U IME NAS IZ DOMOVINSKOG OBRAMBENOG RATA....

Hrvatska je zemlja blagostanja i imanja  svima je dobro mnogi ne trebaju promjene i ne  traže boljitak i pravicu na ulici nego u toploj sobici ispred tipkovnica i računalnih ekrana na društvenim mrežama sa lažnim profilima. Promjene čine rijetki i malobrojni koji imaju m**a,srca i mozga  ustati i reči što misle,glasno,jasno i javno, i to je početak promjena, a kad se nešto počne mijenjati evo onda i onih  prilivoda, koji su mučki čekali neka im netko utre put i učini život boljim,lakšim.Oni će po navici akd sve bude  gotovo biti najzaslužniji i  najglasniji... Bilo je tako i u početku domovinskog obrambenog rata, tako je i u ovom prividnom miru. Organizirao sam nekoliko a podržao mnoštvo prosvjeda, kako studenata, ribara, seljaka, radnika, profesora i već po navici i iskustvu mogu gotovo poimence pobrojati ljude sa srcem, stavom i m***ma koji kako mišluj i perom tako i  riječju i djelom dižu glas protiv stanja stvari u Hrvatskoj. U početku domovinskog obrambenog rata u najteža vremena nije nas bilo pedeset tisuća koji smo dragovoljno na poziv savjesti stali pred agresiju i neprijatelja, nakon rata kao diobom poputa amebe narastao broj na pola milijuna...Nakon bitaka. U Hrvatskoj 350.000 ovršenih, blokiranih, porobljenih i poniženih sada u ovom trenu, 250.000 nezaposlenih i daleko više besposlenih koji vegetiraju. A na prosvjed bilo kojeg tipa važnog za budućnost kako sovju, tako i svoje djece izađe koliko?  1, 2, 5  gotovo nikada 10% tih i takvih...Zašto? Jesu li ljenguze, jesu li beskičmenjaci i bezmudići koji se ne zauzimaju za sebe i svoje...Po meni itekako jesu. Možda im nekada u buduće narastu m**da, možda im naraste kičma, možda im proradi savjest, pokrene se srce...Možda. No dok se to ne dogodi uvijek će postojati pojedinci koji će sve to imati i upotrijebiti i za svoje i za njihovo dobro...Kažu takvih je malo, malo nas je, ne možemo ništa promijeniti i ne znam kakve sve izgovore nisam čuo. Srećom dragi Bog nas takvih okupi taman toliko koliko nas treba., da učinimo barem nešto za razliku od brojih koij mučki šute u svom kutu... Oni su zadovoljni sa stanjem stvari, nemaju razloga izaći i iskazati  nezadovoljstvo tim stanjem u koje su ih doveli njihovi odabranici i izabranici. Ne shvaćaju kako je nezadovoljstvo prvi korak ka napretku nekog čovjeka ili naroda, no nezadovoljnike ne smiju predvoditi  konvertiti,podložnici i izdajice...Što je čest slučaj u Hrvata. Ne treba se brinuti zbog broja, mase i masovnosti. Sjetite se ono kad imate malenog komarca u sobi. E vidite taj maleni jedan jedini komarac  svojim je glasnim zujanjem  koliko puta natjero Vas kako biste se pokrenuli, pomaknuli i stanje stanja promjenili.Koliko puta?Puno puta vjerujem. U mnogim slučajevima, nadruštvenim mrežama krivite nas hrvatske branitelje za stanje stvari  u hrvatskoj, prozivate etiketirate dok ćućite ispred svojih računalnih ekrana a ne prozivate one koji su Vas izdali, izigrali Vaše povjerenje, Vaš glas koji ste im dali..Ne pred njima šutite k`o  pizduni... E pa dragi moji lijevi-desni, cveno-plavi  hrvatski birači  mi koji smo nekada štitili i čuvali vaše interese puškom danas ih čuvamo mišlju,perom,riječju i djelom a vi na nas drvlje i kamenje i tvrdite kako se brinemo samo za sebe...Da to nije istina pokzat ću Vam i dokazati u samo tri minute i slikom i zvukom...Što smo mi  govorili činili, govorimo i činimo...A izazivam Vas sve pokažite i dokažite gdje ste bili i što ste činili osobno Vi...Što si učinio TI? Ja ću u subotu ispred Hrvastkog Vojničkog Reda ČUVARI DOMOVINE nazočiti,poduprijeti i biti na prosvjedu, dati potporu kontrirati nepravdi svojom,mišlju, perom, riječju, djelom i tijelom...A gdje ćeš biti TI ovršeni,blokirani, poniženi, otjerani, nezaposleni, potplaćeni...Hoćeš li izaći i zauzeti se za sebe i svoje ili ćemo to opet za tebe morati učiniti mi Hrvatski Branitelji....

                                       U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga

Bogu vjerni-za dom spremni

  U ime Hrvatskog Vojničkog Reda ČUVARI DOMOVINE Mario Maks Slaviček