Neću započeti s onom općepoznatom pričom o piromanu koji se poslije izbijanja požara umiješa u masu i tobože "gasi" požar, dok se u sebi naslađuje i likuje (a neki od njih prema tvrdnjama psihologa doživljavaju takvo zadovoljstvo kakvo inače nisu u stanju u običnim okolnostima), ali sve ovo što se događa na našoj javnoj i medijskoj sceni, podsjeća upravo na to. Samo što piromana ima nažalost, na tisuće i tako su raspoređeni da im za potpaljivanje i nije potreban neki naročiti trud. Ima ih od vrha vlasti preko lokalnih političara do isfrustriranih oporbenjaka, da ne spominjemo medije koje je poodavno i gotovo posve zahvatilo žutilo - i to prljavo žutilo (za razliku od onoga kakvo smo imali na početku, 60-ih i 70-ih godina u ta davna romantičarska vremena kad su se oni koji nisu u stanju napisati ništa suvislo bavili estradom i goluždravim ljepoticama), počevši od mainstream tiskovina do TV kuća s nacionalnim frekvencijama. Histerija koja se smišljeno, organizirano, planski i sustavno širila posljednjih par tjedana oko mirnog prosvjeda u Vukovaru - a njezini odjeci se još uvijek nisu stišali, najbolji je pokazatelj u kakvom svijetu živimo i koliko je naša javna scena prožeta hipokrizijom, lažnim moralom i prijetvornošću. U pravu su oni koji tvrde kako je to dostiglo razinu perverzije. I jeste, na žalost svih nas koji još uvijek očekujemo da se dogodi nešto normalno, neki logički i razumski pomak u glavama onih koji utječu na javno mnijenje i u velikoj mjeri oblikuju njegove stavove. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava nije pošteno ni sklopio usta nakon najave mirnog prosvjeda, a krenula je takva kakofonija razno-raznih teorija, naklapanja i nagađanja (o cilju, svrsi, namjerama itd. prosvjednika) da se odmah iz prve vidjelo kuda sve vodi. Oni koji su dizali najveću halabuku, činili su to tobože vođeni "dobrim namjerama" (znamo već kako je ne rijetko i put u pakao popločan upravo tim "materijalom"), jer, eto, vjerovali mi to ili ne, njima je odjednom toliko "stalo" do Vukovara i pravde za žrtve da je to naprosto "ganutljivo". Gospodin premijer je pokušao ostati neutralan, ali ipak diskretno opominjući kako "postoji mogućnost politizacije skupa", uz elegantnu opasku kako vjeruje da njegov "prijatelj" Penava nema zadnjih namjera. I sad, pitam se ja, može li se igdje pod kapom nebeskom (pa samim time i kod nas u Hrvatskoj) upriličiti bilo kakvo okupljanje a da je unaprijed isključena njegova politizacija. Naime, ako to još uvijek nekomu nije jasno, današnji Homo sapiensi (a Hrvati čini mi se pripadaju također toj vrsti) obično su u psihološkom i sociološkom smislu osim Homo economicusi i Homo emoticusi, pa u stanovitoj mjeri čak i Homo politicusi, što je ponekad vrlo teško odijeliti, osim kod individua koje su u stanju kontrolirati svoj disocijativni poremećaj. Dakle, od prvotnih sasvim diskretno iznošenih "bojazni" kako bi se mirni prosvjed u Vukovaru mogao izroditi u "nešto drugo", a imajući u vidu "mogućnost manipulacije i politizacije", ubrzo se sve skupa pretvorilo u neku vrstu "lova" na Penavu i organizatore okupljanja, s ciljem da ih se diskreditira. Tako se čak postavljalo pitanje "iskrenosti namjera", prognoziralo koliko su Vukovarci uopće skloni prosvjedu (čak uz tvrdnje kako će na njemu "biti svi osim Vukovaraca"), pa sve do otvorenog prozivanja Penavinog