PROSVJED ALBANSKIH BRANITELJA HRVATSKE! Hrvatska veleposlanica ih uvrijedila rasističkom izjavom

Danas će u Prištini ispred hrvatskog veleposlanstva prosvjedovati Albanci, branitelji Hrvatske. Prema informacijama Bujice, ogorčeni su hrvatskom veleposlanicom Marijom Kapitanović koja ih je teško uvrijedila “rasističkom izjavom i uskraćivanjem viza te ostalih prava koje bi Albanci trebali imati baš kao i svi ostali hrvatski branitelji”. Albanski dragovoljci – obespravljeni i osramoćeni Albanci, inače hrvatski dragovoljci iz 1991. godine, koji su se javili redakciji Bujice imaju prigovore i na osiguranje Hrvatskog veleposlansva u Prištini, u kojem dominantnu ulogu nemaju Hrvati nego “netko drugi”, pa se prema njima ponašaju poprilično nekulturno. Potporu ovom prosvjedu i apsolutnu podršku ovom prosvjedu daju branitelji diljem Hrvatske, koji ne zaboravljaju doprinos albanskih dragovoljaca tijekom Domovinskog rata. Veliki broj branitelja Albanaca još se uvijek vodi nestalima, a hrvatsko Ministarstvo branitelja ulaže velike napore kako bi se pronašla njihova tijela. Brojni su i poginuli, a jedan od najčuvenijih je Bekim Berisha. Berisha koji je u Hrvatskoj dobio nadimak “Šok” (alb. prijatelj) se u pojavio ’91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Njegovi suborci svjedočili su samo kako bi Šok jednostavno, bez ikakvog objašnjenja otišao u neprijateljski teritorij, obavio zadatak i vratio se. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. Šok je teško ranjen u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. “Albanski vojnik vrijedi kao 1000 vojnika!” U proljeće ’92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. kolovoza 1998. u mjestu Junika, Berisha pogiba u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili. Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik, pokojni general Janko Bobetko, također je žalio zbog njegove smrti, izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je on ikad sreo. Uz Berišu, brojni su primjeri Albanaca koji su ratnih 90-tih svoju odvažnost pokazali na hrvatskom tlu, stoga je nejasno kako je došlo do ovako naglog urušavanja odnosa s hrvatskom veleposlanicom u Prištini zbog kojeg su se odlučili na prosvjed.