U ovom našem političkom vodvilju koji se svakodnevno i cjelodnevno odvija pred našim očima, postoje na sreću i trenuci za pravu razbibrigu i opuštanje. A najzabavnije je kad netko u pokušaju da kaže nešto ozbiljno i pametno izvali ono što bi prošlo samo na stand up pozornici i nigdje dalje. Evo, primjerice, najnovija izjava našeg starog i dobro poznatog stand up komičara super teške kategorije, SDP-ovca koji u slobodno vrijeme cuga i pjeva Thompsona – uz bezazleno i simpatično maltretiranje osoblja kafića i slučajnih gostiju, što mu čak ne bi trebalo uzeti za zlo, jer barem sudeći prema snimkama dostupnim javnosti, sve skupa nije prelazilo granice malo opuštenije i raspojasanije zabave...recimo... E, taj naš superteškaš Peđa (Grbin se preziva – ako se ne varam), znao nas je i ranije (čak izvan kafića, Instagrama i Facebooka) zasmijati...Kad god je recimo, pokušavao iz g..... vaditi bivšeg šefa Milanovića, nastojeći verbalnom ekvilibristikom nadomjestiti nedostatak logičkih argumenata, činjenica i zakonskih odredbi koje bi išle u prilog tomu što ovaj tvrdi ili poduzima...ili kad nam je putem TV ekrana u „Otvorenom“ (ili nekim drugim emisijama) svojim usiljeno odmjerenim komentarima s visoka i nadmeno pokušavao braniti svaku, ama baš svaku odluku vrha stranke ili Vlade, koliko god ona bedasta, nakaradna i štetna bila... I nikad mu nije zasmetala retorika uličnog fajtera, kvartovskog delikventa i mangupa (čitaj: neotesanog primitivca) Zorana Milanovića kojemu je virio iz... (samo me pristojnost obuzdava da ne kažem iz čega), ili se ja barem ne sjećam da je ikada zucnuo na tu temu. Bilo je ono: sluga pokoran, izvol'te šefe...trebam li se prostrti po podu ako mi želite ukazati čast i pregaziti preko mene...odanost do posljednjeg daha i zadnje kapi krvi...k'o na filmu... A lupao je Milanović itekako, drobio toliko da to krmača u (masnom) napoju pokusala ne bi... od javnog vrijeđanja političkih oponenata na kočijaški način i psovačkom retorikom, do potpuno anti-SDP-ovskih i „pro-ustaških“ izjava (doduše u predizborne svrhe, ali ipak)...znao je i onako đuture cijeli narod i državu (koju predstavlja) izvrgnuti ruglu, sprdati se s ljudima stradalima u poplavi...bilo je još koječega, ali tko će sve zapamtiti... U SDP-u u to vrijeme (dok je na vlastio bio Zoki) gromoglasna šutnja...I Peđa gromoglasno šuti... Bauk isto. I Ostojići – obojica. Ali, već u sljedećem trenutku, čim zatreba, Peđa skače i staje na branik uz šefa stranke... Nisu Peđi smetale ni uvrede na račun branitelja bez ruku i nogu i djece poginulih koji su svi u kompletu nazivani „filo-nacistima“, „teroristima“ i „ustašama“, niti etikete katoličkim vjernicima (od „talibana“ do „katolibana“)...sve je on to uredno, poslušno i poltronski opravdavao, zastupao ili prešućivao...ovisno o okolnostima i potrebi trenutka. I sad naš'o da se pobuni!? Bravo Bravissimo...! Koja taktika! Sad je pravo vrijeme, sad ga nagazi, Peđa! Još uvijek nije kasno da se prestrojiš, za cipelarenje će vas trebati više... To, legendo, dođe mi da od sreće zapjevam Čavoglave (kao ti onomad u birtiji...i to od početka...znaš, u kompletu s onim „Za dom spremni“...kužiš?). A sad 'ajmo malo ozbiljno. Zašto smeta Bernardić? Daleko od toga da mi je simpatičan, ali nastojim proniknuti u tu odioznost i netrpeljivost koja se u vrhu stranke prema njemu njeguje od prvog dana i imam o tomu svoju teoriju. Prije svega, djeluje nekako beskrvno, sterilno, birokratski...Nema onog mangupskog uličarskog štiha i garda...kad pokuša biti oštar ispadne smiješan...Gotovo ga nitko ne doživljava ozbiljno čak i kad spominje „ustaše“ i NDH, kad uzrujano govori o opasnostima koje vrebaju od „fašizma“ i „desnog ekstremizma“...kad priča o poskupljenju struje...sve je to nekako anemično...nema tu akcije, pucačine, sve sam ćorak... Kad je Milanović o tomu govorio, to je buraz bilo toliko uvjerljivo da si pomislio kako te već kod sljedećeg izlaska na ulicu, iza ćoška čeka neki novi Francetić sa satnijom svojih „crnaca“... a ako si kojim slučajem subotom navečer slušao neki njegov pledoaje na temu Crkve u Hrvata, obično bi sljedećeg jutra odustajao od odlaska na Svetu Misu...toliko je bio sugestivan da si htio ili ne u lokalnom svećeniku već vidio ako ne Osamu bin Ladena, a ono barem Abu Nidala... A znao je Zoki „oplesti“ po Crkvi (dakako, katoličkoj i uvijek samo katoličkoj – nije on kriv što je najgora)...tu je za njega Bernardić analfabet, čisti amater i naivac...tropa...