PISMO KOJE ĆE POTRESTI HRVATSKU

PISMO KOJE ĆE POTRESTI HRVATSKU: General Jozo Milićević otvoreno prozvao ministra Antu Kotromanovića i načelnika Dragu Lovrića GENERAL- bojnik Jozo Milićević uputio je 30. studenog 2015.  Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru, odnosno njihovu Odboru za zaštitu dostojanstva vojne osobe, pismo u kojem traži zaštitu dostojanstva časnika Hrvatske vojske. U pismu optužuje ministra Antu Kotromanovića, i njegove suradnike, načelnika Glavnog stožera Dragu Lovrića, i njegove suradnike, za “sustavni progon, šikaniranje, zlostavljanje, vrijeđanje dostojanstva, ugleda i česti te uskraćivanja jednakih prava za napredovanje, profesionalni razvoj, nagrađivanje i pravnu zaštitu”. Čelne ljudi MORH-a i GS OS RH proziva za kriminal, kršenje načela pravedenosti, objektivnosti i transparentnosti, što je u konačnici dovelo do nanošenja štete njemu osobno, ali i slabljenju obrambenog sustava RH. Pismo objavljujemo u cijelosti “Obraćam Vam se temeljem članka 12. stavak 4. zakona o službi u Oružanim snagama republike Hrvatske (NN/73/13 /75/15) poradi višegodišnjeg mi onemogućivanja profesionalnog razvoja, povrede časti i dostojanstva (vojne osobe, ratnog zapovjednika 1. gbr. Tigrovi u operacijama “Bljesak” i “Oluja”, generala hrvatske pobjedničke vojske) provođenjem samovolje od strane čelnih ljudi MORH i GS OS RH, kršenjem načela jednakih mogućnosti, pravednosti, objektivnosti, transprentnosti, što je u konačnici dovelo do nanošenja štete meni osobno i ugledu obrambenog sustava RH. Temeljem naprijed navedenog, podnosim zahtjev za zašptitu i tražim postupanje u skladu sa vašim oblastima i nadležnostima, a u potpori svog zahtjeva navodim sljedeće OBRAZLOŽENJE Odlukom predsjedncie RH od 9. srpnja 2015. prekinut mi je mandat u Vojnom izaslanstvu (VIZ) u NR Kini i prijevremeno sam povučen s dužnosti 31. listopada 2015. godine, a sve poradi lažnih i neutemeljenih optužbi od strane Ministra obrane i Načelnika GS OS RH o mojim nemoralnim i neprofesionalnim postupcima te navodnoj suradnji s kineskim obavještajnim službama. Sukladno navedenoj Odluci (donesenoj na sramotan način i na neutemeljenim optužbama, koje potvrđuju moju tvrdnju o sustavnom profesionalnom i političkom progonu koji je od strane MORH-a i GS OS RH provodi prema meni i mojoj obitelji), provedeno je profesionalno savjetovanje. Kako bi se ostalo dosljedno u mojem sustavnom i profesionalnom degradiranju i političkom progonu tako je i pomno odabran dan i vrijeme profesionalno savjetovanja, 5. studeni u 12 sati, čime je još jedanput odaslana jasna poruka od strane interesnih i kriminalnih skupina koje upravljaju MORH-om i GS OR RH svima onima koji pošteno rade svoj posao i bore se protiv kriminala kakva ih sudbina čeka. Iz zapisnika o profesionalnom savjetovanju i načinu njegove provedbe se vidi kako je moja smjena i prijevremeno povlačenje s mandata VIZ-a motivirano osobnim sramotnim interesima pojedinaca i interesnih kriminalnih skupina. Kao dokaz tome je rješenje (Klasa: UP /I140-01/15-02/794 i ur. broj: 512M2-0101-15-10) od 30-listopada 2015. godine kojim me se raspoređuje u Kabinet MO na neodređeno vrijeme i ne dopušta mi mi se daljnji profesionalni razvoj što dodatno potvrđuje i ponižavajuća obavijest tajnice kabineta MO  od 6. studenog 2015. kojom me se obavještava da ne moram dolaziti na posao jer ne postoji potreba za obavljanjem poslova  na radnim mjestu na koje sam raspoređen. (Bojnica prosudila i obavijestila general-bojnika da ne treba dolaziti na posao – Hrvatska je članica NATO saveza?) Iz naprijed nevedenog je razvidno kako se sustavno i planirano poduzimaju postupci i radnje da se ne samo meni nego i obrambenom sustavu RH nanese šteta te da mi se na neprimjeren, protuzakonit i neobjektivan i netranasparentan način prekine profesionalna karijera. Upućuje me se u starosnu mirovinu iako sam:

