Srpski logori u Hrvatskoj (10): Knin – Stara bolnica i tvrđava pretvorene u mjesta zatočenja i mučenja Hrvata
Okupirani Knin nije imao samo jedan zatvor. Stara bolnica, Kninska tvrđava, Južni logor odnosno vojarna, Golubić i manji objekti činili su mrežu zatočenja kroz koju su prolazili hrvatski policajci, branitelji i civili. Haaški spisi dokumentiraju nehumane uvjete, premlaćivanja i mučenja, a hrvatsko pravosuđe pravomoćno je osudilo Dragana Vasiljkovića zbog ratnih zločina počinjenih i nad zatočenicima na Kninskoj tvrđavi

Knin je 1991. postao političko, policijsko i vojno središte srpske pobune u Hrvatskoj.
Ali istodobno je postao i središte zatočenja ljudi.
Prema izvješću HRT-a s Dana logoraša u Kninu od 13. kolovoza 2026., tijekom okupacije u gradu su djelovala četiri glavna mjesta zatočenja – Stara bolnica, Tvrđava, Južni logor i Golubić, uz nekoliko manjih lokacija. Hrvatski logoraši procjenjuju da je kroz kninski sustav prošlo između 1.000 i 1.500 ljudi, a nekoliko desetaka zatočenika bilo je ubijeno ili je umrlo od posljedica teškog zlostavljanja.
To nisu bile samo ratne improvizacije nastale bez reda.
Dokumenti, svjedočanstva i sudski postupci pokazuju da su različite strukture – pobunjenička policija, Teritorijalna obrana, JNA i posebne srpske postrojbe – koristile više objekata u Kninu za držanje zarobljenika. ICTY je u predmetima vezanim uz vodstvo tzv. SAO Krajine dokumentirao zatočenje i zlostavljanje nesrpskog stanovništva u Kninu još od prve polovice 1991. godine.
Stara bolnica – zgrada dobiva novo, zlokobno značenje

Jedan od najvažnijih objekata bio je upravo kompleks Stare bolnice u Kninu.
Haaška optužnica protiv Milana Martića navodila je približno 120 zatočenika u Staroj bolnici, koju je vodila Martićeva policija, dok je za zatvor pod upravom JNA u Kninu navodila približno 150 ljudi. Uvjeti u tim zatočeničkim objektima u optužnici su opisani kao brutalni, s glađu, nedostatnom medicinskom skrbi, fizičkim i psihičkim napadima, mučenjima, premlaćivanjima i seksualnim nasiljem. To su navodi optužnice i zato ih treba razlikovati od konačnih sudskih utvrđenja.
Mnogo snažniju potvrdu daje predmet Milana Babića.
Babić je pred ICTY-em priznao krivnju za progon hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva. Među činjenicama obuhvaćenima njegovim priznanjem bila su rutinska i dugotrajna zatočenja stotina Hrvata i drugih nesrba u nehumanim uvjetima u Staroj bolnici i vojarni JNA u Kninu. Za progon kao zločin protiv čovječnosti osuđen je na 13 godina zatvora.
„Martićev zatvor“
Stara bolnica među zatočenicima je bila poznata kao „Martićev zatvor“.
To potvrđuje i haaško svjedočenje Luke Brkića. Brkić je pred sudom objasnio da taj naziv nije izmislio on, nego da se objekt upravo tako nazivao. Opisao je malu sobu u kojoj je bilo devet ljudi te druge skupine zatočenika koje su stizale u objekt.
U zajednički prihvaćenim činjenicama Tužiteljstva ICTY-a i obrane Ivana Čermaka iz 2010. navedeno je da su u Kninu postojala dva važna zatočenička objekta – vojarna 9. korpusa JNA i Stara bolnica – te da je između 1991. i 1995. u Kninu bilo zatočeno između 650 i 700 ljudi. Taj broj odnosi se na obuhvat naveden u tom sudskom dokumentu, dok današnje udruge logoraša u ukupnu kninsku mrežu uključuju i Tvrđavu, Golubić, Južni logor i manje lokacije te zato navode veće ukupne procjene.
Prvi zatočenici – policajci iz Gline
Posebno mjesto u povijesti kninskog logora imaju hrvatski policajci zarobljeni nakon napada na Policijsku postaju Glina krajem lipnja 1991.
HRT je u kolovozu 2026. upravo njih naveo kao prve logoraše kninskih zatvora.
Svjedočanstva Glinjana govore da su nakon dovođenja u Knin prvo bili upućeni prema Tvrđavi, ali ondje nije bilo mjesta pa su prebačeni u Staru bolnicu. U sobama ih je bilo po nekoliko, a do razmjene su proveli tjedne u zatočeništvu. Radio Banovina dokumentirao je njihova svjedočanstva o fizičkom i psihičkom zlostavljanju te posjetu predstavnika Crvenog križa.
U noći s 13. na 14. kolovoza 1991. u Tepljuhu provedena je prva velika razmjena te skupine. Prema tom izvoru razmijenjene su ukupno 54 osobe.
Stara bolnica danas – rešetke su još vidljive

