Iza sebe ostavio je suprugu i dvoje maloljetne djece koja se još i danas sjećaju kako je „tata gorio u automobilu“. Kad se to dogodilo, srbijanski mediji su pisali da se S.C. zapalio u znak prosvjeda zbog održavanja koncerta srpskog pjevača Bore Drljače. Njemu je zasmetalo – pisali su –što uz proslavu pravoslavnog praznika Velike Gospojine u ovom selu, u kojem 15 posto stanovništva čine Srbi, pjeva srbijanska folk –zvijezda.
U znak prosvjeda ovaj istaknuti hrvatski branitelj, koji je prošao mnoga ratišta, (bio je sudionik rata od 1991.-1995.), poglavito kao pripadnik 5. gardijske brigade, toga se dana nekoliko puta provozao po selu s istaknutom hrvatskom zastavom, a kad ga je policija zamolila da to ne radi (u zemlji u kojoj se borio baš s tom, hrvatskom zastavom!) – polio se benzinom i zapalio u svom automobilu.
Dva dana prije ovog strašnog čina, ovdašnja ga je policija privela zato što je u automobilu držao sliku generala i haaškog optuženika Ante Gotovine – također su izvještavali beogradski mediji, a osobito „Kurir“, koji je nakon samospaljivanja hrvatskog branitelja prenio i izjavu Bore Drljače da je nakon ovog „ekscesa“ njegov koncert u Lepavini prošao u najbolje redu.
Treba reći i to da je nesretnog branitelja, dok je gorio, nadljudskim naporima želio spasiti i jedan policajac, koji ga je zaustavio, no to mu nije uspjelo.
A hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskoga rata, nije mogao, među ostalim, slušati Drljaču, srpskog četničkog pjevača, koji je pjevao, da se sve orilo, i pjesmu o čuvenom ratnom zločincu, Kapetanu Draganu, koji se trenutačno nalazi u hrvatskom zatvoru.
A Drljača je ridao:
…“Svi su čuli ovih dana za kapetana Dragana.
Stigao je izdaleka, sudbina ga baci neka.
Borio se kod Obrovca, kod Plitvica i Benkovca.
U mislima ratne slike, sad zbrinjava ranjenike.
Krajina ga slavi naša, branio je od ustaša.“
Pjevao je Drljača i četničke pjesme „Stade Srbin do Srbina“ te neke o zloglasnoj četničkoj jedinici „Vukovi s Vučjaka“ i više njih o stvaranju Republike Srpske.
Jadni Stojan, Junak hrvatskog Domovinskoga rata, radije se pred ženom i djecom zapalio i umro u najtežim mukama (14 je dana umirao u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju).
Vjerovao je da će njegov čin nešto promijeniti u Hrvatskoj, da će se više štovati ljudi koji su bili, poput njega, prvi kad je trebalo, ali…
Sve je ostalo „ko i lani“. Svake godine na taj pravoslavni blagdan u Lepavini, kao primjerice 28. kolovoza 2015. gostuje jedan ili više srpskih pjevača. Sada je došao red na Mitra Mirića i njegove trubače. A Mirić je pjevao i svoj veliki hit: „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“.
Dakle, ljudi se u Stojanovu selu i dalje zabavljaju, a samo oni koji su mu ostali prijatelji, uz rodbinu, sjećaju se dana kad je na strašan način okončao svoj život, kad se zapalio, jer nije mogao slušati pjesme o ratnom zločincu „Kapetanu Draganu“ i slične!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.