• mlađi od svih generala u Glavnom stožeru OS RH
• mlađi od svih zapovjednika s generalsko/admiralskim činom izravno podređenih načelniku OS RH (HKoV, HRM, HRZ iPZO, HVU i ZzP)
• mlađi od svih generala na dužnostima vojnih izaslanika/predstavnika RH ( SAD, NATO i EU)
• ratni zapovjednik 1. gbr. Tirgovi u operacijama “Bljesak” i “Oluja”,
• završio najvišu razinu vojnog školovanja u RH, u prvom naraštaju završio Ratnu školu OS RH “Ban Josip Jelačić”
• završio najvišu razinu civilno-vojnog školovanja u SAD – National Defense University, Washington D.C. – National War College (prvi i jedini hrvatski general koji je završio tu razinu školovanja te stekao zvanje magistra znanosti iz područja nacionalne sigurnosti)
• diplomirao i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Kratka kronologija sustavnog progona, šikaniranja, zlostavljanja, vrijeđanja dostojanstva, ugleda i česti te uskraćivanja jednakih prava za napredovanje, profesionalni razvoj, nagrađivanje i pravnu zaštitu. Pristupio sam postrojbama Posebnih jedinica policije u kolovozu 1990. godine u Rakitju te sudjelovao u osnivanju legendarnih Tigrova s kojima sam prošao sva ratišta u Hrvatskoj i sudjelovao u svim oslobodilačkim operacijama tijekom Domovinskog rata u RH i BiH, u skladu sa Splitskim ugovorom potpisanim između vije države. Za vrijeme moje službe u Tigrovima, od 1990.  do 1997. godine prošao sam sve dužnosti od Zapovjednika interventne grupe do Zapovjednika brigade. Nakon toga sam obnašao niz visokih dužnosti u Glavnom stožeru. Ministarstvu obrane i Uredu predsjednika RH. Završio sam sve zahtjevne razine vojnog i civilnog školovanja, Zapovijedno stožernu i Ratnu školu zu RH te pored toga diplomirao sam i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U čin general-bojnika promaknut sam 1996. i do danas nisam promican iako ispunjavam sve propisane uvjete. U međuvremenu sam obnašao nekoliko dužnosti višeg ustrojbenonog čina no nisam promiocan iako sam imao sve propisane uvjete. Nije na odmet spomenuti kako je svake godine postojala mogućnost rasporeda na više i ustrojbeno mjesto i promicanje no uvijek su te dužnosti bile unaprijed raspoređene za podobne časnike i miljenike. Tako su časnicima dodjeljivani činovi generala (brigadirima bez ratne škole raspoređenim na mjesta pukovnika) ili su generali (bez ratne škole, bez koje nisu ni mogli postati generali) promicani u više generalske činove bez obzira što nisu ispunjavali temeljne zakonske preduvjete za promicanje. Osim dužnosti koje sam objašao u nekoliko navrata bio sam na raspolaganju tj. bez dužnosti u razgoblju od 2000. i 20100. godine. U svibnju 2000. godine. nedugo nakon promjene vlasti smijenjen sam s dužnosti pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH te proveo dva mjeseca bez dužnosti. Nisu mi priopćeni razlozi smjene nego mi je od tadašnjeg savjetnika Predsjednika za obranu generala Imre Agotića priopćeno kako sam višak u Vojnom kabinetu. Godine 2005. smijenjen sam s dužnosti Glavnog inspektora obrane nakon što je razotkriveno nezakonito postupanje u postupku nabave roba i usluga u MORH-u (afera Kamioni) i postavljen sam na najnižu dužnost koju sam mogao dobiti obzirom na visinu čina, zapovjednik ratne škole “Ban Josip jelačić” na Hrvatskom vojnom učilištu. Prije rasporeda na tu dužnost tadašnji ministar obrane tražio je moje umirovljenje od predsjednika RH. Moj pomoćnik u Inspektoratu obrane, čelni ljudi iz Vojne policije i VSO-e te neki suradnici ministra obrane uništili su kompletnu dokumentaciju o tom nadzoru i konačno izvješće nikada nije sastavljeno. Zbog prikrivanja stanja, uništenja dokaza i mijenjanja iskaza svi sudionici iz sustava MORH-a i GS OS RH su bili obilato nagrađeni, promaknuti