SKORO DA JE KASNO

Zauzeli su naša mjesta za stolom,

Ta masna tjelesa sa Kumrovečkom školom.

Uhljebljivanjem juda vode novu vrstu rata,

Protiv kćeri i sinova nepobijeđenih Hrvata.

 

Vještiji su od svih napadača drugih,

I ne upiru oružjem kao mnogi od vremena turskih.

Sad perjanicama kriju glave, ustravljeni od zadnjeg rata,

I potvrdama crvenih škola otvaraju svaka vrata.

 

A nama iz neznanih gradova stižu pozdravi sa slikom,

Tad spuštamo glavu i prazan dom punimo krikom.

Narode, moramo konje uprezat, nema nam ljudi druge,

Jer našu plodnost i hrvatstvo satraše iste Titove sluge.