Danas se na Alebić kuli, srpskom agresorskom uporištu sa kojeg su bljuvali smrt po samom Sinju i okolici, upriličiti svečanost otkrivanja spomenika poginulim braniteljima i pripadnicima 2. bojne 4. brigade ZNG-a Sinj koji su poginuli 27.rujna 1991. godine. Naime, tada su mučki zarobljeni, mučeni i ubijeni od strane srbočetničke ruke: Nenad Mastelić-Ivić, Ante Jukić i Ivan Babić. Spomenik je djelo i rad akademskog kipara Anđelka Titlića. Zvjerski ubijeni zarobljeni hrvatski gardisti Trojicu časnika i ostale gardiste odvode prema Kninu, ali iz oklopnog transportera izdvajaju Ivana Babića, Antu Jukića i Nenada Mastelića Ivića. R. Radulović zapovjedio je svom zamjeniku B. Radoviću i Dušanu Stojsavljeviću da trojicu pripadnika ZNG-a, ratnih zarobljenika, strijeljaju, što su ovi i učinili. Zatim su ih bacili u Režića potok te su ispaljivali tromblonske mine u njihova tijela, koja su uslijed toga bila unakažena, bez udova i otkinutih glava. Bajagić – zarobljavanje skupine gardista 2./4. brigade ZNG-a (27. 9. 1991.) Treća satnija 2./4. brigade oko 9 sati preuzela je položaje na Čugurinu brigu i zaseoku Šuste od 1. satnije 2./4. brigade. Tijekom preuzimanja položaja primijećeno je da položaji nisu uopće uređeni za držanje crte. Pristupilo se utvrđivanju položaja, na čemu se radilo sve do 12,45 sati kada je u međuprostor između Čugurina briga i Rumina petorica neprijateljskih vojnika pokušala ući u trgovinu mješovite robe. Radilo se o aktivnim vojnim obveznicima koji su bili na služenju vojnog roka u Kninu. Zapovjednik satnije A. Jenjić zapovjedio je da ih se zarobi. Zarobljene vojnike Jenjić je odvezao za Sinj, a zapovijedanje je prepustio zapovjedniku voda Duji Čoviću. Borbena skupina koja je zarobila vojnike JA ostaje u trgovini. Skupini se priključio i pripadnik 3./115. pričuvne brigade Ivica Ćurković. U 14 sati neprijatelj je organizirao napad i počeo djelovati topništvom po položajima 3. satnije 2./4. brigade na Čugurinom brigu i zaseoku Šuste. Nakon toga Borko Radović izvodi brzi usklađeni napad, a krenuli su i izviđači 221. motorizirane brigade na čelu s poručnikom Nemanjom Popovićem (45 ljudi): tt. 420 – Rumin vrilo – zaseok Šuste. Kada su izbili na Rumin vrilo, B. Radović glavnim snagama ojačanim tenkom T-55 i oklopnim transporterom napada pravcem Rumin – Čugurin brig, a s ostalim tenkovima i topništvom daje im potporu. Zbog siline napada topništva, ljudstvo na položajima moralo se skloniti u skloništa. Tenk T-55 izbio je na Čugurin brig. U tom trenutku zamjenik zapovjednika 2./4. brigade Željko Protić i gardist Neven Vidić, ne znajući za opasnost izbijaju pravo ispred tenka s osobnim automobilom, pa su zarobljeni. Ž. Protić je pod prijetnjom strijeljanja dozivao imenom sve gardiste na predaju. 43 Neki su uspjeli izbjeći zarobljavanje bježeći (bivši alkarski Vojvoda Ćikara) s položaja i na njih je otvorena paljba iz browinga s transportera. Tada je pogođen gardist Davor Marić-Drvoličanin. U 13,45 sati zvao me zapovjednik 2./4. brigade da se moramo sresti. Našli smo se u selu Gali, a s njim su bili moji podređeni zapovjednici Zdravko Banovac i Dražan Efendić. Ukratko je ispričao događaj o zarobljavanju pet vojnika JNA i dodao da jednim mojim vodom treba ojačati pravac na Čugurinom brigu. U tom trenutku čule su se detonacije iz tog pravca, pa smo se uputili prema Hanu. Zapovjednik 2./4. brigade saznaje da su na Čugurinom brigu zarobljeni naši pripadnici. Zapovjednik 2. bojne stupio je u vezu s drugom stranom i dogovara razmjenu svi za sve. Ubrzo mi je rekao da preuzmem zapovijedanje i pokušam vratiti izgubljene položaje. Zapovjednik 2. bojne pozvao je zapovjednika 3. satnije Antu Jenjića i izvijestio ga o novonastalom stanju. Zapovijeda da dovede zarobljene pripadnike JA i da krenu na razmjenu. U 16 sati zapovjednik 2./4. brigade odlazi na razmjenu s dva vozila preko sela Bajagića. U prvom je bio Ante Jenjić i vozač kao prethodnica, a u drugom zapovjednik 2./4. brigade, 3 policajca i 5 zarobljenih neprijateljskih vojnika.44 Borko Radović prekršio je dogovor o razmjeni ratnih zarobljenika, zarobivši oko 16,30 sati časnike i vojnike 2./4. brigade. Nakon zarobljavanja svi su odvedeni na Alebića Kulu, gdje su ih najprije tukli i mučili. Prijetili su im da će ih zaklati, vrijeđali ih i tražili od njih željene podatke. U tome se istakao zapovjednik R. Radulović, koji je znao da su Protić, Čović i Škarpa časnici i zapovjednici Hrvatske vojske, prema kojima se mora postupati u skladu s pravilima međunarodnog prava. Na zapovjednom mjestu Paljike zarobljene pripadnike 2./4. brigade ispitivali su pukovnici Borislav Đukić i Cvetko Milenković. Trojicu časnika i ostale gardiste odvode prema Kninu, ali iz oklopnog transportera izdvajaju Ivana Babića, Antu Jukića i Nenada Mastelića Ivića. R. Radulović zapovjedio je svom zamjeniku B. Radoviću i Dušanu Stojsavljeviću da trojicu pripadnika ZNG-a, ratnih zarobljenika, strijeljaju, što su ovi i učinili. Zatim su ih bacili u Režića potok te su ispaljivali tromblonske mine u njihova tijela, koja su uslijed toga bila unakažena, bez udova i otkinutih glava. Organizator svečanosti otkrivanja spomen obilježja počinje u 12 sati je Kulturno povijesna Udruga Potravnik iz Potravlja uz suorganizaciju Udruge Hrvatskih dragovoljaca 2 bojne 4 brigade ZNG Sinj ‘CRO ANGELS’. VIŠE-Borbe za Maljkovo i HE Peruća