Vlada vs branitelji

Ne moram ići posebno kronologijom ovih prosvjeda branitelja, 100% HRVI, koji su pokrenuli prosvjede, no postavljam si pitanje imali li u tome kraj patnji, vrijeđanja i omalovažavanja hrvatskih branitelja? Iako podržavam ove prosvjede i bio sam nazočan nekoliko dana na istima, razgovarao s mogima iz organizacije prosvjeda i braniteljima koji su pristizali i smjenjivali se na istima, ostaje mi visjeti mnogo pitanja u zraku. Jedno, možda najbitnije pitanje, po ovakvom hladnom vremenu, kišovitom, mogu li 100 % invalidi u kolicima izdržati ovakve napore za njih. Imaju mogućnost grijanja, okrijepe, sve što treba, ali hoće li izdržati, psihički i fizički. Jedan život je već otišao. Zadnju bitku, pokosilo je Nenu, ne pucnji iz snajpera od kojih je prikovana za kolica, već strijeloviti „hici“ iz Ministarstva branitelja, hici upućeni od Predraga Matića, a dobru pripremu mu je priredio Bojan Glavašević. Kažu, nisu oni odgovorni za njenu smrt, već organizator. Ne znam, zbog koga i čega je Nena došla ispred Ministarstva branitelja prosvjedovati. Usput, možda slučajno, možda i pod ovim utjecajem, svaki dan ugasi se jedan braniteljski život. Drugo, smjena Predraga Matića, Vesne Nađ i Bojana Glavaševića, što se time postiže? I ako ih smjene, doći će novi ljudi, možda još gori (nadam se da od ovih nema gorih), a mi nismo promijenili sustav, nismo promijenili Ustav, Zakone i ostale podzakonske akte, da se branitelji jednom konačno osjećaju sigurnima i ne moraju stalno strijepeti, hoće li netko zadirati u njihova, ne prava, nego zasluge. Kompleksno pitanje, kako se zaštiti, kad smo sustavno godinama prikazivani kao bogataši, puni novaca, a isti trošimo na opijanje, kockanje, sve ostale poroke, jer ne znamo kud bi s novcima. Ima li u tome istine? Ima, ali u nekim promilima, dok večina branitelja krpa kraj s krajem. Oni koju su i mirovini, teško im je, oni koji nisu, još teže. I dobro Predrag Matić kaže u svojoj izjavi „Oni su socijalni slučajevi“. Dobro si primjetio, ali tko ih je gurnuo u socijalni dio. Ti, Jaca, Ivić, Pančić, možda sam nekog ministra branitelja preskočio, ali nema veze. Država nije stvorila uvjete da branitelji svoju preranu starost dočekaju u miru i spokoju, a ne da opet vode rat, ovaj puta riječima i nekim drugim demokratskim djelima. Treće, zar Đuro Glogoški i ostali koji su u organizaciji prosvjeda, a imali su i članove SOHV-a, nisu naučili jednu stvar. S ovom Vladom nema pregovora. To su dokazali bezbroj puta, je li njih briga za jednu Nenu, 100-nu HRVI, majku četvero djece, nije. Jedna briga manje. Moram reči, griješite. Pozvani smo na Markov trg, da se mene pitao, otišli bi, pa da vidimo što bi ili ne bi Milanče poručio braniteljima. Kao dobar poznavatelj braniteljske populacije i digniteta Domovinskog rata, stao je u obranu svog ministra Matića, opisao ga kao Ramba, samo je Milanče zaboravio, da on zbog svoje mladosti nije bio u Domovinskom ratu i imali onda pravo govoriti o nečijim zaslugama i tzv. ratnim putevima iz rata. Nema, nisi kvalicifiran za to, prvenstveno, jer nisi osjetio miris baruta, nisi osjetio zvižduk metka iznad glave. Glede toga bolje šuti, jer bio opet mogao pasti s tenka, možda baš onog kojeg je uništio častan i pošten Predrag Matić. Ne, s ovom Vladom nema pregovora. Onaj koji bi trebao biti uz invalide, je Josip Đakić, predsjednik HVIDR-e, ali pojavio se samo jednom. Na komemoraciji, pokojne Nene. Okrenuo si leđa svojim suborcima, ostavio ih na cijedilu. Jopa, kako bi se ti osjećao, kad si bio ranjen na punktu „Konstruktor“ u Pakracu, da smo te ostavili tamo. Ili bi iskrvario ili nekim čudom bi se izvukao, ali nismo te ostavili, jer bio si naš suborac, a ranjeni se ne ostavljaju. Očito je moć politike učinila svoje. I da ne duljim, treba mijenjati Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ustrajati na tome da su to zagarantirana prava, a ne da nakon svakih izbora doživljavamo traume, kao nismo ih dovoljno prošli. Idemo dalje, nemap predaje, ali malo promijeniti retoriku.   Dražen Šemovčan - Šeki Izvorni članak pogledajte OVDJE