Preminuo Matjaž-Mate Debeljak – iz Slovenije je došao braniti Hrvatsku, a za nju ostavio mladost i zdravlje - POSLJEDNI POZDRAV

Postoje ljudi čiji odlazak ne može stati u nekoliko redaka osmrtnice.

Postoje ljudi iza kojih ne ostaje samo datum rođenja i smrti, nego prijateljstva, suborci, uspomene, zahvalnost i ona tišina koja nastane kada shvatimo da više nema čovjeka kojega smo navikli sresti, nazvati ili čuti.

Danas je takva vijest pogodila hrvatsku braniteljsku obitelj.

Preminuo je Matjaž-Mate Debeljak, hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i HRVI.

Njegova životna priča bila je po mnogočemu posebna. Hrvatsku nije morao braniti. Nitko ga iz Slovenije nije mogao poslati u rat za Hrvatsku. Ali on je 1991. godine došao sam.

Došao je kada se još nije znalo kako će rat završiti.

Došao je kada Hrvatska nije trebala riječi, nego ljude spremne stati između neprijatelja i njezinih gradova, sela i obitelji.

I ostao.

U jednom od svojih javnih obraćanja Matjaž-Mate Debeljak sam je zapisao da je 1991. godine došao iz Slovenije u Domovinski rat, da je bio hrvatski branitelj, dragovoljac i veteran te da je krajem 1994. godine časno otpušten nakon trećeg ranjavanja.

Tri ranjavanja i trajne posljedice rata

Rat je završio, ali za Matu njegove posljedice nikada nisu prestale.

Status hrvatskog ratnog vojnog invalida ostvario je nakon ranjavanja, a nakon pogoršanja zdravstvenog stanja trajno mu je utvrđeno 70-postotno oštećenje organizma. U svojim kasnijim javnim obraćanjima otvoreno je govorio o teškim zdravstvenim posljedicama s kojima je živio.

Mladost koju je donio Hrvatskoj početkom devedesetih više mu nitko nije mogao vratiti.

Ni zdravlje.

Ali ni nakon rata nije nestao iz braniteljskog života.

Godinama se zalagao za prava hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida. Kao povjerenik Sindikalne podružnice hrvatskih branitelja Zadar sudjelovao je u inicijativama i razgovorima s državnim institucijama te javno upozoravao na probleme braniteljske populacije.

Nekad žestoko, nekad ogorčeno, ali uvijek iz vlastitog iskustva čovjeka koji je smatrao da se oni koji su Hrvatskoj dali najviše ne smiju zaboraviti kada rat završi.

Hrvatsku je izabrao onda kada ju je trebalo braniti

Možda upravo zato Matjažev odlazak nosi posebnu težinu.

Rođen izvan Hrvatske, mogao je 1991. ostati po strani.

Mogao je gledati rat na televiziji.

Mogao je reći da to nije njegov rat i da Hrvatska nije njegova država.

Nije.

Došao je.

To je možda najkraća, ali i najvažnija rečenica njegova ratnog životopisa.

Došao je iz Slovenije braniti Hrvatsku onda kada se za Hrvatsku ginulo.

Tri puta je ranjen, a posljedice rata nosio je desetljećima poslije.

Zato je Matjaž-Mate Debeljak pripadao onoj posebnoj skupini ljudi koje danas nazivamo stranim dragovoljcima Domovinskog rata – ljudima koji nisu gledali mjesto rođenja kada su odlučivali na čiju će stranu stati.

Gledali su što smatraju ispravnim.

Mato je izabrao Hrvatsku.

„Veliki čovjek velikog srca“

Vijest o njegovoj smrti među prijateljima i braniteljima dočekana je s velikom tugom. U jednoj od oproštajnih poruka zapisane su riječi koje možda najbolje opisuju ono što je značio ljudima oko sebe:

„Danas se naš dragi prijatelj Matjaž, Mate Debeljak, veliki čovjek velikog srca i veliki borac, preselio Gospodinu. Volio je Hrvatsku toliko da ju je iz Slovenije došao braniti. Iz rata je izašao kao 70-postotni invalid, poklonio je svojoj Hrvatskoj i mladost i zdravlje.“

I još nekoliko riječi koje govore više od svake biografije:

„Ostaje praznina u srcima i neizmjerna tuga u dušama svih koji su ga poznavali i voljeli.“

Posebne riječi upućene su njegovoj supruzi Ulji, njegovoj velikoj ljubavi, koja je uz njega prolazila kroz godine bolesti, borbe i svakodnevice obilježene posljedicama rata.

Jer iza svakog teško ranjenog branitelja često postoji još jedan tihi heroj – supruga i obitelj koji desetljećima zajedno s njim nose ono što je rat ostavio.

Posljednji ispraćaj u Zadru

Prema danas objavljenoj službenoj osmrtnici, Matjaž Debeljak preminuo je u 60. godini života.

Posljednji ispraćaj održat će se u srijedu, 19. kolovoza 2026. godine u 13 sati na Gradskom groblju Belafuža u Zadru.

Bit će to posljednji pozdrav čovjeku koji je iz druge države došao pomoći stvaranju Hrvatske, u njezinoj obrani bio tri puta ranjen i potom desetljećima živio s posljedicama rata.

Jedan od onih ljudi za koje izraz „dragovoljac“ nije samo administrativni status.

To je opis odluke.

Odluke donesene onda kada se nije znalo hoće li Hrvatska pobijediti.

Hvala ti, Mate

Dragi Mate,

Hrvatskoj si dao ono najvrjednije što si imao – svoju mladost, svoje zdravlje i dio svojega života.

Nisi pitao gdje si rođen kada je trebalo stati u njezinu obranu.

Došao si.

Borio se.

Bio ranjen.

I ostao uz hrvatske branitelje i nakon rata.

Danas ostaju supruga, obitelj, prijatelji, suborci i ljudi kojima će nedostajati tvoj glas, tvoje riječi i tvoja prisutnost.

Ali ostaje i nešto što smrt ne može odnijeti.

Ostaje činjenica da je jedan čovjek iz Slovenije 1991. godine Hrvatsku izabrao kao svoju Domovinu onda kada je ta ljubav mogla biti plaćena životom.

Takve se stvari ne zaboravljaju.

Počivao u miru Božjem, hrvatski ratniče.

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si došao braniti kada joj je bilo najteže.

Anđeli nebeski pjesme ti pjevali.

Obitelji, supruzi Ulji, prijateljima i svim njegovim suborcima izražavamo duboku i iskrenu sućut.

Hvala ti za Hrvatsku, Mate.