Na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu okupilo se preko petstotina hrvatskih domoljuba te u svečanoj povorci krenulo prema Markovom trgu kako bi predsjedniku Hrvatskog sabora uručili 632.165 potpisa prikupljenih za raspisivanje referenduma protiv ćirilice.

Povorku su predvodili članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara te brojni simpatizeri i podupiratelji referendumske inicijative,  koji su proteklih dana dali ogroman doprinos u prikupljanju potpisa.

Neki od njih dali su izjave za Braniteljski radio 1990 – 1996 RH i Portal dnevnih novosti:

General Tomo Medved, član Stožera, na upit što za njega znači današnji dan rekao je da je ovo svakako vrlo važan dan, pokazali smo i hrvatski branitelji i hrvatski narod kako se ne slažemo s nasilnom politikom uvođenja ćirilice, pokušali smo, prije svega Stožer, u posljednjih pola godine učinio je veliki napor kako bi kroz razgovore i kroz argumente od vlade zatražio da se zaustavi postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru ali nažalost kako nije bilo razumijevanja bili smo prisiljeni pristupiti ovom koraku i ovom prilikom zahvaljujem se svim onima koji su dali svoj potpis da bi se mogao održati ovaj referendum.

Ilija Vučemilović član Stožera, na upit što za njega znači današnji dan kao praznik demokracije kad su sloga zajedništvo i jedinstvo urodili plodom odgovara kako duboko vjeruje u to jer je učinjeno sve što je zakonom propisano kod jedne inicijative za raspisivanje referenduma i isto očekujemo od onih koji su zaduženi za provođenje hrvatskih zakona, da poštuju volju građana i ja u to uopće ne sumnjam. Ukoliko bude drugačije onda izlazimo iz ovih demokratskih sfera i to onda sigurno neće biti dobro.

Tomislav Turek, hrvatski branitelj koji je danima prosvjedovao na Markovu trgu upozoravajući na potlačenost hrvatskih branitelja, današnji dan sloge i zajedništva doživljava kao ono što smo dugo radili i iščekivali i napokon je došlo. Stožer je uspio uz pomoć svih hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda.

Ivica Jularić, član Stožera, rekao je kako smo u slogom i jedinstvom u prikupljanju potpisa svi zajedno svoje napravili i sad ćemo to predat vladajućima pa neka se oni s tim bore, ako nam opstruiraju referendum imat će problem, ako nam dozvole vidjet ćemo volju naroda.

Krasnodar Špoljarić, hrvatski branitelj od početka uključen u aktivnosti Stožera, rekao je kako se nada pravdi i tomu kako će razum „ovih gore“ pobijedit a ako razuma ne bude onda ćemo tražit svoja prava svim demokratskim sredstvima i sve po zakonu.

Renato Šelj, hrvatski branitelj koji je aktivno sudjelovao u inicijativi skupljanja potpisa, na upit da li ovo doživljava kao uspjeh odgovara kako je u početku imao malu dozu sumnje u uspjeh obzirom na nepovoljne, prije svega vremenske okolnosti, međutim s vremenom smo se ekipirali i sve je bilo u redu, skupili smo i više nego dovoljno potpisa. Očekuje upotrebu svih mogućih spinova kako bi se opstruirala volja naroda, a najjači argument će vjerojatno biti da smo potpisali određene dokumente s EU što naravno nije točno nego je manipulacija.

Silvija Kelava, mlada volonterka inicijative za referendum na upit kako se osjeća sada nakon svih nedaća prilikom prikupljanja potpisa; od smrzavanja do provokacija, odgovorila je kako se osjeća fenomenalno jer potpisi su skupljeni, osjećaje je zapravo vrlo teško iskazati jer iako sam mlada moj otac i moja obitelj borili su se u Vukovaru i bili su ranjavani tako da suosjećam s njima. Smrzavanja i ostalih poteškoća je bilo ali sve se izdržalo jer se zna zašto, a to je za Vukovar i protiv uvođenja ćirilice na ovakav način.

Antonija Mušić, hrvatska braniteljica aktivno uključena u rad inicijative za referendum, na upit kako se osjeća danas kada su potpisi skupljeni i kada smo svi zajedno pred Saborom, odgovara kako su osjećaji dvojaki; prvo žalosna je da uopće moramo radit ovo što radimo jer se to moralo podrazumijevat samo po sebi jer ne može biti ćirilice posebice u Vukovaru, a s druge strane vesela je i sretna da smo opet pokazali naše zajedništvo koje nam je falilo od 91. godine.

Miljenko Bađun, hrvatski branitelj aktivno uključen u rad inicijative za referendum, kao veteran 145. Brigade HV iz zagrebačke Dubrave, na pitanje kako diše Dubrava odgovara kako Dubrava diše domoljubno kao i uvijek  te s ponosom ističe kako je na tri mjesta prikupljanja potpisa skupljeno preko jedanaest i pol tisuća potpisa te zahvaljuje svima koji su izdržali i strašno nevrijeme i ostale probleme.

