Poziv na javnu tribinu: HUDA JAMA - STROGO ČUVANA TAJNA

Pozivamo Vas na jedinstvenu

JAVNU TRIBINU S PREDSTAVLJANJEM KNJIGE

pod nazivom

HUDA JAMA STROGO ČUVANA TAJNA

Na tribini će govoriti i knjigu Huda Jama predstaviti će: - Roman Leljak, slovenski istraživač arhiva, publicist i autor knjige - Dr. sc. Zvonimir Šeparović, viktimolog i predsjednik HNES-a - Prof. dr. sc. Josip Jurčević, povjesničar i ravnatelj HDS-a - Voditelj tribine: Zdravko Vladanović, dipl. iur., glavni tajnik HNES-a ČETVRTAK, 1. LISTOPADA 2015. u 19,00 sati SPLIT ● NADBISKUPSKO SJEMENIŠTE ● VELIKA DVORANA Zrinsko-frankopanska 19 Radujemo se Vašem dolasku! Upozorenje: Iako je tribina javna i ulaz slobodan, dužni smo upozoriti da jezivi eksplicitni prizori posmrtnih ostataka zarobljenih vojnika, civila, žena i djece u rudarskomoknu Hude Jame, nazvanom po svetoj Barbari, nisu iz pogodni za maloljetnike i osobe s određenim zdravstvenim poteškoćama. Tek što je u svibnju 1945. godine službeno završio2. svjetski rat, a veliki se broj pripadnikaporažene hrvatske vojske,zajedno s civilnim izbjeglicama te ostatcima drugih vojski utaborio na blajburškom polju u Austriji,započela je agonijakoja jehrvatskoj javnosti poznata pod nazivomKrižni put.Umjesto humnitarne zaštite od osvetnički nastrojenih jugoslavenskih partizana, britanske vojne vlasti u Koruškoj, suprotno međunarodnom pravu, donose sramotnu odlukukojom je zapravo potpisana smrtna presuda za stotine tisuća ratnih zarobljenika. Još u vrijeme formiranja nepreglednih kolona posve obespravljenih ljudi, dalo se naslutiti što ih sve čeka na dugom putu bez povratka. Jedan od brojnih putova završio je u Hudoj Jami, malom mjestu u Sloveniji nadomak Laškog. Na samom rubu mjesta u obližnjoj šumici nalazi se istoimeni rudnik u čijem je sklopu rudarsko okno nazvano po svetoj Barbari. Sve do 1990. godine bilo je po život opasno propitkivati tajnu zazidanog Barbarinog rova. Mještani i danaszbog toga žive u velikom strahu. Zahvaljujući istraživačkim naporima,ponajprije Romana Leljaka, javnost je za Hudu Jamu saznala 2009. godine i ostala zaprepaštena jezivim prizorimas mumificiranim posmrtnim ostatcima u pokretu,a koji samo donekle dočaravaju okrutnu smrtne samo vojnika nego i civila, među kojima su i žene i djeca. Nije to bila samo pola stoljeća strogo čuvana tajna, ona je to i danas i to punih 70 godina od završetka 2. svjetskog rata. Ideološki sljedbenici jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka o tome ne žele govoriti i grčevito se bore da to i nadalje ostane stroga tajna. Iako su već donesene razne međunarodne, državne, društvene, političke i etičke osude takve pojave, taj zločin i to zlo još uvijek nisu ni približno u javnosti osviješteni, pa će tako u povijesti jednom ostati zabilježena i sramotna činjenica da slovenske i hrvatske državne vlasti ni danas, u 21. stoljeću, ne znaju što učiniti s tolikim posmrtnim ostatcima i kako se prema njima odnositi,prije svega ljudski, a onda i civilizacijski.