savjetnika Tomislava Josića, "po zlu" poznatoga lidera "Stožera za obranu hrvatskog Vukovara" (jer, tko to njemu, molim vas lijepo, samo zato što se u ratu borio za ovaj grad, izgubio članove obitelji i bio u logoru, daje pravo da ga brani u miru - i od koga). Gruda koja je zavaljana postajala je sve veća, usporedo s najavama pojedinaca iz HRAST-a, MOST-a i nekih pravaških opcija da će se odazvati prosvjedu, a usput se (kao i obično) nastojala ubaciti "kost" među branitelje ionako "razbacane" po brojnim udrugama (ima ih navodno 1.384!), pa to i nije bila baš teška zadaća. Nije nedostajalo ni pamfleta (Od Večernjaka i Jutarnjeg lista do perjanica lijevo-liberalnog medijskog žutila), a ulje je na vatru svojski dolijevala "javna" HRT i već uobičajeno RTL. Namjerno sam izostavio SDSS, Pupovca, dožupana vukovarsko-srijemske županije Ćurčića i sve druge koji su se silno uplašili da će mirni prosvjed protiv nekažnjavanja zločinaca i nerada državnih institucija u tom pogledu "narušiti međunacionalne odnose" ili "neće doprinijeti njihovom poboljšanju". Ovaj stav bio bi čini se sasvim na mjestu da nije jednog jedinog "detalja", a koji se sastoji u tomu da je upravo nekažnjavanje zločinaca - uz sve druge negativne posljedice sklapanja trulih kompromisa hrvatskih vlasti s dojučerašnjim akterima agresije na Republiku Hrvatsku - dovelo do toga da je Vukovar duboko podijeljen grad koji se od 1998. godine do danas nije ni za milimetar približio nekoj normali življenja. Ono što je toliko podjeljeno da podjeljenije biti  ne može teško je dodatno podijeliti, a ono što je skroz-naskroz pokvareno još više pokvariti. To je barem moja logika. Ako je istinita teza Zorana Pusića i Milorada Pupovca (kako su u Vukovaru "ubijani i Srbi"), onda je potpuno neshvatljivo da s toliko indignacije odbijaju svaku pomisao kažnjavanja počinitelja (jer, od početka je naglašavano da je riječ o zahtjevima za procesuiranjem svih zločinaca, neovisno kojoj naciji ili vjeri pripadaju). Ipak, najzanimljiviji su mi oni koji su opetovano, poput papiga ponavljali kako "prosvjedi nisu rješenje, jer ti se problemi rješavaju kroz institucije"!? Eureka! (reče jednom davno Arhimed), samo što on za razliku od naših "pronalazača" nije otkrio toplu vodu, nego zakon uzgona. Pa prosvjed se i organizirao upravo zbog nerada tih institucija, zar ne? Ne znam možda nisu čuli, pa im ostalo nejasno. I nema ni jednog jedinog protivnika prosvjeda (osim SDSS-a i društva), koji nije obično u uvodu izlaganja naglasio kako je on "legitiman", uz neizbježno "ali" koje je dolazilo iza toga - umjesto da se stavi točka. Eto, samo da nije toga "ali", sve bi bilo drugačije. To je, kao kad primjerice, čovjeku u tramvaju koji ima valjanu prijevoznu kartu potvrdite kako je ista ispravna, a onda ga optužite da se šverca, tako nekako, samo što je u ovom slučaju stvar daleko ozbiljnija od tramvajske vožnje. O manipulaciji brojkama od strane službenih tijela MUP-a izlišno je i govoriti. Čovjek ne mora biti matematičar pa uočiti bitnu razliku između 9.000 prosvjednika koliko nam je "priznao" gospon ministar i barem 20-ak tisuća koliko ih je na Trgu dr. Franje Tuđmana u Vukovaru vidjela cijela Hrvatska. Na kraju bih ponovio ono što sam nedavno napisao u jednom tekstu: Gospodo i drugovi, ne gasi se vatra benzinom! Sumnjam da će išta pomoći, ali eto…   Zlatko Pinter