Kao što je poznato, branitelj Branko Škrtić je prije nekoliko dana otpočeo štrajk glađu na pragu ministarstva ugroženih SAO krajišnika koje neki zovu i ministarstvo branitelja. Drama W.B.Yeatsa po imenu 'Kraljev prag' govori o čovjeku koji je štrajkao glađu na kraljevom pragu, na što se kralj silno uznemirio. 'On je izabrao smt: odbivši jesti i piti, kako mi na mene navukao sramotu. Jer postoji običaj, stari i glupi običaj, da ako je čovjeku nanesena nepravda, ili on misli da mu je nanesena nepravda, i on skapava na tuđem pragu dok ne umre, običan svijet će dovijeka podići svoj glas protiv toga praga, čak i ako je kraljev.' Kao što je poznato, branitelj Branko Škrtić je prije nekoliko dana otpočeo štrajk glađu na pragu ministarstva ugroženih SAO krajišnika koje neki zovu i ministarstvo branitelja. Branku i njegovim suborcima je nanesena nepravda ili u najgorem slučaju oni misle da im je nanesena nepravda. S druge strane praga, u zgradi, stoluje kralj Predrag koji se silno uznemirio. Priča koja se odvija ispred ministarstva ugroženih srpskih civila je odavno ispričana, prije više od 100 godina. U drami, napisanoj 1904. godine, fiktivni kralj se uznemirio jer mu je čovjek koji je počeo štrajk glađu nanosio sramotu. Znao je: osramoćeni kralj, kralj bez ugleda, jest slabi kralj i nema neke šanse dugo zadržati prijestolje. U drami koja upravo traje pred ministarstvom, kralj Predrag se također uznemirio zbog istog razloga; isključivo zato što je izgubio i onaj privid ugleda u braniteljskoj populaciji koji je mislio da ima, a što je još važnije, onaj privid ugleda za koji su njegovi šefovi mislili da ima, i da će mu to biti dovoljno da neposlušne branitelje drži mirnima dok oni provode svoju politiku izjednačavanja krivnje za rat. A zna i Predrag, kad se izgubi ugled, samo je pitanje trenutka kada će se izgubiti fotelja. A zna i Predrag kako to rješava njegov šef Milanović; kad netko previše zasere i kad se cijela vlada počne percipirati preko njega, leti, kao što su odletjeli prethodni ministri Jovanović i Ostojić. Pa tako, što prosvjed duže traje, Predrag je sve luđi. Sad već na dnevnoj bazi čitamo o njegovim junačkim pothvatima kako je maltene golim rukama komadao 200 tenkova na dan, kako je u logorima nahranio na stotine gladnih i bolesnih, o tome kako mu je jako teško ali on se i dalje žrtvuje za plaću od 30.000 kuna, službeni auto, službeni mobitel, mukte putovanja i privilegije i za to što svaki dan mora gledati svoju sliku u novinama i čitati o svojim vehementnim ratnim uspjesima, zbog toga što mora trpjeti da mu se ljudi oko njega ulizuju i zovu ga "gospodine ministre", a najviše zbog toga što zaista postoje ljudi koji u njemu nikako da prepoznaju tu grandioznu veličinu od čovjeka i ministra, nego i dalje iz čiste zlobe i jala misle da se radi o jednom notornom nesposobnom lažljivcu, varalici i uhljebu koji se cijeli život kiti tuđim perjem i glumi veličinu. Međutim, u Yeatsovoj drami kralj se uznemirio ne samo zbog mogućeg gubitka prijestolja, nego i zbog vječne sramote koja će se zalijepiti na njegovo ime. Tu se kralj razlikuje od ministra koji je duboko svjestan da je već zauvijek osramoćen, da je postao predmet sprdnje i da ga iznad vode dži samo fotelja. Zato je štrajk glađu branitelja Škrtića jako opasan i mogao bi završiti kobno; za razliku od fiktivnog kralja koji se bojao da će vječna sramota ostati i na samom kraljevstvu, Matić ne razlikuje sebe od svoje fotelje i ništa mu nije važnije od sebe u toj fotelji, a najmanje životi nekih tamo 'zavidnika' u kolicima. Fiktivni kralj je razumio da bez podanika koji ga smatraju kraljem on zapravo nije kralj i zato se uznemirio kad  je čovjek  na njegovom pragu štrajkao glađu, jer u oba slučaja gubi: ako popusti prestaje biti kralj, ako ne popusti opet prestaje biti kralj, i zato je njegov štrajkač glađu još imao nekakvih izgleda. Matić razumije da je on "gospodin ministar branitelja" bez obzira na branitelje, i zato Branko Škrtić ima malo izgleda. Jer njegov je život u rukama čovjeka kojem je fotelja važnija od bilo čijeg života. Izvorni članak možete pogledati OVDJE