O Istanbulskoj konvenciji, dokumentu oko kojega je naviše prijepora u hrvatskom Saboru, razgovarali smo sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem:

---

U četvrtak, 22. ožujka, Vlada Republike Hrvatske jednoglasno je glasovala za upućivanje Istanbulske Konvencije u hrvatski Sabor. Taj događaj je izazvao nove potrese a u povodu izglasavanja ovog dokumenta, koji je na noge podigao cijelu Hrvatsku, koalicijski partner HDZ stranka HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku ostao je pri svom razmišljanju da Istanbulsku konvenciju ne treba ratificirati u hrvatskom Saboru niti ju usvajati, jer je taj dokument u nekim svojim dijelovima, sa stajališta demokršćanskog svjetonazora, ne prihvatljiv. Imajući u vidu takav  ishod upitan je nastavak suradnje ovih dviju političkih stranaka u hrvatskom Saboru. Najveći zagovrnik ne usvajanja i neratificiranja IK u hrvatskom saboru jeste zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović, koji je u sabor izabran s liste HDZ, a kao kandidat HRAST-a – Pokreta za uspješnu Hrvatsku. On u velikom eksluzivnom intervju za www.posavina.org kaže da je koalicija HDZ i HRAST-a na prošlim parlamentarnim izborima bila logična stvar. – HDZ je u  svojim zasadama  imao demokršćanske poglede. Mi imamo demokršćanska stajališta i HDZ je stranka u kojoj se nalaze, a kako je rekao zastupnik Stier, kršćanski demokrati. Aktualno pitanje Istanbulske konvencije dovelo je do velikog razmimoilaženja naših dvaju političkih stranaka do te  mjere da se, evo, dolazi i do raskida koalicijskog sporazuma. Razilazimo se  u nekim određenim pitanjima. Konkretno oko Istanbulske konvencije. Tijekom današnjeg dana Vlada Republike Hrvatske jednoglasno je usvojila  Istanbulsku konvenciju, a što, se ne slaže sa  kršćanskim svjetonazorom. Dogodila se jedna neočekivana čudnovata   situacija u kojoj je HDZ kao stožerna stranka hrvatskoga naroda jednostavno po ovom pitanju promijenila svoj politički diskurs, odnosno otišla značajno ulijevo, zalažući se za spornu konvenciju. Politički analitičari poput Nine Raspudića,  su to jako lijepo  definirali. Radi se o tome da stranka koja se naziva strankom desnog centra zapravo danas niti jednim malim svojim krilom nije na desnici, nego zapravo skroz je otišla u lijevi dio političkog spektra. Sada se  de facto nalazi zajedno sa  SDP-om. Meni je to jako žao.  Ja se trudim biti čovjek jednog jasnog svjetonazora i jasno zastupati ono u što vjerujem i ne mogu prihvatiti takvo ponašanje HDZ-a. I dok sad nas dvojica ovdje pričamo događa se evidentan razlaz između HRAST-a i HDZ-a, jer je neprihvatljivo da jedna kršćanska demokratska stranka podržava sporne dokumente kao što je Istanbulska Konvencija. Sporna Instabulska Konvencija se u javnosti želi prikazati kao dokument koji će štititi od nasilja nad ženama. Katolička Crkva u Hrvatskoj jasno je rekla da se protivi ratifikaciji ovog dokumenta. Kao kršćanin i katolik protivite li se i vi? Zbog čega? – Radi se o cijelom nizu članaka koji su sporni. Lijepo ste rekli. Radi se o dokumentu koji formalno štiti žene i djecu od nasilja u obitelji. Oko spriječavanja nasilja mislim da svi imamo konsenzus. U svim europskim društvima pa tako i u hrvatskom kao modernom društvu imamo konsenzus. Bilo kakvo nasilje nije prihvatljivo a pogotovo ono u obitelji. Upravo iz toga razloga je ova konvencija i izabrana da se u nju implementira jedan drugi sadržaj i to na jedan fini, perfidan način. Potiho. Mi bismo rekli “ispod žita”. Naime,  ispod teme oko koje imamo konsenzus, stavljena je tema rodne ideologije. Tu se nameće nešto što je našem kršćanskom poimanju vrijednosti potpuno neprihvatljivo. Po prvi put se u jednom dokumentu odvojeno spominje u “spol” i “rod”. Po prvi put se rod definira kao društveni konstrukt, što bi u prijevodu značilo da svatko u svakom trenutku može promijeniti spol i to nebrojeno puta. Sam odlučujući da li će biti muškarac ili žena i kad to njemu odgovara. Posebno su sporni  i članci 12., 13., 14., i 15. Na primjer, u članku 14. stoji da ćemo usvajanjem te konvencije biti dužni implementirati upravo te sadržaje u obrazovni sustav što je iznimno opasno za društvo. Meni su novinari znali reći: “Pa, neće se dogoditi smak svijeta ako se ovo usvoji!”. Trenutačno da, ali to se neće dogoditi preko noći. To vam je kuhanje žabe u hladnoj vodi. Jednostavno kad stavite žabu u kipuću vodu ona iskoči. Ako ju stavite u hladnu ona se kuha ako se voda počne grijati. To se događa i po ovom pitanju. Vidimo da pored Vas u Saboru postoje još poneki zastupnici, pa i članovi discipliniranog HDZ-a, a koji je i još na vlasti, koji se ne odriču svega svjetonazora, katoličkoga i kršćanskoga. – Ja se nadam da ih ima. Neki su to javno i rekli. No, upravo smo vidjeli da je hrvatska Vlada jednoglasno izglasala usvajanja Istanbulske Konvencije. Dakle, niti jedan ministar ili ministrica nisu glasovali protiv. Nitko nije bio niti suzdržan. Radi se o ljudima koje se nazivaju demokršćanima, praktičnim vjernicima, ali nitko nije imao hrabrosti reći: “Ja se s tim ne slažem!” Ono što sam priželjkivao je bio jedan glas savjesti. Ipak sam mislio da će se probuditi a to se nije dogodilo. Hoće li se to desiti u hrvatskom Saboru nakon ovoga danas, nisam siguran. Nisam siguran da li će još biti zastupnika koji će jasno i glasno reći: “Meni je ovo neprihvatljivo”! Bez obzira na to, ja ću ići korak dalje. U onom trenutku kad HDZ i njezina tijela to prihvate, a to je bilo danas, postavit će se vrlo bitno pitanje: Je li stranka vrijedna povjerenja svojih glasača koji su demokršćanskog svjetonazora. Vrlo važna su pitanja  svjetonazora i savjesti. Svi imamo informaciju i izbor pri glasovanju. Meni je savjest mirna. Ja sam davno donio odluku kako ću glasovati. Nisam nikad  bio u dvojbi. Žao mi je što u Saboru ima jako malo ljudi koji propituju ovo pitanje. I ima ih jako malo koji će biti dovoljno hrabri pa reći: “Ja sam kršćanin i toga se ne sramim!” Sjetimo se starog Rima kada su brojni kršćani stradali  zbog toga što su bili jasni. Neki misle da je biti kršćanin slaviti Božić, a pri tom ne živjeti svjetonazor kako bi trebalo. Gospodine Zekanoviću, da li su hrvatski zastupnici u saboru svjesni značenja definicija vezanih za “obitelj”, “rod” i “rodno nasilje”, a koje se spominje u IK? Da li su zastupnici  dovoljno educirani o pitanjima o kojima odlučuju? – U početku sam i ja  mislio da nisu,  ali danas ću reći, kako se izvlače i svjesno lažu. Mene je moj otac, još kao dječaka odgajao, da kad bih nešto slagao nije mi govorio da ne govorim istinu, nego bi glasno i jasno rekao: “Lažeš!” Na taj način me odgojio i naučio da znam prepoznati laž i istinu. Ovdje se radi o laži. Svatko je danas nakon ova dva tri tjedna intenzivne rasprave i nekoliko mjeseci predrasprave itekako upoznat sa sadržajem Konvencije i onaj koji kaže da ne zna, laže. Pa, i SDP je na koncu  prihvatio i rekao da u dokumentu ima “rodne ideologije”. Svima je jasno da ima, ali da bi umirili savjest prema glasačima, obiteljima, sugrađanima, oni kažu da je nema i prave se da je ne ne vide. Ona je tu. Jedino objašnjenje takvog ponašanja je da su bili dobro upoznati s materijom i da je nepoznavanje materije zapravo laž. Što je ono što bismo dugoročno mogli vidjeti kao posljedice implementacije ovoga dokumenta? – Ja ne bi želio unositi strah među čitatelje. Što se, zapravo, može dogoditi kroz neki period?  