Primjeri poput Anrijevog nam govore kako nije uvijek bitno što nam rade, nego kako se mi prema tome postavimo, reagiramo. Anri Targuš nije nepoznat braniteljskoj populaciji. Njegov vojnički put poznat je mnogima, a i mediji su o njemu već ranije pisali. Anri je u rat ušao kao maloljetnik i prošao razne teške bitke. Jedan od naslova na portalima bio je i „borac koji je mladost ostavio na bojištu“. To je istina. Anri, kao i tisuće drugih mladića svoju mladost dao je Hrvatskoj, ali to ne znači kako je danas star,kao i da je njegova životna priča završena. Ovaj dobroćudni ali izuzetno spretni div od čovjeka, ima čvrsto izgrađena stajališta koje nikakva propaganda ne može poljuljati, niti isprovocirati i izazvati na neprimjerenu reakciju. Vojnik, od glave do pete, Targuš je junak djela, a ne riječi. Iako mu smeta kontaminacija i okupacija javnog te političkog prostora od strane onih koji i dalje ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu i državu, on neće svakodnevno pisati histerične statuse i komentare, ili pozivati na obračun s izdajnicima. Da nije bilo rata, završio bi vjerojatno kao profesionalni sportaš, i od sporta jako dobro živio. S mnogo uspjeha bavio se košarkom, hrvanjem a posljednjim godinama i powerliftingom gdje je višestruki prvak Hrvatske u najpopularnijoj disciplini bench press. Možemo reći kako je Anri Targuš po svom habitusu sportaš i vojnik, i kao takav, on ne može bez treninga. Glasni je borac i protiv dopinga u sportu pa tako kaže: „Što mi vrijedi da dignem 220 ili 230kg, ako se prethodno urokam, kada to nisam ja,i to nije rezultat mog rada…“ Dok partizani nerijetko dožive i stotu, životni vijek prosječnog hrvatskog branitelj je oko 51 godine starosti. Ratne traume ali još više stres izazvan maćehinskim odnosom države prema njima dovodi do masovnih oboljenja. Najzastupljenije su bolesti iz skupine karcinoma, ali česti su i srčani udari. Kako bi se lakše nosili sa surovom stvarnošću i činjenicom kako ovo nije država za koju su se borili, veliki broj ih pije razne „lijekove“ koji im na dulji rok uništavaju organizam. Heroji postaju sjene ljudi koji su nekada bili, i koliko god to bila krivnja i odgovornost države, primjeri poput Anrijevog nam govore kako nije uvijek bitno što nam rade, nego kako se mi prema tome postavimo, reagiramo. Naša reakcija, pitanje je odluke svakog pojedinca. Anri Targuš, nakon herojskog ratnog puta, bio je šikaniran unutar sustava godinama. Onemogućeno mu je svako napredovanje, a onda je u najboljoj dobi za vojnika, potjeran u mirovinu. I Targuš ima stotinu razloga da odustane od sebe, ili da čak digne ruku na sebe, pa opet ustraje u vojničkoj rutini i disciplini. Najveći i jedini uspjeh neprijatelja Hrvatske je u tome što su natjerali mnoge branitelje da mrze sami sebe i državu za koju su se borili. Samo postoji Hrvatska i izvan one koju nam prikazuju mediji. To je Hrvatska u kojoj se domoljubi drže zajedno, obilježavaju važne datume, druže se, razgovaraju i međusobno pomažu. „Kažem ovim svojima, ajte na trening, ali se većini ne da. Ili dođu par puta pa se više ne pojave“, rezignirano priča Anri Targuš, tužan što su mnogi njegovi suborci zapali u depresiju i letargiju, odustali od sebe, i od ideala za koje su se borili. Powerlifting, u kojem je ovaj ratni veteran i državni prvak je paraolimpijski sport kojim se bave klinci od 16-17 godina, ali i ljudi od 70, 80, pa i više godina. Za nebavljenje bilo kakvom sportskom aktivnošću postoji obično stotinu izgovora, ali niti jedan pravi razlog. Branitelji, koji su spremno branili domove, moraju početi braniti sami sebe. Pritom ne mislim samo na vrijednosti domovinskog rata, već baš doslovno ono što sam napisao- braniti sebe, svoj um i tijelo, od urušavanja, propasti i prerane smrti. Trening, neka dnevna rutina, i odmak o svih zbivanja koja ih opterećuju, važan je dio te strategije. Alkohol, klađenje i tabletomanija, ne pomažu nikome. Treba biti jači od svih poroka, i od politike kojoj takav biološki i moralni pad braniteljske populacije savršeno odgovora. Došlo je vrijeme da branitelji prestanu tražiti rješenja od onih koji im žele zlo, te se okrenu sebi, i pronađu unutarnju snagu kako bi prebrodili svaku krizu te glasno viknu: Za trening, spremni!