Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO), od svog osnutka prije 20 godina pa sve do danas, upozoravao je i ukazuje na moralnu i političku pogubnost uporabe ustaškog pozdrava „Za dom spremni!“, što očigledno nije naišlo na odgovarajući odjek u javnosti, kaže  se u priopćenju  HHO kojeg potpisuje njegov predsjednik Ivan Zvonimir Čičak.

'Trenutačno koncentriranje medijske pažnje samo na Josipa Šimunića, IO HHO-a smatra nedostatnim, i, u stanovitoj mjeri, površnim i pogrešnim. Pozdrav „Za dom spremni“ čuo se, naime, ne samo tijekom spomenute utakmice, nego i na drugim susretima hrvatske nogometne vrste posljednjih godina, uz gotovo prešutnu, da ne kažemo odobravajuću podršku dobrog dijela hrvatske javnosti.

HHO je i u svojim izvješćima u okviru projekta „Izravna prevencija navijačkog nasilja“, kojega smo provodili uz podršku Hrvatskoga nogometnog saveza, upozoravao na štetnost takvog skandiranja, ali i drugih oblika rasističkih, homofobnih ili šovinističkih ispada, te drugih različitih oblika netolerantnog ponašanja na stadionima.

Bez obzira što poklič „Za dom spremni!“, kao i ostala ustaška i komunistička ikonografija, u Hrvatskoj nisu zakonom sankcionirani, nego se različitom i neujednačenom sudskom praksom tretiraju samo kao prekršaji, Odbor smatra uporabu i jednih i drugih simbola neprihvatljivom. U suvremenom svijetu utemeljenom na demokratskim načelima, uključujući i   antitotalitarizam najvećeg dijela pobjedničkih snaga Drugog svjetskog rata, izvikivanje i isticanje totalitarnih simbola nije samo anticivilizacijski čin, nego i sjeme mogućih novih pogubnih ideologija i pokreta. Upravo stoga najveći dio europskih zemalja isticanje ovih simbola zakonom je zabranio.

Odbor ne želi ulaziti u elaboraciju povijesnog porijekla pokliča „Za dom spremni!“, primjerice u 19. stoljeću, budući to u ovom trenutku nije relevantno za meritum stvari. Želimo progovoriti o sadašnjem učinku ovog pozdrava na hrvatski društveni i politički život, i na  percipiranje Hrvatske i hrvatskog naroda u svijetu kroz prizmu ovog pokliča.

Nakon incidenta sa Šimunićem na utakmici Hrvatska – Island, na hrvatskoj javnoj sceni javila su se i stara apologetska tumačenja pozdrava „Za dom spremni!“. Uglavnom s ciljem odvajanja ovog pozdrava od njegovih fašističkih, odnosno ustaških konotacija. Činjenica je, međutim, da ga je ustaški pokret usvojio i redovito koristio kao stranački znak prepoznavanja, a za trajanja NDH, nametnuo ga je i državnoj administraciji i široj javnosti. ZA ZABORAVNE Hrvatski branik: Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške junake >>

Nije bitno jesu li ustaše koristili već postojeće ili slične pozdrave, niti je važno što su i drugi pokreti koristili slične formulacije. Ovaj pozdrav povijesno je vezan uz ustaški pokret od samih njegovih početaka. Pavelić ga je koristio već 1932. godine, a vjerojatno i ranije. Ovim pozdravom završavale su i sve javne manifestacije za vrijeme ustaškog režima i nalazio se na svim službenim dokumentima NDH. Upravo zbog povezanosti s Pavelićevom diktaturom i negativnim iskustvom NDH,  dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napušta ovaj pozdrav već ranih 1950-ih kao politički kompromitantan.

U ustaškom simboličkom sustavu ovaj je pozdrav ekvivalentan nacističkom „Sieg Heil“, pa je dakle povijesno kompromitiran. Te činjenice morao bi, prije uporabe ovog pozdrava, biti svjestan svaki građanin Republike Hrvatske, pa i svaki Hrvat izvan domovine.

IO HHO-a vjeruje da je javnu percepciju ovog pozdrava moguće promijeniti samo demokratskom raspravom, preveniranjem, a ne novim oblicima represije ili javnog linča pojedinaca i skupina," zaključuje Čičak.

Izvornu vijest možete pogledati ovdje