Ništa se neće desiti preko noći. Napravio bih usporedbu kada smo govorili o rodnim slobodama ili kada smo uvodili Zakon o životnom partnerstvu, pa još i prije toga, kada su homoseksualci i lezbijke tvrdili: “Mi nikad nećemo tražiti brak. Nas ne zanimaju samo naša prava, pa onda kad je došao referendum o braku,  na koljenima su se i laktovima borili da dobiju brak kao institut. Govorili su da ih škole ne zanimaju, pa su prije par mjeseci u škole plasirali LGB homoseksualne slikovnice. Pa su opet govorili da bi  ih  ne zanima obrazovni sustav i knjižnice a onda smo u knjižnicama imali pokušaj otvaranja odijela LGB literature. To je politika malih koraka prema krajnjem koraku. To je krajnja dekadencija i propast društva, civilizacije i našeg naroda. Pogledajmo, na primjer, Švedsku ili Kanadu. Danas je osvanula vijest kako je u Kanadi donesen zakon u kojem se izbacuju naziv i “otac”, “majka”, nego uvode naziv “roditelj jedan” i roditelj dva”. Imamo događaj  gdje su dva homoseksualca koji imaju usvojeno dijete došli su upisati se negdje kod matičara i nisu znali šta će upisati. Nisu znali  tko je otac a tko majka. žalili su se ustavnom sudu da su diskriminirani. Pa je onda rečeno neka se uvedu pojmovi “roditelja”. Oni se zapravo nisu mogli dogovoriti tko će biti otac a tko majka. A isad se opet pojavila diskriminacija, jer se ne mogu dogovoriti tko će biti prvi a tko drugi roditelj. U Hrvatskoj smo gotovo svi odgajani na način da dobro znamo tko nam je otac a tko majka. Znamo što je  institut braka i tako dalje. Po ovom pitanju niste usamljeni. Brojne su udruge stale iza ovog kršćanskog stava. Katolička crkva u Hrvata je u pet navrata bila jasna. Izjasnila se protiv Istanbulske konvencije u onom dijelu gdje se krije rodna ideologija. – Iako živimo u tradicionalnoj zemlji ipak ima ljudi koji su odgojeni drugačije,  koji imaju drugačiji vrijednosni sustav a to je legitimno pravo. Čovjek ima pravo odgajati svoje dijete na način na koji to želi, ali većina hrvatskoga naroda  zapravo  zna što je pravo a šta krivo. Znam da nisam usamljen. Ponosan sam što sam najglasniji i  što sam predvodnikom senzibiliziranja ove teme, ali drago mi je i što su se uključili brojne Crkva eksplicitno rekla što misli o ovoj temi. To je velika podrška i naravno da ćemo se uspjeti othrvati. Ne samo u konačnici nego i u ovoj maloj bitki. Iskoristio bi priliku i najavio da će se nakon usvajanja ove konvencije ići na referendum. Idemo skupiti 800 tisuća glasova Hrvata i Hrvatica. Neka se tresu gaće neodlučnima i kukavicama. Neka hrvatski narod pokaže tko je gazda u Hrvatskoj. Želimo pokazati da to nije nikakav Sabor ili Vlada.  To je narod i  narodu treba reći:  uzmi stvar u svoje ruke i pokaži što želiš. Narod već 24. ovog mjeseca, dakle, za dva dana, ima prigodu  jasno reći što želi. – U subotu 24. od  11:00 imamo veliki prosvjed. Osluškujemo, propitujemo. Već imamo  veliki odaziv. Autobusi dolaze sa svih strana Hrvatske u Zagreb. Mislim da bi se moglo dogoditi nešto spektakularno. Vjerujemo, molimo, nadamo se i  priželjkujemo da sve bude kako treba. Siguran sam da će to biti svojevrsni vox populi i da će se tresti gaće onima koji su ignorirali bilo svoga naroda. Zato vas i ovom prigodom pozivam. Posjetite glavni grad svih Hrvata. Dođite na Trg žrtava fašizma, pa ćemo svi u povorci krenuti prema Trgu svetog Marka. Neka vide da nas ima.   Razgovarao: Anto Pranjkić/posavina.org