Kao što se 25. prosinca proslavlja Isusov ovozemaljski rođendan, tako se 26. prosinca proslavlja Stjepanov nebeski rođendan, piše na stranicama Bratovštine sv. Stjepana. Čovjek se rađa dva puta: jednom od majke za zemaljski rođendan, a po Kristovu otkupljenju i krvi za nebeski rođendan i vječni život. Svoju vjeru sveti Stjepan je posvjedočio krvlju kao prvi kršćanski mučenik i Bog mu je dao milost da u samom trenutku smrti vidi to nebo i “Krista gdje stoji zdesna Bogu”. Sveti Stjepan je prvi kršćanski mučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve. Prvi je koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju. On se svojim mučeništvom približio Kristu. Približio se malom Isusu, malom Bogu, Božiću. Dakle, kao što se 25. prosinca proslavlja Isusov ovozemaljski rođendan, tako se 26. prosinca proslavlja Stjepanov nebeski rođendan. Bio je čovjek molitve i propovjednik, skrbio je za siromašne, udovice te se isticao u darežljivosi i čistoći, posvuda je navješćivao radosnu vijest. Činio je velike i čudesne znakove u narodu. Luka ističe da je Stjepan, “pun milosti i snage” (Dj 6,8). Njegove propovijedi su obratile mnoge Židove, a broj kršćana koji se obratio po njegovim propovijedima je iz dana u dan sve više rasta. Stjepan je iščitavao Stari zavjet u svjetlu navještaja Isusove smrti i uskrsnuća. Sve je to potaknulo Židove da ga uhite i izvedu pred sud te da pogube kamenovanjem. Dok su ga ubijali, sveti Stjepan je vidio otvoreno nebo, zavapio i zadnje riječi su mu bile praštanje svojim mučiteljima, baš poput Isusa. Umirući, kako bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”. Nakon Stjepanove smrti njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Ostatci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije preneseni u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo svetog Lovre.