Pukovnik Hrvatske vojske Petar Janjić Tromblon govori o tome što su on, njegovi suborci i prijatelji proživjeli nakon što su srpski agresori upali u Vukovar. “Nakon pada Grada agresori su od Vukovara napravili najveći koncentracijski logor u Hrvatskoj. Dan kasnije počelo razdvajanje muškaraca od žena, Srba i nesrba, branitelja i civila, odvajali su pokretne od nepokretnih i to uglavnom u svrhu stvaranja grupa za pogubljenje…” Pukovnik Petar Janjić (1963.) u obranu Hrvatske pristupio u kolovozu 1991. godine, prilikom prvog većeg napada četnika i JNA na Vukovar. Za vrijeme bitke za Vukovar dobio je nadimak Tromblon. Tijekom srpske agresije na Vukovar – piše u Janjićevoj biografiji na Wikipediji – uništio je 29 tenkova. Ranjavan je četiri puta, a nakon pada Vukovara odveden je u logor Sremska Mitrovica s ostalim suborcima, gdje je sustavno maltretiran i mučen devet mjeseci. Poslije logora imao je 21 operaciju te je 1993. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Knjigu ”Žedni krvi gladni izdaje”  objavio je 2004. godine u kojoj je u detalje opisao svoj ratni put u Vukovaru, svakodnevne borbe i pokušaje probijanja obrambenih linija hravtskih branitelja Vukovara i Borova Naselja te bjesomučna granatiranja grada i cjelokupno stanje u Vukovaru 1991. godine. U knjizi je oštro napao i tadašnji državni vrh Hrvatske zbog nepružanja pomoći braniteljima Vukovara tijekom opsade grada. Opisi pukovnika Janjića pokazuju kako je Vukovarski zločin bio isplaniran i dobro pripremljen za trenutak kada će se Hrvati i nehrvati lojalni Hrvatskoj naći u srpskim rukama, sudbina koja je čekala i mnoge druge hrvatske gradove i sela, ali i mučenja koja su stotine tisuća u Hrvatskoj izbjegla upravo zbog herojske obrane Vukovara.