Vijesti Najčitanije
Vlć. Zlatko Sudac – Prijatelji dragi,upamtite – „ SVECI NISU POTREBNI NEBU NEGO ZEMLJI“
Postoji samo jedna žalost i nesreća a ta je, ne biti svetac. Tko ljubi Boga, ne može a da ne bude svet. Ljubav daje snagu dignuti se od padova, Ljubav daje snagu držati se puta božjega, Ljubav daje snagu prihvatiti sve vremenite zemaljske i ljudske križeve, Ljubav daje snagu za sve ludosti i izazove ovoga svijeta. Tko ljubi Boga SVET je!
U Ljubavi je čovjek ostvaren, a svetac je ostvaren čovjek. On je samim time ispunio smisao svog postojanja. On nije nekakav čudak, on je itekako svjestan svoje odgovornosti u svijetu i svijetu prilagođen. On se trudi biti svima sve, da upravo i po njegovoj ljubavi Bog dotiče srca i obraća. On nije neki arhaični, protokolarni, uvijek instituciji uglađen i njihovu mišljenju podoban „instrument”. Ne, on je ono što treba biti. Tome se on ne može oduprijeti, jer bi izdao samoga sebe. Svatko je pozvan biti svet, ali svatko nema te snage i poniznosti – Bog bi rekao ludosti i malenosti. Svetac je apsolutno normalan čovjek. Svetost „čuči” u svakom od nas. Ostvariti je, potrebno je biti svoj i sa svim svojim utopljen u Bogu. Znati tko si i što si, bez obzira na sve oko tebe i sve okolnosti u kojima jesi – dati se Bogu do smrti. Tada kad „umreš”, kad ti sve na zemlji postane „smiješno” da se i Bog s tobom smije – Nebo djeluje.
(Picture of Mary painted by Croatian priest Zlatko Sudac)
Da, i svi Sveci na Nebu smiju se s tobom. Smatram da – proživjeti ovaj život, a ne biti ili postati svet, jest najveća žalost i tragedija za postojanje. Ali ima tu i još nešto jako smiješno. Sudbina je svetaca da budu osuđeni na „nastranost”, „nazadnjaštvo”, „nesuvremenost”, „zaostalost” i „ludost”. Ljudi i lude, farizeji i licemjeri, rodbina i obitelj, njihova braća i svjetovni znanci, neprestano ponavljaju istu pogrešku: prijašnjim mrtvim prorocima dižu spomenike, a sadašnje proroke ubijaju. Sveci nisu klevetnici svijeta koji bacaju lug u radost, gorčinu u zemaljsku slast, nego svjedoci Vječnog i putokaz k Njemu. Oni su dokazana, a ne „službena”, braća svim ljudima. Eto, tako je to. Svi su zaljubljenici u ljubav nespretni pa tako i sveci. Zato se njihova askeza ponekad pretvara u proganjanje instinkta – koji su ipak od Boga – kao da su zli. Sveci su na zemlji nenormalni, jer je ovaj svijet nenormalan. Zato, Svi Sveci na Nebu… …molite za nas. Glasbrotnja.net
