'Šatordžije' i HDZ umjesto kruha i igara

Koristim branitelje oboljele od PTSP-a kao metaforu za cijelu braniteljsku populaciju pa tako i objašnjenje koje slijedi ima svoju inačicu za svaku laž izrečenu na račun branitelja u Savskoj Davne 140. godine prije nove ere političari rimskog carstva donijeli su zakon po kojem su svim građanima bili dostupni besplatan kruh i pristup gladijatorskim igrama. Odatle i čuvena krilatica „panem et circenses“.odnosno „kruha i igara“. Ovaj zakon bio je donesen s jednom isključivom nakanom: da osigura glasove siromašnijih građana Rima u senatskim borbama za vlast. S vremenom je izraz „kruha i igara“ (po eminentnom Websterovom rječniku) postala rečenica kojom se opisuje opća javna potpora nekom cilju, ali ne putem činjenica ili političkog djelovanja, već kroz diverziju, distrakciju, ili zadovoljavanje plitkih i trenutnih potreba javnosti. Ukratko, obmanom. Ovaj princip zamjene teza, unatoč svojoj povijesnoj starosti, više je nego živ i aktivan u Hrvatskoj danas. U izbornoj godini, vremenu kada se počinju zbrajati konačni računi dosadašnjeg mandata, trenutna vlast i dalje uporno ponavlja mantru kako je za sve ekonomske nedaće koje su snašle našu zemlju kriv „ona zločinačka organizacija HDZ koja nas je opljačkala“. Uz to, sve se češće javljaju, pa i prosvjeduju, oni koji smatraju da su braniteljska prava preširoka i da predstavljaju preveliko ekonomsko opterećenje za državu. Zagovornici ove teze također negiraju kako razloge, tako i samo pravo branitelja da demonstriraju u Savskoj 66, a prema njima Hrvatska bi bila „mala Švicarska“, jedino da nema tih „šatordžija“ i njihovih enormnih primanja! No, jeli tome uistinu tako, ili je ovo samo metoda aktualne vlasti da skrene pažnju javnog mijenja s vlastite nesposobnosti i krivnje za kontinuirani pad standarda u protekle četiri godine? Krenimo od pitanja koliko su branitelji teret našem ekonomskom procvatu... Nedugo nakon početka braniteljskog prosvjeda, jedan je internetski portal objavio članak pod nazivom „Dok branitelji prosvjeduju, broj PTSP dijagnoza stalno raste“. U okviru spomenutog članka našli su se i neki znanstvenici (mahom sociolozi), koji su osjetili potrebu da javnosti objasne kako je ta dijagnoza povezana s materijalnom koristi, te su se, zajedno s autorom članka, iščuđavali brojki od 27.000 branitelja koji su svoj status hrvatskog ratnog invalida ostvarili putem PTSP-a. Upućenima upada u oči kako je deset godina ranije, odmah po promjeni vlasti, određeni  krug ljudi blizak ovim stavovima također plašio širu javnost dezinformacijama na račun oboljelih branitelja. Pa tako jedan tjednik politički blizak ljevici, sredinom 2004. godine kao jednu od glavnih vijesti objavljuje podatak da će HDZ vratiti neka od prava ukinuta braniteljima za mandata prethodne vlade, što će dovesti do alarmantnog povećanja broja oboljelih od PTSP-a! Moram napomenuti da u ovoj kolumni koristim branitelje oboljele od PTSP-a kao metaforu za cijelu braniteljsku populaciju, pa tako i objašnjenje koje slijedi ima svoju inačicu za svaku laž izrečenu na račun branitelja u Savskoj u posljednjih nekoliko mjeseci. Dakle, sva relevantna svjetska istraživanja o tome koliko ratnih veterana tijekom svojega života nakon rata oboli od PTSP-a kreću se u rasponu od 20 do 50%, što ovisi o velikom broju faktora (borbena obučenost, intenzitet ratnog stresa, odnos društva po povratku, itd.). Hrvatska istraživanja sprovedena na ovu temu kreću se u sličnom rasponu. Stoga, ako