Splitsko-kaštelanska 141. brigada HV-a osnovana je 12. studenog 1991. godine, a 22. obljetnicu osnivanja obilježili su polaganjem vijenaca na spomen obilježju Malačka i na braniteljskom groblju na Lovrincu, te molitvenim obredom kojeg je, u crkvi Sv. Ante na Poljudu, predvodio vojni kapelan don Branimir Prović.

Na spomen obilježju Malačka vijence su, uz kaštelanskog dogradonačelnika, roditelje poginulih pripadnika i braniteljske udruge položili i Đivo Matana, Zvonko Škeljo, Ivan Podrug i Ivan Vučica. Izaslanstva Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije vijence su položili na braniteljskom groblju na Lovrincu, te Nediljko Burazin, Ivo Živković, Vinko Škarica, Vinko Plazibat, Koordinacija udruga borbenih postrojbi Splita, roditelji poginulih i braniteljske udruge. Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnog Zapovjednika OS RH od 12. studenog 1991.  ustrojena je 141. brigada HV, koja je nastala od pripadnika Prvog splitskog dragovoljačkog bataljuna i kaštelanskog dragovoljačkog bataljuna, koje su ustrojene iz sastava organiziranih dragovoljačkih Odreda Narodne zaštite pri mjesnim zajednicama s područja gradova Splita i Kaštela te drugih organiziranih postrojba i skupina, koje su tijekom 1991. godine bile angažirane na zaštiti važnijih objekata, na blokadi i oslobađanju vojarna, kao i na pripremama i uvježbavanju za odlazak na bojišnicu i to: Prvi splitski samostalni dragovoljački bataljun, sastavljen od dragovoljaca iz odreda Narodne zaštite tadašnjih mjesnih zajednica, a koji postaje  1. bojna 141. brigade. Dragovoljci s područja Grada Kaštela organizirani u  kaštelanski dragovoljački bataljun, od kojega nastaje 2. bojna 141. brigade. Nedugo po osnutku brigade, dio Prve bojne odlazi u studenom 1991. godine izvršavati borbene zadaće na Južnom bojištu: Ošlje -Topolovo- Bistrina, spriječavajući ulazak neprijatelja u Ston   i pokušaje prodora neprijatelja prema dolini rijeke Neretve. Sredinom prosinca 1991. godine 1. i 2. bojna  se upućuju na drnišku bojišnicu, gdje gdje im se početkom 1992. god. pridružuje čitava brigada, (ustrojavaju se 3. i 4. bojna sa  područja tadašnje općine Split), te na toj bojišnici Brigada ostaje do konca srpnja 1992. god. djelujući na području Moseća – Svilaje, a jedan dio  sudjeluje i u operaciji Miljevci. Nadnevka 15. srpnja 1992. godine jedan ojačani vod  odlazi na ispomoć na istočno-slavonsku bojišnicu. Krajem srpnja 1992. godine brigada je iz "R" preustrojena u "B" formaciju snage jedne ojačane bojne sa oko 750 pripadnika. Nakon razvojačenja većeg dijela postrojbe, Brigada jačine 1.bojne (3. bojna) se  upućuje na izvršenje zadaća na Južnom bojištu, gdje je bila angažirana do sredine listopada 1993. godine kao nositelj zadaća Taktičke grupe-3. Podkraj siječnja 1993. godine jedna borbena skupina postrojbe sudjeluje u operaciji Peruča, dok je druga borbena skupina upućena na ispomoć u prostor Miljevaca. Od veljače 1993. godine 1. bojna je ponovno na drniškoj bojišnici, a početkom ožujka iste godine  veći dio  brigade (1. i 2. Bojna zajedno sa zapovjedništvom i pristožernim postrojbama) odlazi na jednu od najaktivnijih bojišnica u tom vremenu, Bojišnicu u zadarskom zaleđu, Pavići -  Suhovare – Islam Grčki - Kašić, kao nositelj zadaća Sektora-3, a njima se u listopadu 1993. godine po povratku s Južnog bojišta pridružuje i 3. bojna. U ovom razdoblju brigada je, djelujući istodobno na dva različita bojišta (južno i zadarsko) kao nositelj Taktičke grupe i Sektora, uspješno izvršavala složene i zahtjevne zadaće. Zbog uspješnog izvršavanja svih postavljenih zadaća na zadarskom bojištu brigadu je pohvalio načelnik GS OSRH, te istaknuo kao jednu od najboljih pričuvnih postrojba HV-a. Krajem travnja 1994. brigada odlazi u pričuvu gdje se provode aktivnosti obuke, izobrazbe i uvježbavanja svih  njenih postrojba , s ciljem jačanja borbene spremnosti za predstojeće oslobodilačke operacije. Brigada je ponovno mobilizirana u punom sastavu u sklopu provedbe operacije Oluja.  U toj operaciji brigada je dala znakovit obol u spriječavanju neprijatelja da povrati oslobođeni prostor. Nadnevka 13. kolovoza 1995. godine brigada proživljava jedan od najtežih trenutaka na svom ratnom putu. Toga dana izvršen je jaki neprijateljski kontraudar, jedini poslije operacije Oluja, u područje razmještaja Brigade na bosansko-grahovskoj bojišnici. Tim žestokim napadom neprijatelj je pokušao vratiti izgubljene položaje, te ovladati prijevojem Derala, kako bi presjekavši komunikaciju Bosansko Grahovo – Knin stvorio uvjete  za daljnja napredovanja prema Livnu i Kninu. Neprijateljski napad započeo je u ranim jutarnjim satima izravnim pokušajem pješačkog proboja naše crte obrane, a nakon svitanja neprijatelj u borbu uključuje topništvo, oklopništvo i zrakoplovstvo. U žestokom pješačkom okršaju, brigada trpi velike gubitke u ljudstvu, 15 poginulih i 43 ranjenih pripadnika. Unatoč velikim ljudskim gubicima brigada se uspijeva oduprijeti neprijatelju, zadržati položaje i borbeni raspored, te nakon dva dana skupa sa drugim postrojbama HV-a krenuti u kontranapad. Brigada je bila angažirana i u oslobodilačkim operacijama Maestral i Južni potez, gdje uspješno izvršava sve postavljene zadaće. Krajem 1995. godine dolazi do razvojačenja najvećeg dijela pripadnika brigade, dok manji dio ostaje u sastavu do 30. lipnja 1996. godine. Na ratnom putu  141. brigade  život je izgubilo 60 njenih pripadnika. Odlukom Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OSRH, za doprinos u Domovinskom ratu, brigada  je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog. Ratni zapovjednici  nrigade  su bili: brigadir Anđelko Vidošević, general-bojnik Žarko Tole, brigadir Jakov Miletić, brigadir Ljubomir-Mirko Palošek, brigadir Bruno Vukić, pukovnik Nediljko Sirić, brigadir Ivan Vukić.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE