ZAŠTO PODRŽAVAM HRVATSKE BRANITELJE ?

Poštovani Hrvatice i Hrvati! Kao autor pisma uzimam si za pravo ukazati na propuste , indiferentnosti i nezahvalnosti povećega dijela hrvatske, nazovimo javnosti, oko pitanja zasluga i pitanja važnosti hrvatskih branitelja među ostalim sugrađanima jedne zemlje, koja sa svojim narodom Hrvata ima se predstaviti kao civiliziran subjekt kulture. Kao kulturna i etnička cjelina,odveć smo zapostavili činjeničnost toga da nam je upriličenje teritorijalne i kulturne samostalnosti, od samoga početka bilo ugroženo sa tendencijom dokinuća! Kako kao narod uvijek bivasmo nesvjesni, očigledno se ne sažaljujemo nad i dalje nam prisutnog kulturnoga,monetarnoga,duhovnoga,moralnoga ali i teritorijalnoga dokinuća prava. Dajemo si pravo tumačiti Domovinski rat i sudionike sa hrvatske strane na toliko načina, da nam ni ostala pitanja oko ugroza identiteta i fizičkoga opstanka, nisu odveć toliko ni važna. Iz toga aspekta usuđujemo se donositi sud o snalaženju braniteljima u novonastalim političkim okolnostima,ne čineći ništa tome da sa njima upriličimo zajednički cilj, već podjele. Lako je ostalim hrvatskim građanima komentirati o statusima Onih koji su promrzli, prokisli, neispavani bojevali po nesigurnom terenu i zadnje etape svojih snaga trošili na životnom opstanku u koncentracionim logorima. Mjestima kojih se cijeli Svijet grozi,mjesta o kojima je izvedeno mnogo filmskih uradaka. Autoru Ovoga pisma najšokantnije je spoznati činjenicu toga, da slabost uočavanja opisanih pojava, ima se vidjeti kod malobrojnog i sve manjeg hrvatskoga naroda. Kao nekadašnji ročni vojnik u godinama nakon rata, svjedočim da nisam nikada imao problema, niti sam imao prilike vidjeti probleme, tijekom služenja vojnog roka u kojemu su nam tada gotovo svi tadašnji zapovjednici, bili hrvatski branitelji iz Domovinskog rata! Svjedočim predavanju jednoga zapovjednika,bojovnika kako pred mnoštvo prisutnih mladih vojnika,na predavanjima progovara o strahu odlaska na bojišta na kojima je stekao zasluge! Najhrabrije hrvatske Žene kao tadašnje majke bi trebale iznova reagirati. Ispada da su najhrabrije osobe u Hrvata, danas Stradalnice Domovinskog rata, Žene kojima je rat donio najteži put a odnio najveći danak! One su primjer postojane hrabrosti u današnjom Svijetu! Ne možemo mi ostali građani,hrvatskim braniteljima spočitavati krivnju, za eventualne političke nesnalažljivosti oko političkih opcija . Treba uzeti u obzir realnost da mnogi nisu ranije sticali vještine iz državnoga prava, već su skrbili o obiteljima imajući većinom zvanja srednjoškolskih zanatlija. Lako je svoj građanski kukavičluk svaliti na pleća braniteljima, pošto su se godinama javno osudili poneki pojedinci, koji su se imali prilike materijalno okoristiti ili prihvatiti nekakve sumnjive ponude. Ne smijemo dozvoliti da zbog pojedinih slučajeva hrabrost sviju branitelja ostaje bezimena. I oni bi sami da su imali prilike, svih ratnih godina da rata nije bilo,bili nastavili sa radom za svoje obitelji priskrbljujući im kruh svakidašnji. Njima je rat preokrenuo životne pute i morali su nastaviti živjeti iako im je ratno vrijeme zaustavilo stvaralačku putanju i životni mir i spokoj, koji bi imali uživajući u plodovima svoga rada. Sama ratna okolnost i političke nove neskladne okolnosti, jako teški su izazovi za jednoga nenaviknuta čovjeka čiji sustav vrijednosti za ranijeg života, ne poznaje. Kako za obična građanina tako više za branitelja! Trebalo nas je vrijeme poraća zbližiti a ne podijeliti. Ako se Hrvati kao narod imaju dijeliti, shvatimo da nitko nema pravo okrivljavati jednu stranu, koju napadaju strelicama iz svih mogućih strana! Gdje su bili relevantni stručnjaci,te ini građani po zvanju liječnici,psiholozi i ini da prate te zaslužne ljude u nastavku poslijeratnoga razdoblja,da im zlonamjernici podlaci i kukavice svake vrste, nipošto ne naude! To je sada nad nama dužnost! Nad nama koji smo imali prilike odrasti od toga vremena i svih nas koji smo imali tada sreće izbjeći izravnu ugrozu i fizička te emocionalna teška stradanja, koje su umjesto nas Oni prošli sa svojim suprugama i svojom djecom! Uostalom, Onoga časa kada je rat završio, branitelji su predali vlast civilima. i od tog časa za sve što se događalo odgovorni su upravo i isključivo samo oni koji NISU bili branitelji! . Ne smijemo dozvoliti da se danas po hrvatskim braniteljima pljuje. Hrvatska nema pravo na razrješenje pitanja krize, niti prava božje Milosti; ukoliko se od strane cjelokupne hrvatske javnosti ne prizna braniteljima onaj čin dostojan hrabroga i odvažnoga čovjeka. Mnogi su otišli dobrovoljno u rat boriti se protiv neprijateljske Soldateske i time su mnogi drugi odrasli muški građani imali priliku izbjeći sve izvjesniju obvezu, na koju ih nije vlast imala siliti. Zapamtite da je u Domovinskome ratu sudjelovalo mnogo žena, majki, djevojaka i stranaca ! Sjećam se tih dana 1991 dok sam kao dijete gledao u svojemu gradu, kako su mnogi odrasli muškarci u lokalima pratili stalne polusatne vijesti sa hrvatskih bojišta uz kutije cigareta,šalica kava,čaša piva i pelinkovaca… Nitko ne osuđuje ljude što nisu imali odvažnosti, hrabrosti i što su prekinuti strahom odustali sudjelovati u obrani domovine. Ima se osuđivati samo cinizam, omalovažavanje, pljuvanje,manjak empatije. Uostalom,svaki je častan čovjek koji se imao opravdati strahom, imao mogućnosti sudjelovati u humanitarnim djelatnostima. Strah nije kukavičluk. Kukavičluk je kukavičluk! Hrabrost je tada bilo nadvladati i taj strah i eventualni kukavičluk! Vrijeme je da hrvatskim braniteljima pokažemo geste vrijedne časti i dostojanstva jer inače nećemo naći mira u našim životima niti u našim dušama! Morat ćemo se jednom naći i pred licem Gospodnjim sa svojim ponašanjem i suočiti se sa Njegovim Mišljenjem o obrascima našega ophođenja sa oslabljenima i potrebitim hrabrim ljudima koji su nas svojoj hrabrošću i odvažnošću štitili onih dana-kada je trebalo i kada je zadnji put zagrmilo! I zapamtite hrvatski građani; mi nismo njihovi hranitelji, jer oni su naši HRVATSKI BRANITELJI! Autor: Josip Žuvela PROSLIJEDITE DOKUMENT DALJE, IZVORNIK MOŽETE PREUZETI OVDJE