Zgrada nije nestala.
Grad Knin priprema njezinu obnovu i prenamjenu, ali je u projektu predviđeno i očuvanje memorije na razdoblje kada je služila kao zatvor. Planirani su memorijalni i izložbeni sadržaji koji bi budućim posjetiteljima trebali objasniti ratnu povijest objekta.
To je posebno važno zato što je Stara bolnica jedno od rijetkih mjesta u kojem je fizički prostor zločina još uvijek prepoznatljiv.
Tvrđava – prije Stare bolnice zatočenici su već bili iza zidina
Kninska tvrđava imala je dvostruku ratnu ulogu.
Bila je vojno i zapovjedno središte srpskih struktura, ali je dio prostora korišten i za zatočavanje ljudi.
Jedan dokument koji to posebno jasno potvrđuje napisao je upravo Dragan Vasiljković – Kapetan Dragan.
U nedatiranom memorandumu naslovljenom „PRISON“ Vasiljković je naveo da se šest zatvorenika gotovo dva tjedna drži na Kninskoj tvrđavi u, kako je zapisano u prijevodu dokumenta korištenog u Haagu, „iznimno neodgovarajućim uvjetima“. Potom je predlagao prenamjenu psihijatrijskog odjela Stare bolnice u zatvor kako bi se mogao povećati broj zatočenika.
Dokument je posebno vrijedan jer povezuje dvije ključne lokacije – Tvrđavu i Staru bolnicu – i pokazuje da se već 1991. razmišljalo o sustavnom proširenju kapaciteta za zatočenje.
Vasiljković je pravomoćno osuđen zbog zločina na Tvrđavi
Kninska tvrđava nije ostala samo predmet svjedočanstava i haaške dokumentacije.
Dragan Vasiljković pravomoćno je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina počinjenih na Kninskoj tvrđavi i pri napadu na Glinu. Vrhovni sud 2018. smanjio mu je prvostupanjsku kaznu s 15 godina na 13 godina i šest mjeseci zatvora, potvrdivši osuđujući dio presude.
Prvostupanjski sud utvrdio je njegovu odgovornost za zlostavljanje zatočenika u improviziranom zatvoru na Tvrđavi. Svjedoci su opisivali vlažne i mračne prostorije, ležanje na daskama, nepostojanje normalnih sanitarnih uvjeta i fizičko zlostavljanje zarobljenika.
To je jedan od rijetkih slučajeva u ovom serijalu u kojem imamo i pravomoćno osuđenu osobu izravno povezanu s konkretnim kninskim zatočeničkim objektom.
Golubić – mjesto obuke koje je postalo dio kninskog sustava
Kninska priča nije završavala na Tvrđavi i Staroj bolnici.
HRT danas među četiri glavna kninska mjesta zatočenja navodi i Golubić te Južni logor.
Golubić je istodobno imao važnu ulogu kao centar za obuku posebnih srpskih snaga. Dokumentacija pred MRMKS-om pokazuje da su se ljudi povezani sa srbijanskom Državnom bezbednošću, uključujući Vasiljkovića i Franka Simatovića, tijekom 1991. nalazili u strukturama obučnih centara na području Knina, a dio jedinice potom je prebačen s Golubića na Kninsku tvrđavu.
Zbog toga se zatočenički sustav Knina ne može promatrati odvojeno od vojne i policijske infrastrukture koja se u gradu razvijala tijekom 1991.
Današnji pogled na mjesto zatočenja

Knin nije bio jedan logor – bio je mreža
Upravo to je najvažniji zaključak ovog nastavka.
Kada kažemo „logor Knin“, ne govorimo o jednoj zgradi.
Govorimo o više lokacija.
Stara bolnica.
Kninska tvrđava.
Vojarna – Južni logor.
Golubić.
I niz manjih objekata.
Različitim lokacijama u različitim su razdobljima upravljale različite srpske vojne i policijske strukture.
Ljudi su premještani.
Ispitivani.
Razmjenjivani.
Ali i premlaćivani, ponižavani i mučeni.
Haaški predmet Milana Babića završio je njegovim priznanjem progona, koji je obuhvatio i dugotrajno zatočenje Hrvata i drugih nesrba u nehumanim uvjetima u Staroj bolnici i vojarni JNA u Kninu. Milan Martić pravomoćno je pred ICTY-em osuđen na 35 godina zatvora za širok niz zločina protiv Hrvata i drugih nesrba u Hrvatskoj, uključujući progon i mučenje.
Dragan Vasiljković pravomoćno je osuđen u Hrvatskoj i zbog ratnog zločina na Kninskoj tvrđavi.
Zato danas više nije moguće ozbiljno tvrditi da su priče o kninskim logorima samo naknadna svjedočanstva hrvatskih zatočenika.
Postoje svjedoci.
Postoje fotografije stvarnih lokacija.
Postoje dokumenti samih srpskih struktura.
Postoje haaški spisi.
Postoje priznanja krivnje.
I postoje pravomoćne presude.
Sutra u serijalu: Bučje
Srpski logori u Hrvatskoj (11): Bučje – zatvor iza crte bojišta i sudbine zatočenika zapadne Slavonije
Izvor:PHB
Autor: Dražen Šemovčan Šeki




