Pavković: Čović plače nad sudbinom Vukovara i slavi Republiku Srpsku!…

Ne stišava se bura oko predsjednika HDZ-a i bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića. Zajedno sa suradnicima boravio je u Banja Luci na obilježavanju 9. siječnja neustavnog dana entiteta Republike Srpske. Što je on imao raditi tamo, a navodno i veleposlanik RH u ovoj državi, tim prije jer je politički i vojni vrh RS pred međunarodnim i domaćim sudovima osuđen za najstrašnije zločine, među kojima i za genocid. Nije ga smetalo ni to što su se na tom skupu dodjeljivala i priznanja ratnim zločincima! Dobro netko reče da je Čović jedini političar u regionu koji plače nad sudbinom Vukovara i slavi Republiku Srpsku. Nije se čak ni ispričao za ovo što je uradio, za gaženje hrvatskih kostiju ugrađenih u temelje Republike Srpske. Što on ima više tražiti među Hrvatima? POGLEDAJTE S KIM SE SVE SASTAJE DRAGAN ČOVIĆ(HDZ-BiH)

[slideshow_deploy id='116451']

Prije ovog „spektakla“ Srbi su provocirali pored Memorijalnog centra Potočari s povorkom automobila, traktora te pucanjem i pjevanjem četničkih pjesama te vikali: „Evo nas u Srebrenici uoči još jednog velikog srpskog praznika“. Te riječi je 11. srpnja 1995. izgovorio ratni zločinac Ratko Mladić ulazeći u ovo mjesto, gdje je nakon toga dao pobiti na tisuće nevinih ljudi. Čović i njegovi drugovi „ne znaju“ da su Bosansku Posavinu branili  i dragovoljci iz Hrvatske, a moja malenkost također je bila među njima, u sastavu 145. koprivničke taktičke grupe „Jastrebovi“, na čijem je čelu bio Željko Capić. Ostali smo tamo do zadnjega dana. Baš tog 6. listopada 1992. u jutarnjim satima bio sam sa svojim dozapovjednikom u izviđanju terena prema Bosanskom Brodu, gdje smo se trebali i jesmo povlačili. Na samom ulazu u grad naš je automobil bio zasut hrpom četničkih  metaka, od kojih me jedan pogodio u ruku, ali srećom ostali smo živi, što je najvažnije. Toga dana cesta je bila zakrčena prema Bosanskom Brodu, odakle su mnogi tražili spas preko mosta, koji je vodio do Slavonskog Broda. Toliko je bilo ljudi, vozila i drugog da se ni kola Crvenog križa nisu mogla probijati, već se čuo samo zvuk njihovih sirena. Most su već tada zatvorili za pješake i vozila nešto iza 13 sati, a jedan dio naše postrojbe uspio se zadnji čast prebaciti preko Save, bilo u nekim nesigurnim čamcima, bilo na nekim skelama. S nama je bio i legendarni ratni liječnik Miroslav Kinčl – Igla, sa svojim timom suradnika. On je sigurno jedan od Junaka Domovinskog rata! Kad smo stigli na drugu stranu, tj. u Bosanski Brod granate su padale kao kruške. Trebalo je tih dana, druže Čoviću, biti tamo i sve to doživjeti. Ljudi u ovom gradu također su prolazili i prošli pakao. Koliko je samo školske i ine djece poginulo iz Bosanskog Broda! O tome se treba govoriti, a ne u čast i slavu toga jesti janjetinu s predsjednikom RS. A zašto je okupirana Bosanska Posavina? To je pitanje na koje još ni do danas nismo dobili odgovor. Tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak nakon sloma Posavine među ostalim je izjavio: „Kategorički tvrdim da Bosanski Brod nije „prodan“. Kategorički tvrdim da ne postoji nikakav dogovor sa Srbima. Mi smo uvažili prijedloge bosanskohercegovačkih Hrvata o dvije hrvatske  konstitutivne jedinice u BiH. Jedna je Herceg Bosna, druga bosanska Posavina, Bosanski Brod, Derventa. I učinit ćemo sve da Bosanska Posavina ostane hrvatska konstitutivna  jedinica. Bosanski Brod pao je zbog vojnih promašaja. Zbog nestručnog zapovjedništva i nediscipline. U Zagrebu imamo 28 zavičajnih klubova Muslimana. Ovdje je 80 posto Vlade BiH, pa neki Ured BiH kojeg vodi  Šemso Tanković. I svi oni meni dolaze u ime države BiH. A kad pitam Aliju Izetbegovića tko je od njih pravi predstavnik Bosne, on odgovara da su svi oni nitko i ništa! A kad ih ne primim, pita: zašto ih nisi primio? Dođe mi Ejup Ganić i tvrdi za sebe da je jedini pravi predstavnik BiH. Stigne Fikret Abdić i predstavlja se isto tako. Nakon Abdića eto Delimustafića: traži od mene podršku jer je on sad jedini predstavnik BiH. To je rezultat Alijine politike!“ – rekao je Šušak, dok je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman govorio: „Doslovce sam kazao: Bosanski Brod se ne smije napustiti ni pod koju cijenu, ako treba, treba braniti kuću po kuću.“ To se na žalost nije dogodilo. Tko je kriv? Danas u Republici Srpskoj imaju i svoju vojsku! A Hrvati i BiH nemaju ni Herceg Bosnu, a kamoli oružje. Kako je, druže Čoviću, moguće da se Republika Srpska svakim danom sve više naoružava? U Bosanskoj Posavini od Domovinskoga rata nedostaje oko 200 tisuća Hrvata. Svojim činom „klanjanja“, Čović se pomokrio na sve njih! Ima li taj čovjek imalo srama? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)