u više činove i postavljeni na pozicije s kojih su mogli kontrolirati i spriječiti bilo kakav pokušaj daljeg razotkrivanja. Dana 1. prosinca 2007. godine stupio je na snagu novi preustroj OS RH, sukladno odluci Predsjednika RH razriješen sam dotadašnje dužnosti zapovjednika Ratne škole, ali nisam dobio novu dužnost. Nitko iz sustava MORH-a i OS RH nije me htio primiti niti mi reći razloge zbog kojih sam ostao neraspoređen. General Mirko Šundov, koji mi je u tom trenutku bio prvonadređeni, inzistirao je istog dana da odmah ispraznim ured i napustim prostore HVU li će mi ured biti ispražnjen i stvari isporučene na kućnu adresu. Pomoćnik ministra obrane Mate Raboteg mi je rekao kako sam ostao bez dužnosti zbog izvješća u nadzoru u zv sferi Kamioni. Unatoč mojim zahtjevima da mi se obrazloži zbog čega sam ostao neraspoređen nikada nisam dobio odgovor. Os tada 1. prosinca 2007. do 1. travnja 2009. bio sam bez konkretne dužnosti, ureda i postavljenja. U ožujku 2009. godine od strane tadašnjeg načelnika GS OS RH generala Josipa Lucića mi je ponuđeno da idem na školovanje u SAD, National War College, national Defense Univeristy, Wasinghton D.C. Upozorio me da to moram prihvatiti ili će me umiroviti. Tjedan dana priije mog polaska u SAD tadašnji ministar obrane Branko Vukelić poništio je odluku o upućiaanju na školovanje , a vojni izaslanik SAD-a sa sjedišztem u zagrebu od starne MORH-a je obaviješeten da sam odustao od školovanja, točnije da ne želim ićči na školovanje. Tek nakon niza intervencija ipak je donesena konačna odluka o mojem upućivanju na školovanje u SAD. Kod upućivanja na školovanje jedino ja nisam ostvario prava koja su bila propisana Pravilnikom i dostupna ostalim polaznicima (ostali polaznici su dobili sredstva za nabavu vozila, jedino je meni rečeno da zbog krize nemam pravo na to). Po uspješnom završetku školovanja i povratku u RH u srpnju 2010, nisam dobio nikakvu dužnost. Tek na upit Vojnog izaslanstva SAD zbig čega nisam raspoređen dobi sam najnižu dužnost sukladno visini čina – Načelnik J-3 i to 1. studenog 2010, godine. Dužnosti je razriješen general Matanović i stavljen na raspolaganje, a ja sam postavljen na dužnost s koje ću, prema riječima tadašnjeg NGS naprije biti suspendiran i umirovljen. Prilikom uručenja rješenja o postavljenju na novu dužnost general Lucić mi je rekao kako će me nastojati umiroviti čim mu se ukaže prilika za to i da u tome ima potporu predsjednika Ive Josipovića. Bez obzira na upražnjeno mjesto na koja sam mogao biti raspoređen i na kojima mi je mogao biti osiguran profesionalni razvoj to nije učinjeno, Po dolasku generala Lovrića na mjesto načelnika GS OS RH 2011. godine i mojeg povratka s bolovanja, zatražio sam službeni razgovor. Pred vratima kabineta sam čekao od 10 do 14 sati kad me konačno primio. Razgovor je počeo Lovrićem upozorenjem kako ga od tog trenutka mogu oslovljavati samo s gospodine generale ili gospodine Načelniče GS OS RH. Na moju primjedbu kako mi je vojna hijerarhija jako poznata, kako sam na vojnim dužnostima proveo puno više vremena od njega te da mi odnosi podređenih i nadređenih nije nepoznanica, general je odgovorio da ne želi slušati moje primjedbe. Razgovor, na kojemu je bio nazočan i general Barić, šefica kabineta brigadirka Mirjam Antolić protekao je u prilično komornoj atmosferi. General Lovrić je naglasio kako za vrijeme njegovog mandata neću dobiti nikakvu priliku za napredovanje, a da je glavni razlog za to što sam na drzak odbio mnoge ponuđene dužnosti i što sam toliko vremena neraspoređen. Teorija o mojoj drskosti, arogantnosti i neprofesionalnom ponašanju te odbijanju dužnosti lansirana je u vrijeme ministra Vukelića kad sam najduže vrijeme bio neraspoređen. Tijekom tog vremena sam u više navrata tražio prijam u NGS OS, ali