RATNI ZLOČINI BEZ PRAVOMOĆNOG EPILOGA – 29. nastavak Gornje Jame 1991.: Troje djece nestalo u spaljenom selu, a ni 35 godina poslije nema presude

U Gornjim Jamama kod Gline nisu ostale grobnice koje bi ispričale cijeli zločin. Ostala je spaljena kuća, spomen-kapelica, nekoliko fotografija i obitelji koje još čekaju posmrtne ostatke svojih najbližih.

Dvanaestero hrvatskih civila zatečeno je 11. prosinca 1991. u kući Mate Kirete. Među njima su bile dvije djevojčice i desetogodišnji dječak. Službeno i dokumentacijski potvrđeno je da su ubijeni, ali mjesto na kojem su njihova tijela zakopana ili spaljena nije utvrđeno.

Nitko nije pravomoćno osuđen upravo za njihovu smrt.

U hrvatskom kaznenom predmetu postoji optužba da su podređeni pripadnici Teritorijalne obrane u Gornjim Jamama 11. prosinca usmrtili dvanaestero civila. Međutim, ta optužba nije usmjerena protiv neposrednih izvršitelja, nego protiv višega zapovjednika zbog zločina njegovih podređenih i nepoduzimanja mjera da ih spriječi ili kazni. Postupak se vodi, odnosno prema posljednjem javno potvrđenom stanju vodio se u odsutnosti.

Gornje Jame zato nisu zločin bez kaznene prijave ili optužnice. To je zločin bez javno potvrđene presude, bez uhićenih izvršitelja, bez pronađenih tijela većine žrtava i bez odgovora tko je toga dana osobno ubijao djecu.

Dvanaest, četrnaest, petnaest ili šesnaest žrtava?

U javnim tekstovima o Gornjim Jamama pojavljuju se najmanje četiri broja. Njihove razlike uglavnom nastaju spajanjem dvaju događaja, različitim određivanjem statusa žrtve i uključivanjem čovjeka iz susjednog sela.

Najprecizniju poimeničnu podjelu objavila je Documenta. Prema toj rekonstrukciji, u kući Mate Kirete 11. prosinca 1991. bilo je dvanaestero hrvatskih civila:

Mato Kireta, rođen 1939.; Kata Kireta, rođena 1936.; Slavica Dvorneković, rođena 1959.; Darko Dvorneković, rođen 1981.; Mara Kuštreba, rođena 1929.; Marica Fabac, rođena 1958.; Željka Fabac; Nikolina Fabac, rođena 1981.; Janko Fabac, rođen 1930.; Milka Rastovski, rođena 1936., iz Donjih Jama; Agata Cestarić – Jaga, rođena 1934., iz Male Soline; te Jela Vrbanac, rođena 1933., iz Hađera.

Sedam žrtava bile su žene, a troje djeca.

Drugi događaj zbio se ranije. Ivan Fabac, Stjepan Fabac i Nikola Fabac zarobljeni su 3. studenoga 1991. i potom ubijeni vatrenim oružjem na području između Donjih i Gornjih Jama. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su, ekshumirani i pokopani 1996. godine.

Kada se tih troje pribroji dvanaestorici nestaloj 11. prosinca, dobiva se petnaest hrvatskih žrtava povezanih s Gornjim Jamama u studenome i prosincu 1991.

Ministarstvo hrvatskih branitelja i lokalne komemorativne objave isti ukupni broj ponekad iskazuju kao četrnaest civila i jedan hrvatski branitelj. To nije nužno proturječje broju 15, nego statusna podjela: jedna osoba vodi se kao branitelj, a ostale kao civilne žrtve.

Broj može narasti na šesnaest ako se uključi i pedesetogodišnji Gojko Pavlović, civil srpske nacionalnosti iz Donjih Jama. Prema svjedočenjima i lokalnoj memorijalnoj predaji, Pavlović je ubijen kada je pokušao zaštititi hrvatske susjede i upozoravao napadače da su među zatočenima djeca. Documenta taj podatak navodi uz važnu ogradu – „prema nekim informacijama“. Njegova smrt zato mora biti odvojena od čvršće dokumentiranog popisa dvanaestero ljudi iz Kiretine kuće.

Naslovi prema kojima je „14 civila ubijeno 11. prosinca“ najvjerojatnije spajaju ukupan memorijalni broj s jednim datumom. Dostupna poimenična rekonstrukcija za 11. prosinca navodi dvanaestero hrvatskih civila, dok se ostale hrvatske žrtve vežu uz 3. studenoga.

Nikolina, Željka i Darko: čak se i dječje dobi razlikuju među evidencijama

Za Nikolinu Fabac baza projekta „Nestali“ navodi datum rođenja 28. prosinca 1981. U trenutku nestanka 11. prosinca 1991. nije još navršila deset godina. Imala je devet godina.

Darko Dvorneković rođen je 9. veljače 1981. Imao je deset godina.

Podaci o Željki Fabac nisu usklađeni. Documenta navodi 1977. kao godinu rođenja, a većina komemorativnih i novinskih izvora tvrdi da je imala 14 godina. Profil projekta „Nestali“, međutim, navodi datum rođenja 25. rujna 1978. i u naslovu dob od 13 godina, iako u tekstu iste stranice ponovno piše da je imala 14.

