5. srpnja 2015. obilježena je godišnjica smrti pukovnika ZNG RH, dragovoljca i heroja obrambenog Domovinskog rata, Marka Babića. Svojim djelima svi koji su nesebično obranili Hrvatsku osigurali su svoju besmrtnost, makar ostali bezimeni. Hrvatska se politika potrudila uzeti nam heroje. Gotovo da ih i nemamo. Ali dva su imena Hrvatskoj urezana u kolektivno sjećanje - general Blago Zadro i legenda s Trpinjske ceste, pukovnik Marko Babić. Ako ikomu i ikada treba doći i pokloniti se, onda je to na godišnjice generalu Blagi Zadri i pukovniku Marku Babiću. Barem jedan od predsjednika - države, Vlade, Sabora - treba taj dan biti uz obitelj pred cijelom Hrvatskom. Nije došao ni Milanović, ni Leko, Grabar Kitarović poslala je izaslanika. Nesretnog Freda ne treba ni spomenuti jer je to okruženje za njega neprirodno, ne zove ga se bez razloga ministrom bez branitelja. Odraz bijede je i činjenica da je samo dan uoči godišnjice taj nesretnik pohrlio u Vukovar kako bi nazočio otvorenju kupališne sezone. Nema te vode koja može oprati sve ove mučne poteze i propuste, kao što nema ni načina satrti istinu i sjećanje na heroje. Javna televizija HRT nijednom riječju nije spomenula pukovnika Marka Babića. Stječe se dojam da ovo ignoriranje, prešućivanje i difamiranje nije samo nastavak dugoročnog iskrivljavanja istine o obrambenom Domovinskom ratu i o Hrvatskoj, nego da je i uvertira u stvaranje kaosa u Vukovaru ovoga ljeta i jeseni. U pripremi je zakon kojim se omogućuje raspuštanje gradske vlasti ukoliko ne provede protuustavno nametanje ćirilice. Prema Milanovićevim riječima za izglasavanje tog zakona potrebni su im i glasovi HDZ-a. Trebamo biti informirani, i pripravni. S vjerom u Boga i u hrvatski narod. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara