U trenutku svjedočenja Anice Jurić iz sela Kovači kraj Kaknja, haškom sudnicom vladala je sablasna tišina. Da se kao svjedokinja obrane Dariju Kordiću nije pojavila na suđenju u Haagu, ova bi žena i danas bila potpuno anonimna, a njezina mučna priča neispričana. Anici Jurić na današnji dan 1993. godine, pripadnici Armije BiH pred očima su ubili tri sina i supruga…

Zavapila je “pa, zar ih morate baš sve ubiti?”

Stjepan (25), Ljubomir (21) i Dragan (20), kao i suprug Jure četvorica su od osmero žrtava toga mjesta koji su, nakon likvidacije, bešćutno bačeni na hrpu. S Anicom koja je, kaže, tada zavapila “pa, zar ih morate baš sve ubiti”, u kući su bile i njezine snahe Antonija i Zrinka. Anica, koja je svjedočila iživljavanju nad muškim članovima njezine obitelji, a kojom je tom prilikom i sama ranjena, naknadno je završila u zatočeništvu, zbog svega je nazivaju “bosansko hercegovačkom Katom Šoljić”. 

Ovaj zločin prepričan pred haškim sucima, na žalost, nije bio u fokusu tužiteljstva, pa Anica Jurić još uvijek čeka procesuiranje i pravdu za svoju pobijenu obitelj.

“To mi je uništilo život”

“Srce mi se stegne i imam osjećaj da će iskočiti kada se samo sjetim svih tih strahota tog tragičnog blagdana svetog Ante sada već davne 1993. godine kada su mi zvjerski ubili supruga Juru te sinove Stjepana, Ljubomira i Dragana. Ma ranili su i djecu i starce, a i sama sam ranjena i dan danas ne znamo kako smo izvukli žive glave. Da mi je netko pričao da se dogodilo takvo nešto nikad ne bih povjerovala, ali, eto, nažalost, sve sam to doživjela i preživjela taj masakr koji mi je odnio sinove i supruga i koji mi je uništio život”, izjavila je nesretna žena za Večernji.ba.

Politika “spržene zemlje”

Taj dan bio je općenito koban za Hrvate u srednjoj Bosni. Muslimanska Armija BiH upravo je na području Kaknja 13. lipnja 1993. godine, osim opisanog ubijanja u Kovačima gdje je likvidirano 10 ljudi, počinila niz teških ratnih. U selu Drenovik ubili su 16 Hrvata, u selu Slapnica ubili su 9, a u selu Veliki Trnovci više od 5 Hrvata.