OTIŠLA JE JULIENNE BUŠIĆ: Ljubav prema Hrvatskoj obilježila joj je cijeli život

Amerikanka koja je zbog Hrvatske izgubila slobodu, ali nikada nije izgubila vjeru

U zagrebačkoj bolnici Sveti Duh jutros, 21. svibnja 2026. godine, preminula je Julienne Eden Bušić, američko-hrvatska književnica, prevoditeljica i politička aktivistica, žena čije je ime desetljećima izazivalo emocije, podjele, poštovanje i kontroverze – ali nikoga nije ostavljalo ravnodušnim.

Odlaskom Julienne Bušić Hrvatska ne gubi samo spisateljicu i intelektualku. Odlazi žena koja je svoj život nepovratno vezala uz sudbinu hrvatskog naroda. Amerikanka rođena daleko od hrvatskih granica, u Oregonu, postala je jedno od najpoznatijih lica hrvatske političke emigracije i simbol jedne epohe borbe, ideala i tragedije.

Ljubav koja je promijenila život

Rođena 20. rujna 1948. godine u Eugeneu u američkoj saveznoj državi Oregon, Julienne je studirala jezike i lingvistiku, a život joj se zauvijek promijenio 1969. godine u Beču kada je upoznala Zvonka Bušića.

Bila je to ljubav koja nije poznavala granice, naciju ni cijenu koju će morati platiti.

Vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu, a njihova priča ubrzo je postala jedna od najpoznatijih i najtragičnijih priča hrvatske emigracije 20. stoljeća.

Dok je svijet o njima govorio kroz prizmu političkog nasilja, mnogi Hrvati u emigraciji gledali su ih kao ljude koji su na ekstreman način pokušali svijetu skrenuti pozornost na položaj Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije.

Godine zatvora i život obilježen tragedijom

Svjetska javnost za Julienne Bušić saznala je nakon otmice zrakoplova TWA-a 1976. godine. Akcija hrvatskih emigranata završila je tragedijom nakon pogibije američkog policajca Briana Murraya tijekom deaktivacije eksplozivne naprave u New Yorku.

Nakon predaje u Parizu uslijedile su dugogodišnje zatvorske kazne.

Julienne Bušić iza rešetaka je provela 13 godina. Zvonko više od tri desetljeća.

Mnogi su tada mislili da će zatvor slomiti njihove ideale. No Julienne je i nakon izlaska nastavila pisati, govoriti i svjedočiti o vremenu političkih progona, hrvatske emigracije i odnosu velikih sila prema hrvatskom pitanju.

U Hrvatsku nije došla kao strankinja

Nakon stvaranja samostalne Hrvatske Julienne Bušić dolazi u domovinu za koju je, kako su mnogi govorili, žrtvovala vlastiti život.

Radila je u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, surađivala s institucijama mlade hrvatske države i bila povezana s Uredom prvog hrvatskog predsjednika Franjo Tuđman.

No posljednjih desetljeća njezin najjači glas bio je onaj književni.

Kroz knjige „Ljubavnici i luđaci“, „Tvoja krv i moja“, „Živa glava“ i „Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada“ ostavila je duboko osobno i političko svjedočanstvo jednog vremena.

Pisala je o emigraciji, zatvoru, idealima, razočaranjima, ljubavi i Hrvatskoj koju je voljela gotovo fanatičnom odanošću.

Nakon Zvonkove smrti ostala je sama sa sjećanjima

Smrt Zvonka Bušića 2013. godine ostavila je dubok trag na Julienne. Povukla se iz javnosti i živjela mirnije u okolici Zadra, no nikada nije potpuno nestala iz hrvatskog kulturnog i javnog prostora.

Sudjelovala je na tribinama, davala intervjue i ostala prisutna među Hrvatima u domovini i iseljeništvu koji su u njoj vidjeli posljednjeg živog svjedoka jednog burnog vremena.

Mnogi su govorili kako je upravo ona nakon Zvonkove smrti nosila teret njihove zajedničke priče.

Priče o idealima koji su ih koštali slobode.

Priče o ljubavi koja je trajala unatoč zatvorima, godinama i tragedijama.

Odlazi žena o kojoj će Hrvatska još dugo govoriti

Julienne Bušić bila je žena koju se nije moglo jednostavno svrstati u nekoliko rečenica ili političkih etiketa.

Za jedne kontroverzna aktivistica. Za druge simbol hrvatske emigracije. Za treće književnica snažne emocije i rijetke iskrenosti.

No jedno je sigurno – živjela je život kakav se rijetko viđa.

Iza nje ostaju knjige, sjećanja i jedna velika, teška i emotivna hrvatska priča.

Počivala u miru Božjem.