nitko nije bio voljan primiti me. Iako sam u pisanoj formi tražio očitovanje, od MO, a zahtjev je proslijeđen preko kabineta Načelnika GS, o svim događajima iz tog vremena nisam dobio odgovor jer je na sastanku na kojem je bio tadašnji ministar Branko Vukelić, njegov pomoćnik Željko Goršić i tajnik MORH-a Petar Barać, rečeno mi je da odgovore u pisanoj formi ne mogu dobiti jer bi kompromitirali neke dužnosnike MORH-a. Krajem svibnja 2012. nazvao me je general Drago Lovrić i rekao kako trebamo ići u Ured predsjednika Kad sam pitao što je razlog odgovorio je idemo na kavu.. Po dolasku u Ured predsjednika ondje je već bio ministra obrane. Predsjednik je rekao da uskoro ide preustroj Oružanih snaga i kako za mene nema mjesta u Oružanim snagama. Na moj upit kako nisam siguran da sam dobro čuo da za mene nema mjesta u OS, Predsjednik je dodao kako ne zavrijeđujem nikakvo mjesto. Zahvalio sam mu što nemam mjesto u OS koje sam stvarao u državi za koju sam se borio. Predsjednik je odgovorio da ne želi slušati moje komentare te dodao kako jedino što mi mogu ponuditi je mjesto vojnog izaslanika u Kini. Tražio sam da mi daju par dana kako bih se savjetovao s obitelji, a Predsjednik je odgovorio kako ima informaciju da su svi članovi moje obitelji punoljetni i neka se svatko brine za sebe te inzistirao da se odmah izjasnim prihvaćam li ponudu ili ne. Napominjem kako je interni natječaj za popunu mjesta za VIZ-ove već bio završio te da je časnik iz moje Uprave bio predoređen za mjesto VIZ-a u KR Kini. Isto se tako vodilo računa o vremenu priopćenja te vijesti obzirom su taj tjedan završili upisi na fakultete u Kini. Sredinom kolovoza 2012. otputovao sam u NR Kinu. Sukladno Odluci MO dužnost VIZ-a preuzeo sam 1. rujna 2012. godine, a do tog datuma sam trebao pronaći stan za obitelj i završiti postupak primopredaje u uredu u Pekingu. Krajem kolovoza ministar je sa suradnicima doputovao u službeni posjet NR Kini. Posjeta je završila zadnji dan kolovoza i delegacija je 1. rujna letjela za Hrvatsku. Još dok sam bio u Zagrebu pitao sam trebam li se uključiti u pripremu posjeta, ali mi je rečeno da će posjet biti gotov prije mog stupanja na dužnost te da će moj prethodnik odraditi sve što je potrebno. Kad se ministar vratio u Hrvatsku počela je medijska hajka kako sam odbio pratiti ministra tijekom boravka u Kini. Iz MORH-a mi je potvrđeno da su Ministar i Predsjednik usuglasili odluku o mojoj smjeni i žurnom povlačenju u RH, no, nakon niza intervencija odustalo se od smjene i žurnog povlačenja. Istovremeno se u medijima pojavila priča o mojim drskim i bezobzirnim zahtjevima za najam luksuznog stana. Stan za koji je poslan zahthjev za odobrenje za sklapanje ugovora o najmu  bio je pronađen od mojeg prethodnika i djelatnika Veleposlanstva RH u Pekingu te je bio u skladu s Pravilnikom koji je regulirao veličinu stana. Na kraju je veleposlanik morao dati svoje očitovanje što je bio prvorazredni izuzetak. Tadašnji stan, kao i stanovi koje sam kasnije iznajmljivao, bili su daleko manji od stanova mojih prethodnika i plaćao sam znatno manju stanarinu od njih iako su se primjenjivala pravila istog Pravilnika. U siječnju 2013. godine objaveljen je članak u novinama koji na grub način, što je bila uobičajena praksa, iznosio niz neistina o meni te ponovno potencirao moju smjenu s dužnosti VIZ-a Noć prije objave članka provaljeno mi je u ostavu stana u Zagrebu. Kći, koja je živjela s bakom, doživjela je šok i bila je hospitalizirana. Zvao sam ministra i tražio da mi odobri žuran povratak u RH. Ministar se nije javio, ali mi je po zamjenici poslao poruku kako mi ne dozvoljava napuštanje zemlje primateljice te da će me odmah umiroviti ako to napravim. Poslije mi je još jedanput provaljeno u stan i to točno na dan kada sam primio poziv za ponovnim