Takav Milorad Pupovac s itekako upitnim političkim i moralnim legitimitetom ne samo da bez odlučnog reagiranja iz zastupničkih klupa drži moralne prodike hrvatskoj javnosti, nego je štoviše dobio lojalnog suradnika u predsjedniku vlade i predsjedniku tzv. stožerne hrvatske političke stranke Hrvatske demokratske zajednice "šarmantnom pogancu" Andreju Plenkoviću

Prije 29 godina, točnije 18. kolovoza 1991. godine u blizini Pakraca u selu Kukunjevac pobunjeni lokalni Srbi oteli su je dr. Ivana Šretera, jednog od vođa hrvatskog naroda u zapadnoj Slavoniji i dosljednog humanitarca. Odveden je u četnički logor Bučje i otada mu se gubi svaki trag. Dr. Šreter bio je poznat po zalaganju za nenasilje, pozivajući pobunjene Srbe na mir i protiv terora koji su počeli provoditi nad Hrvatima. Posljednji put viđen je 29. kolovoza 1991. godine.

Sudbina otetog pakraćkog liječnika tijesno je povezana s biografijom i političkim djelovanjem čelnika manjinskog dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i višegodišnjeg zastupnika u Hrvatskome saboru te praktički vođe subverzivne velikosrpske pete kolone Milorada Pupovca. Autentično svjedočanstvo o sudbini dr. Šretera dao je u svojoj knjizi "Nije bilo uzalud" bivši član predsjedništva HDZ-a i saborski zastupnik te zamjenik ministra unutarnjih poslova u ratnoj 1991. godini Slavko Degoricija. On je opisao kako mu se jednog dana u uredu pojavio Milorad Pupovac i molio ga da se oslobde dva liječnika srpske nacionalnosti iz Siska koji su bili uhićeni zbog opskrbe pobunjenih Srba lijekovima i sanitetskim materijalom. Pupovac je tražio oslobađanje to dvoje liječnika, a Degoriciji je obećao da će za uzvrat založiti za oslobađanje dr. Šretera. Radilo se dakle o klasičnoj razmjeni. Međutim nakon što je Slavko Degoricija preko Đure Brodarca odmah ispunio svoje obećanje nakon dva dana došao mu je Milorad Pupovac i rekao kako mu ne daju Šretera navodno jer im je potreban kao liječnik, budući da nemaju doktora a čim dobiju svojeg doktora pustit će ga. Nakon nekoliko dana Slavko Degoricija saznaje od UNPROFOR-a da je dr. Šreter mrtav već mjesec dana.

Da ne postoji ništa drugo negativno za osobnost i karakter Milorada Pupovca ovo bi bilo dovoljno da se ocijeni moralni lik samozvanog čelnika Srpske nacionalne manjine koji je izabran sa samo 7 posto te manjinske skupine u Republici Hrvatskoj. Međutim uz Milorada Pupovca veže se i niz drugih postupaka u njegovom političkom djelovanju kao čelnika velikosrpske politike u Hrvatskoj. Na samom početku agresije kao eksponent Miloševićeve politike optuživanja Hrvatske za navodni genocid nad Srbima Milorad Pupovac je za međunaordnu javnost lansirao vijest da je Katolička crkva nasilno prekrstila oko 10.000 srpske djece što je bila ordinarma laž, ali za to on nikad nije odgovarao, kao što nikad nije krivično odgovarao za suučesništvo u prikrivanju po otkrivenim podatcima svirepog ubojstva dr. Ivana Šretera.

Takav Milorad Pupovac s itekako upitnim političkim i moralnim legitimitetom ne samo da bez odlučnog reagiranja iz zastupničkih klupa drži moralne prodike hrvatskoj javnosti, nego je štoviše dobio lojalnog suradnika u predsjedniku vlade i predsjedniku tzv. stožerne hrvatske političke stranke Hrvatske demokratske zajednice "šarmantnom pogancu" Andreju Plenkoviću. Pupovčev najveći uspjeh je uz asistenciju Andreja Plenkovića postavljanje Borisa Miloševića za potpredsjednika vlade..

