I DALJE ČEKAJU PRAVDU Obilježena 34. godišnjica najveće razmjene zatočenika srpskih logora

Kod spomen-obilježja “Vrata slobode” na cesti između Nemetina i Sarvaša obilježena je 34. godišnjica najveće razmjene zatočenika srpskih logora u Domovinskom ratu. 14. kolovoza 1992. 714 vojnika i civila razmijenjeno je po principu “svi za sve” i pušteno na slobodu nakon devet mjeseci zatočeništva i torture.

O izlasku iz autobusa i prvom koraku na hrvatskom tlu danas govore sa suzom u oku

Od 3 sata ujutro pa do kasnog poslijepodneva prije 34 godine zatvorski čuvari pokazivali su nad zatočenim hrvatskim braniteljima posljednju demonstraciju sile.

– Sjedili su glavom dolje u autobusu gdje su nas izvodili van i tukli, gdje niste dobili kap vode na temperaturi oko 40 stupnjeva, ispričao je Ivan Lukić Zolja, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, ogranak Grad Vukovar.

O izlasku iz autobusa i prvom koraku na hrvatskom tlu danas govore sa suzom u oku.

– Pucao nas je adrenalin na sve strane, ali nezaboravan dan. To je teško riječima opisati, taj osjećaj slobode nakon svega proživljenog, kazao je Dragutin Špac, vukovarski branitelj, PU varaždinska, logoraš srpskih koncentracijskih logora.

“Sretan sam što danas mogu sjetiti se svoje unučadi koja rastu u slobodnoj Hrvatskoj”

– Taj osjećaj kad smo prešli na razgraničenju kod Nemetina i kad smo vidjeli RH grb na policiji, ispričao je Stipo Mlinarić Ćipe iz Domovinskog pokreta koji je također bio vukovarski branitelj i logoraš.

– Sretan sam što danas mogu sjetiti se svoje unučadi koja rastu u slobodnoj Hrvatskoj, poručio je Željko Kačmar, također vukovarski branitelj i logoraš.

Na dočeku na središnjem osječkom trgu obitelj vukovarskog branitelja iz Đakova Josipa Brkića nije krila emocije.

– Srušila me susjeda, prva kuća do, generacija odrasli zajedno i familija čak daljnja, pa sa 90 kilograma sam pao na 56, opisao je doček logoraš i vukovarski branitelj Josip Brkić.

Drugi rođendan za 714 vukovarskih branitelja i civila obilježava se s radošću zbog slobode, ali i s tugom zbog 300 nestalih i ubijenih suboraca u logorima.Anušić: Neopisiva sreća, a opet, s druge strane, neopisiva tuga

– Sjećam se na Trgu Ante Starčevića u Osijeku, dočekali smo te dečke i obitelji koji su čekali svoje najmilije. Neopisiva sreća, a opet, s druge strane, neopisiva tuga onih koji nisu dočekali nikoga, a očekivali su da će netko im se vratiti iz zarobljeništva. Neki su se vratili nakon nekoliko mjeseci, razmijenjeni su nekim drugim nazivima, ali nažalost, mnogi se nisu niti vratili. I danas ih vodimo kao nestale ili kao poginule, izjavio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić.

Prema podacima međunarodnog Crvenog križa, u srbijanskim je logorima bilo 7800 hrvatskih branitelja i civila.

– Srbija cijelo vrijeme negira uopće postojanje logora, znači za njih to nisu bili logori, za njih su to bili sabirni centri iako svi znamo da su nas u Mitrovici u Beogradu posjećivali predstavnici međunarodnog Crvenog križa i svi smo mi bili evidentirani, tvrdi Zdravko Komšić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora RH.

Logoraši i dalje čekaju pravdu

– Imamo snažnu podršku Ministarstva hrvatskih branitelja, sve ovo vrijeme iskoristili smo za skupljanje svih svjedočanstava, usmenih i pisanih, na jedno mjesto da predamo tamo gdje treba u Beograd zbog ratne odštete, rekao je Damir Buljević, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije.

Bivši logoraši podnijeli su u Srbiji 40-ak tužbi zbog ratnog zločina lišavanja slobode te zlostavljanja i mučenja u logorima diljem te države. Kažu, ako ne dobiju pravnu zadovoljštinu, predmete će uputiti na Europski sud za ljudska prava, piše HRT.