u obzir uzmemo brojku od 150.000 branitelja koji su direktno sudjelovali u ratnim operacijama (a ne brojku od pola milijuna onih koji imaju status branitelja samo zahvaljujući nedorečenome zakonu iz davne 1994. godine), te najnižu stopu PTSP-a iz domaćih i svjetskih epidemioloških studija (20%), ne trebamo biti veliki statističari niti sociolozi da izračunamo kako je 30.000 branitelja pod doživotnim rizikom da oboli od PTSP-a. Pametnome dosta... Što se pak tiče kontinuirane mantre kako je HDZ zločinačka organizacija koja je opustošila Hrvatsku, krajnje je vrijeme da vladajući shvate jednu notornu činjenicu: od fraza se ne živi! Svakome iole politički pismenijem građaninu ove zemlje jasno je da na prethodnim parlamentarnim izborima SDP nije toliko osvojio vlast, koliko ju je HDZ izgubio. Razlozi tog poraza sigurno jednim djelom leže i u korumpiranosti nekih od bivših čelnika HDZ-a. Međutim u međuvremenu je prošlo više godina tijekom kojih su isti procesuirani i osuđeni, a i samom HDZ-u je stavljeno breme organizacije koja  je profitirala od kaznenih djela svojih članova. Ono što neki na vlasti uporno ne vide jest to da je svoju katarzu HDZ prošao, te uporno skretanje pažnje javnosti na prljavo stranačko rublje koje već godinama visi na štriku više ne pije vode... Najbolja ilustracija svega prethodno navedenoga je kvazipokret koji se u hrvatskoj pojavljuje pod imenom „Occupy Croatia“. Isti, naime, prosvjeduju protiv branitelja, te zločestog (i zločinačkog) HDZ-a koji jadnim braniteljima već mjesecima manipulira. Ova organizacija trebala je biti hrvatska podružnica svjetskog pokreta koji se, pod imenom „Occupy Wall Street“ pojavio u SAD-u i predstavlja globalni otpor interesima krupnog kapitala. Čije interese zastupa „Occupy Croatia“ mislim da nije jasno niti samim njihovim članovima, a kamoli hrvatskim građanima. Međutim, putem ove kolumne želio bih im dati neke smjernice za daljnje djelovanje, te ujedno djelomično ukazati i na prave razloge našega današnjeg ekonomskog stanja... Dok pišem ove redove gledam naslovnicu jednih dnevnih novina koje su obradile temu kako danas žive djeca hrvatskih tajkuna. Pa tako za sina jednoga od njih saznajemo da voli uživati u Dom Perignonu i kubanskim cigarama. Unatoč dobrom ukusu ovoga mladića, puno je ipak javnosti poznatiji njegov otac, koji je, prodajom dionica svoje mljekarske tvrtke prije nekoliko godina zaradio preko dvije milijarde kuna. Koliko je od toga otišlo hrvatskoj državi? Baš ništa! Europska komisija  još je prije dvije godine predložila uvođenje poreza na financijske transakcije u cilju prisile banaka da zaštite porezne obveznike za vrijeme financijske krize. Međutim, Hrvatska se i dalje nalazi u onome krugu zemalja u kojima trgovina dionicama i obveznicama ne podliježu porezu, a nikada i nije.  Pa tako, ako ste jedan od 380.000 blokiranih, neka vas tješi činjenica da možete prodati (ili kupiti) dionice neke tvrtke za milijarde kuna i zbog neplaćenog poreza vas sigurno neće nikada blokirati. Osobno mislim da bi nas samo jedan posto iznosa transakcija koje su od vremena početka privatizacije banaka pa do danas izvršene kroz trgovinu dionicama u Hrvatskoj uistinu učinio „malom Švicarskom“... Na koncu, volio bih čitatelje mojih kolumni izvijestiti kako sam nedavno saznao da ove moje tjedne misli čitaju i braća franjevci iz Provincije Bosne Srebrene, pa ih ovom prilikom, kao i sve ostale čitatelje, pozdravljam tradicionalnim franjevačkim pozdravom: Mir i Dobro!