Da ne bi ostalo samo na njegovoj sramnoj ulozi u ubojstvu dr. Ivana Šretera treba podsjetiti na ostale važnije elemente njegovog političkog i moralnog legitimiteta i integriteta. Prije svega treba isticati nepostojeću ustavnu odrednicu na koju se on često lažno poziva navodeći pripadnike Srpske nacionalne manjine kao "Srbe" u Hrvatskoj, koji kao takvi ustavnopravno ne postoje. On time krši Ustav, jer u Ustavu nigdje ne stoji da u Hrvatskoj žive "Srbi", kao što je to bilo za vrijeme komunizma, nego su oni dio cijelog manjinskog korpusa koji živi u Hrvatskoj. Također treba podsjetiti da krši Ustav jer smatra da je glavni grad za njegove "Srbe" Beograd. Krši Ustav i time što gotovo nikad ne spominje Hrvatsku kao državu u kojoj živi i u kojoj je zastupnik u parlamentu, nego je za njega to samo "ova zemlja", dakle čak ni država. On ide tako daleko da demokratsku Hrvatsku uspoređuje s NDH-a. Govori da je Hrvatska postala faktor nestabilnosti u regiji, iako je on svojim djelovanjem glavni faktor nestabilnosti u samoj Hrvatskoj.

Kao zastupnik koji je u Saboru dao svečanu prisegu, on nju učestalo krši sudjelujući na četničkim dernecima u Srbiji na kojima se Hrvatska uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom. Sudjelovanjem na tim četničkim dernecima Milorad Pupovac svoju dužnost zastupnika ne obavlja ni savjesno ni odgovorno i ne drži se Ustava, kako se obvezao u saborskoj prisezi,tene poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Takvim postupcima ne zauzima se za svekoliki napredak naše države. U svojim ocjenama o Domovinskom obrambenom ratu kojega nikad tako nije nazvao ustrajava na odrednici rata kao građanskog i nikad nije osudio velikosrpsku agresiju, što bi mu trebala biti dužnost na temelju saborske Deklaracije o Domovinskom ratu usvojene 2000. godine i presude Međunarodnog suda pravde da je rat u Hrvatskoj bio međudržavni sukob a Srbija agresor na Hrvatsku. Nadalje, on uzima sebi za pravo da govori u ime cijele srpske manjinske zajednice, iako ima podršku od samo 7 posto pripadnika Srpske nacionalne manjine. I konačno prema odluci Ustavnog suda iz 2011. godine on je protuustavni zastupnik u Hrvatskome saboru, jer je Ustavni sud ocijenio da su XI. i XII. izborna jedinica protuustavne. Kao ćelnik velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj provodi Memorandum2 SANU. Provodeći ciljeve tog Memoranduma Milorad Pupovac je faktično strani agent u Republici Hrvatskoj.Kad se sve to skupa uzme u obzir onda Milorad Pupovac nema nikakav ili vrlo ograničen politički legitimitet u Hrvatskome saboru. Također njegov moralni integritet je i te kako upitan ne samo zbog određene umiješanosti u ubojstvo dr. Ivana Šretera nego i njegove uloge u stečaju "Tesla štedne banke" u kojoj je bio predsjednik Nadzornog odbora, pri čemu su ulagači oštećeni u višemilijunskim iznosima.

Najblaže rečeno žalosno je i tragično da u Hrvatskome saboru nema zastupnika koji bi raskrinkao tobožnje mirotvorstvo Milorada Pupovca koji se svojim metajezikom i zakulisnim frazama otkako je postao zastupnik zalaže za velikosrpski Memorandum2 SANU. Naravno, za to je odgovoran HDZ kao "stranka opasnih namjera" koja je od početka stvaranja hrvatske države prošla put od stranke koja se zalagala za osamostaljenje Hrvatske do sadašnjeg HDZ koji pod izdajničkom politikom Andreja Plenkovića vodi Hrvatsku u novu Jugoslaviju pod plaštem tzv. Zapadnog Balkana. Pri tome ne smije se ispustiti iz vida važna činjenica da je HDZ takvom kapitulantskom politikom grubo izdao veliku većinu lojalnih hrvatskih Srba koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom, što su dokazali i značajnim sudjelovanjem u Domovinskom obrambenom ratu.