svjedočenjem u slučaju “kamioni”. Oba puta je vojna policija izvijestila da radi o slučajnoj provali. U srpnju 2013. godine tijekom korištenja godišnjeg odmora imao sam uobičajene brifinge i MORH-u i VSO-i i sastanak s ministrom obrane. Nikakvih primjedbi na moj rad i ponašanje nije bilo. Tijekom godišnjeg odmora čuo sam priču da su Ministar i Načelnik GS službeno obaviješteni od strane veleposlanstva UK i SAD-a o mojoj suradnji i prijateljskim odnosima s obavještajnom službom NR Kine te kako sam im predao neke povjerljive dokumente i informacije, kako vrijeme provodim po noćnim klubovima i kockarnicama, ne dolazim na posao i sl. S tim optužbama su od tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića tražili da odmah umirovi. Pošto se radilo o vrlo osjetljivim optužbama traženi su dokazi koji nikada nisu predočeni pa se od smjene i umirovljenja odustalo. Neslužbeno sam saznao kako je ista priča plasirana i tijekom donošenja odluke o mojoj smjeni koju je konačno potpisala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Brigadni general Zlatko Klanac mi je potvrdio da je točno postojanje takve informacije – da sam bio predmet obrade, ali ništa od navoda nije se moglo dokazati. Također mi je rekao da su bili nezadovoljni tim izvješćem. U svibnju 2014. nazvao me general Slaven Zdilar te mi rekao kako na njega ministra i Načelnik vrše pritisak da prihvati školovanje u NR kini te da ga planiraju za VIZ i moje prijevremeno povlačenje. Tijekom godišnjeg odmora 2014. ministar obrane mi je rekao da su odustali od slanja  generala Zdilara na školovanje te kako me planiraju ostaviti do kraja mandata na dužnosti VIZ-a. Ono što je zasigurno povrijedilo taštinu ministra obrane je dopis koji sam mu uputio u veljači ove godine i zatražio obrazloženje. Postupaka mojeg prijevremenog povlačenja s dužnosti VIZ-a u NR Kini pokrenut je a da me nitko nije obavijestio o namjeri i razlozima. Ministar obrane mi je poručio da ne želi pričati sa mnom i da me ne želi primiti na razgovor. Nitko od njegovih suradnika mi nije mogao reći razloge prijevremenog povlačenja te sam zatražio prijam kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, vrhovne zapovjednice OS RH. Iz MORH-a mi je potvrđeno kako je zahtjev za prijam kod Predsjednice i Vrhovne zapovjednice OS upućen 29. srpnja, ali do danas nisam dobio nikakav odgovor ni termin za razgovor. Nisam dobio ni pozivnicu  za sudjelovanje u obilježavanju 20. obljetnice VRO Oluja. Rečeno mi je da je moje ime prekriženo na popisu koji je iz Glavnog stožera dostavljen u protokol MORH-a, što govori o sustavnim i koordiniranom obračunu s neistomišljenicima. Kad sam izvijestio kako ću obavijesti kinesku stranu o razlozima moje smjene i prijevremenog povlačenja s mandata, iako to nisam bio obavezan napraviti VSOA-a je tražila od Ministarstva vanjskih i europskih poslova da mi se blokira e-mail box bez da su dostavili obrazloženja zbog čega to traže i ta je mjera ukinuta nakon 48 sati. Uz to gosp. Drča, pomoćnik ministra obrane, od veleposlanika u NR Kini je tražio da se zaključaju sve prostorije u kojima se nalazi kompjutori i fax uređaji veleposlanstva RH u Pekingu. Pored svega naprijed navedenog ova mjera je jedna od najbrutalnijih i zasigurno je bila direktno usmjerena na stvaranje lažne slike o mojoj kriminalnoj djelatnosti kod svih djelatnika VRH-a u pekingu, hrvatskih i kineskih državljana. Ili je možda bilo poduzeto po nacionalnoj osnovi ( I veleposlanik u Pekingu i Zoran Drča su Srbi , op Maxportala). Vrijedno je napomenuti kako su neki vojnin izaslanici koji su trenutno na  dužnosti sukladno postojećim kriterijima za izdvajanje trebali biti umirovljeni, ali su zadržani do završetka mandata jer je uobičajena praksa da se mandat ne prekida S poštovanjem Jozo Mlićević, general bojnik