što bi rekli kockari. Svađao se Zoki na sve strane...u stranci i izvan nje...prostačio, lupetao, izazivao incidente po Hrvatskoj a i šire...govorio kako je „Srbija šaka jada“ dok „Bosna i Hercegovina nije nikakva država“, ali zato (radi balansa valjda) reče i da je „Hrvatska slučajna država“, pa onda kad se nasamo s braniteljima sreo (ne računajući s time da se razgovor snima), onako opušten i nonšalantan kakav inače jeste (i u državničkim poslovima a kamo li izvan toga), skrušeno se posuo pepelom po glavi uz tvrdnju kako mu se živo „fućka za Za dom spremni“ (ne, nije htio fućkati – zviždati, nego reći da ga nije briga, nek to viče, pjeva, ispisuje i reklamira slobodno što se njega tiče...). I nije Peđa pisnuo, koliko se sjećam, iako je nabrijani „antifašist“ – kao i Bauk, Ostojići (obojica), Komadina, Orsat i društvo... Ali zato nemaju razumijevanja za Bernardića nikako. Čovjek nije ulični fajter i kad pokuša oponašati Milanovića to ispada tragikomično. A SDP kao autentični mentalni i ideološki sljednik neo-staljinističke Komunističke partije, bez revolucionarne retorike tone. Njih bez „permanentne revolucije“ nema. Da bi takve revolucije bilo i oni ostali tvrdi „antifašisti“, potrebna je uvjerljivija predstava o „fašističkoj“ i „ustaškoj“ opasnosti. „Fašistička opasnost“ mora biti velika i trajna, da bi „antifašistička revolucija“ nesmetano tekla – to je valjda jasno. I tu je ključ svega. Bernardić gotovo ni jednom nije jasno i glasno prozvao državni vrh I OZNAČIO IH KAO FILO-NACISTE, FAŠISTE I USTAŠE!? NEČUVENO!? OD KUD MU TO PRAVO!? ZOKI JE REDOVITO TO RADIO, SUKCESIVNO I KONTINUIRANO! KAKO SDP MOŽE OPSTATI KAO ANTIFAŠISTIČKA SNAGA AKO NEMA FAŠISTA!? MISLIMO NA BUDUĆNOST, DRUGOVI I ZAOŠTRIMO RETORIKU! Bero čak hoće s njima na neke dogovore! Kakve dogovore, bre!? Jesi normalan!? Gdje živiš!? Nedavno Bauk reče kako SDP mora prijeći na strategiju „mi ili oni“. I u pravu je. Čova kuži stvar. Zokijev kadar. Nema ništa bez fajta...ode rejting u 3 pm...dok se glumi finoća. Ali, ima tu još nešto. Bernardić je u samom startu hendikepiran kad je u pitanju Crkva i kritika ove institucije (naravno, misli se na Katoličku – a koju drugu), jer on, zamislite, ponekad IZ ČISTOG MIRA ide na Svetu Misu (OSOBNO SAM GA VIDIO PAR PUTA). I kako on kao takav (katolički indoktriniran) može biti revolucionar i antifašist? Ma hajte, molim vas! Koješta! I podržava branitelje (ponekad i diskretno, doduše), odnosno, ne govori baš otvoreno protiv njih – a to je ravno potpori! E, ne može tako buraz! Nama treba Zoki, fajter, prvoborac, revolucionar, Che, a ne strina ušminkana s 'ladnom trajnom i lordovskim manirima... Dosta! Bandiera rossa! No pasaran! Hasta la vista! Mi ili oni! Napravimo im pakao! I ima rejting da skače kao lud! Normalno je da je poslije svega Peđi Grbinu (kojega neki zovu i „Istarski Thompson“) dozlogrdilo kad Bernardić (ničim izazvan) kaže, zamislite (!!!), kako „svi koji su nezadovoljni mogu slobodno otići“ (?!) Zamislite bezobrazluka! Koji je to rječnik!? Sramota! Pa to Milanović nikad ne bi rek'o (barem tako tvrdi „Istarski Thompson“ a i Opačićka mu je blizu, Ranko Ostojić isto)... I zato je (Peđa) dao ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav... Nemre taj primitivizam podnijet' nikako...da netko kaže da onaj tko je nezadovoljan ode...jeza...horor od izjave. Eto... Kad brod tone...štakori obično idu prema krmi...kažu da je to pravilo...   Zlatko Pinter