Željko Cvrtila: Branitelje se nepravedno pokušava okriviti za sve probleme u državi

Gostujući u emisiji Zoom na Z1 televiziji kao stručnjak za sigurnost, mr. Željko Cvrtila komentirao je postupanje policije tijekom prosvjeda branitelja na Markovom trgu. Zakon o javnom okupljanju određuje pravila koja se moraju poštovati tijekom okupljanja, a u slučaju da se ta pravila ne poštuju ovlaštena osoba MUP-a može (ali ne mora) skup zabraniti i provesti određene mjere da se okupljeni raziđu. U ovom slučaju možemo reći da je policija donijela subjektivnu odluku, koja jest sukladna zakonu ali potpuno nepotrebnu obzirom da iz sigurnosnog kuta gledano nije bilo nikakve ugroze niti bilo kojeg drugog sigurnosnog elementa koji bi bio razlogom takvoj intervenciji. Obzirom da Branitelji okupljeni na skupu već mjesecima mirno prosvjeduju u Savskoj 66 bez ikakvog incidenta i narušavanja javnog reda i mira, a isto tako su se ponašali na Markovom trgu, policija nema opravdanja za nasilno raspuštanje skupa. Jedino opravdanje za takvo ponašanje moglo bi biti namjerno izazivanje ekscesa od strane policije obzirom da u posljednje vrijeme imamo vrlo napetu i sigurnosno i političko stanje u državi i dovoljan je i najmanji incident da dođe do problema velikih razmjera. Na pitanje radi li se u ovom slučaju o pokušaju državnog udara, Cvrtila odgovara kako o tome nema nikakvih pokazatelja jer državni udar znači nasilno zauzimanje glavnih državnih institucija; Vlade, Sabora i Ustavnog suda. Branitelji mirnim prosvjedom samo traže razgovor s predsjednikom vlade koji ih već mjesecima ignorira. Ukoliko je točno da je Milanović odluku o postupanju prepustio MUP-u i Ravnateljstvu policije tada je pogriješio jer policajci samo znaju da treba postupati po zakonu ali ne vide širi kontekst takvog postupanja koju predsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova trebaju vidjeti. Kod svake intervencije trebali su uzeti u obzir sve njene elemente i posljedice koje nakon toga mogu uslijediti. Ulazak policije u crkvu dvojben je iz najmanje dva zakonska okvira. Jedan je Zakon o javnom okupljanju, obzirom da su prosvjednici napustili prostor Markova trga i bili su u zatvorenom prostoru, pa nisu kršili zakon i nije bilo nikakvog razloga za intervencijom. Drugi je ugovori između Svete stolice i RH po kojima policija može intervenirati u sakralnim objektima samo u iznimnim situacijama kakve ovdje nisu bile. Zabranu izlaska iz crkve sutradan u vrijeme kad su okupljanja dozvoljena i onemogućavanja dostave vode i hrane prosvjednicima u crkvi, usporedio je s pristupom koji je primjenjivan u doba Rimljana, na način da se opkoli utvrdu i čeka da ljudi u njoj umru od gladi i žeđi. To je pomalo degutantno, posebno prema braniteljima i najtežim invalidima. Smatra kako netko očito zateže konopac i netko se igra s općom sigurnošću i stanjem u državi i ne bi volio da se to događa zbog političkih bodova i političkih interesa. Policija je mogla biti prisutna tijekom prosvjeda, paziti na red i sanirati ekscese koji bi se eventualno dogodili, ali razbijati na ovakav način jedan mirni prosvjed stvarno je loša situacija. Reagirajući na brojne komentare gledatelja koji su pretežno kritični prema braniteljima kao povlaštenoj kasti, odgovorio je kako je u cijelom svijetu takva praksa da država svojim ratnim veteranima daje poseban status. Ovdje je očito netko pobrkao lončiće pa za loše stanje u državi krivi branitelje koji su za to najmanje krivi, a pravi je problem kroz milijarde kuna opljačkanih kroz razne malverzacije svih dosadašnjih vlada, pretvorbe, privatizacije, ratnog profiterstva. Povratom tog novca Hrvatska bi riješila svoj vanjski dug. Nitko ne spominje niti traži naplatu ratne štete od države agresora koja iznosi oko 32 milijarde eura ali svima smetaju braniteljske mirovine. No temeljni problem, koji da je riješen ne bi ni imali ovo što imamo danas, je taj što su branitelji masovno izbacivani iz sustava i micani s funkcija od najmanjih do najvećih i na kraju potjerani u mirovine kako bi na njihova mjesta došli neki drugi koji nisu sudjelovali u obrani države. S partizanima nema ovakvih problema jer su oni nakon rata skinuli odore i aktivno sudjelovali u društvenom i političkom životu najčešće na rukovodećim pozicijama. Kod branitelja se dogodilo upravo suprotno, stoga je potpuno normalno da se osjećaju poniženo i obespravljeno i da državne institucije ne doživljavaju kao svoje. Kriviti ratne vojne invalide zbog toga što država jednakom mjerom ne brine o civilnim invalidima i bolesnoj djeci također je pogrešna teza, jer novac koji nedostaje nisu potrošili ratni invalidi nego političari na svoje nepotrebne luksuze. Ne treba zanemariti i činjenicu kako među braniteljima ima 100 tisuća onih koji nemaju nikakva primanja i potpuno su nezbrinuti na rubu egzistencije, a oni koji su umirovljeni zabranjeno im je baviti se bilo čime, pa i sadnjom voća i povrća što je potpuno suludo ne dopustiti ljudima koji su sposobni i voljni zarađivati za život. Oni čija egzistencija ovisi o isključivo o mirovinama bez mogućnosti dodatne zarade zapravo su stjerani u kut kad se te mirovine smanjuju već četvrti ili peti puta i normalno da se zbog toga bune jer im je ugrožena egzistencija. O braniteljima nema sustavne skrbi države i imamo niz problema koji su sada eskalirali u jedan veliki problem, a jedan od njih je i taj što se zakonom ne omogućava pravo na rad onim braniteljima koji su umirovljeni ali žele i dalje raditi nešto drugo. Među braniteljima postoji velik broj onih koji više nisu sposobni za vojnu ili policijsku službu ali postoji niz drugih, vrlo odgovornih poslova u državnom i privatnom sektoru koje umirovljeni vojni i policijski časnici mogu preuzeti. U zapadnim državama privatni sektor s nestrpljenjem očekuje umirovljenje vojnih i policijskih časnika kako bi ih zaposlio na poslovima sigurnosti i vođenja sustava. Ova vlada nema nekog konkretnog rješenja za niz problema u državi, pa na ovakav način obračunava s braniteljima umjesto da se obračuna s kriminalom, pljačkom i enormnim bogaćenjem pojedinaca, i na taj način vrati silna sredstva u državni proračun. Branitelji se između ostalog i sami bune protiv onih koji su se bogatili za vrijeme dok su oni ratovali i gubili svoje zdravlje. Iz ovih prosvjeda nije vidljiva namjera nasilnog rušenja vlasti nego namjera rješavanja problema dijalogom. Upravo zbog toga do ovakve intervencije policije nije trebalo doći i na ovakav način podgrijavati uzavrele strasti u društvu koje je već duboko polarizirano, što je vidljivo i iz komentara gledatelja. Na pitanje da li je sve ovo dio predizborne kampanje odgovorio je kako će ovu situaciju neki svakako iskoristiti u svoju korist jer daljnje zatezanje situacije samo njima ide u korist, ali da bi ipak trebalo voditi računa o tome gdje je tu razum.