Jasna Polić Biluško, voditeljica pjevačkog zbora Udruge hrvatska bašćina koja je aktivno sudjelovala u prikupljanju potpisa, govori da je sretna jer je prikupljeno potpisa i više nego što treba i kako čvrsto vjeruje u pobjedu demokracije jer je za borbu potrebna i vjera. Pjesma „Bože čuvaj Hrvatsku“ koja je nekoliko puta otpjevana zapravo je molitva koja je nastala u najtežim vremenima za naš narod kad su se ljudi okupljali i uistinu molili za Hrvatsku.

Akademik Josip Pećarić, nakon uloženog iznimnog i višemjesečnog  truda u  davanju potpore Stožeru, izjavio je kao se uvijek dobro osjeća u društvu hrvatskih branitelja, Stožer je danas prvi na braniku domovine i jedna knjigu napisao je i posvetio njima. Nažalost imamo tu nesretnu situaciju da imamo vlast koja ne voli svoj narod tako da zahtjeve moram predati vlasti koja sve ovo što radi više koristi onima protiv kojih smo se borili i koji su uništili Vukovar nego hrvatskim braniteljima. Ovo je zapravo gora agresija na Republiku Hrvatsku jer tada smo znali tko nas napada a ovdje nas napada vlastita vlast, oni od kojih očekujete potporu zavijaju vam nož u leđa. Upravo zbog toga Stožer je učinio veliku stvar i samim skupljanjem ovolikog broja potpisa već je pobijedio.

Na pitanje da li bi ignoriranje potpisa i ne raspisivanje referenduma bio jedan oblik udara na ustavno pravni poredak RH, akademik Pećarić odgovara kako je to više nego sigurno jer oni sve što rade zapravo pokazuju ignoranciju prema hrvatskoj državi i hrvatskim zakonima. Najava promjene Ustava po kojima se referendum ne bi održao su smiješne jer su i predsjednik i premijer i bivši predsjednik pravnici i trebali su na prvoj godini fakulteta učiti rimsko pravo iz kojeg proizlazi da nema retroaktivne primjene zakona što uostalom stoji i u Ustavu. No njima je ipak teže nego nama jer živimo u državi čije ime volimo a oni vladaju državom čije ime ne vole.

Petar Janjić Tromblon, hrvatski branitelj dao je svoj komentar kako zahvaljuje Bogu na zajedništvu ali ovo je tek samo start jer tek ćemo sad vidjet kad ovi crveni izmjene ono što im je kako oni kažu po Bogu ali nije po Bogu nego po vragu.  Mi ćemo u svakom slučaju vidjet što će Ustavni sud napravit i da li postoji demokracija u Republici Hrvatskoj jer 750 tisuća građana ove zemlje je dalo svoje mišljenje i neka se netko proba usudit, onda ćemo ići na neke druge elemente počevši od građanskog neposluha pa nadalje ali ćemo čekat da malo zatopli jer ljudi sad nemaju novaca, Božić je i Nova godina, prvi mjesec je svakako težak a onda u drugom idu i štrajkovi i socijalni udari od radnika, od građana, od seljaka, pa ćemo onda svi zajedno. Nikad mi nije bilo teže nego sada, ja imam četvoro djece i svaki dan se budim u stresu i razmišljam kako preživjeti. Ovo mi je teže i od rata i od logora, ovakav udar nismo doživjeli ni 91. Godine od četničke armade i terorističkih bandi srbijanskih i crnogorskih i sada ponovno  imamo sukladno sličnu situaciju gdje se moramo borit za goli opstanak naše domovine,našeg naroda, naše djece i naše budućnosti. Ovo je najgora noćna mora što nam se mogla dogoditi jer ovo je jedan specijalni oblik rata, vrlo opasan i opasniji nego što je bio 91. Tamo se znalo tko je neprijatelj a ovo je sada potpuna konfuzija gdje mi zapravo shvaćamo da imamo averziju prema demokratsko izabranoj vlasti RH koja je uperila sve svoje snage kako bi rušila ustav RH, ustavni poredak i teritorijalni integritet hrvatskog naroda. Uz sve nabrojane činjenice koje su lako dokazive, postoji još i nešto opasnije a to je rušenje gospodarskog sustava RH gdje ne vidimo ni svjetlo iz ovoga mračnog tunele, dosada smo barem vidjeli svjetlo. Sada vidimo da se gospodarstvo planski i sustavno uništava, da mladi ljudi nemaju posla nego moraju bježat iz vlastite zemlje kao nekada davno 45. I 46. Godine to je jako opasno.

PDN - Uredništvo