Bez uvida u maticu rođenih ili službeni identifikacijski zapis nije opravdano proglasiti jednu od tih godina konačnom. Pouzdano je da je Željka bila maloljetna učenica; prema dostupnim izvorima imala je 13 ili 14 godina.

Ni službene komemorativne objave nisu potpuno ujednačene. Ministarstvo hrvatskih branitelja 2020. navelo je da je najmlađe dijete imalo osam godina, dok precizan datum rođenja pokazuje da je Nikolina imala devet. Takva odstupanja ne mijenjaju narav zločina, ali pokazuju da Hrvatska još nema javno dostupnu, povezanu bazu u kojoj bi bili usklađeni matični podaci, status žrtve, okolnosti smrti, status nestale osobe i kazneni predmet.

Nikolina, Željka i Darko nisu poginuli u razmjeni vatre niti su bili u blizini vojnog položaja. Bili su civili pod nadzorom naoružane skupine u okupiranom selu. Njihov nestanak zajedno s odraslim članovima obitelji, spaljivanje kuće i višedesetljetno prikrivanje posmrtnih ostataka čine ovaj slučaj bitno drukčijim od dječjih pogibija u ratnim okolnostima u kojima nezakonitost pojedinog napada nije sudski dokazana.

Bijeli kombi i pripadnici postrojbe „Šiltovi“

Prema Documentinoj rekonstrukciji, pripadnici srpske paravojne formacije poznate kao „Šilt“ ili „Šiltovi“ prošli su 11. prosinca selom u bijelom kombiju. U Kiretinoj kući zatekli su dvanaestero civila.

Gornje Jame tada su bile na okupiranom području nekadašnje općine Glina. U selu nije trajala borba. Preostali stanovnici ostali su u svojim kućama, oslanjajući se na susjedske veze i obećanja da ih nitko neće dirati.

Precizne okolnosti smrti dvanaestero ljudi nisu utvrđene.

Najčešće prenošena verzija govori da su žrtve ubijene u Kiretinoj kući, nakon čega je kuća zapaljena. Druga mogućnost, koju ne isključuju pojedini istraživači, jest da su neke ili sve žrtve iz kuće odvedene i ubijene na drugoj, još nepoznatoj lokaciji.

Upravo zato izraze poput „strijeljani u kući“ ili „spaljeni zajedno s kućom“ ne treba predstavljati kao pravomoćno utvrđene činjenice. Pouzdano je potvrđeno da su nestali nakon dolaska naoružane skupine, da nisu pronađeni živi, da institucije njihov slučaj vode kao ubojstvo i da posmrtni ostaci nisu locirani.

Tvrdnja da je jedan od pripadnika postrojbe odrezao Željkinu pletenicu i čuvao je kao ratni trofej pojavljuje se u iskazima članova obitelji i novinskim zapisima. Međutim, nije pronađena presuda, zapisnik javno dostupnoga suđenja ili službeno policijsko priopćenje kojim bi bilo utvrđeno tko je to učinio. Zbog toga je riječ o teškoj, ali pravosudno nepotvrđenoj tvrdnji.

Slično vrijedi i za navođenje Siniše Martića zvanog Šilt kao zapovjednika postrojbe. Njegovo ime javno iznose članovi obitelji, novinari i memorijalni izvori. Nije pronađena javno dostupna optužnica kojom bi upravo on bio optužen za ubojstvo dvanaestero civila u Gornjim Jamama 11. prosinca.

Jedanaest tijela još nije pronađeno

Troje ljudi ubijenih nakon zarobljavanja 3. studenoga pronađeno je i ekshumirano 1996. godine. Za još jedanaest žrtava povezanih s Gornjim Jamama Ministarstvo hrvatskih branitelja 2020. navelo je da se i dalje traga.

Među nestalima su Nikolina, Željka i Darko.

Broj jedanaest odgovara lokalnoj komemorativnoj evidenciji prema kojoj su pronađeni ostaci trojice ranije ubijenih, dok ostaci većine žrtava prosinačkog zločina nisu pronađeni. Ipak, objavljeni izvori ne objašnjavaju potpuno čiji je točno ostatak, osim trojice ekshumiranih 1996., eventualno pronađen ili administrativno drukčije vođen.

Ministarstvo je Gornje Jame uključilo i u planove analiza mogućih grobnih lokacija te izgradnje spomen-obilježja. U financijskoj dokumentaciji za 2025. spominje se projekt spomen-obilježja, ali nije pronađena novija službena objava o pronalasku i identifikaciji djece ili ostalih nestalih iz Kiretine kuće.

Odsutnost tijela nije samo obiteljska tragedija. Ona ograničava kazneni postupak: nema potpunog sudsko-medicinskog nalaza, pouzdano utvrđenog uzroka smrti, mjesta ubojstva ni materijalnih tragova koji bi neposrednog počinitelja povezali sa žrtvom.

Istodobno, činjenica da su ostaci skrivani gotovo tri i pol desetljeća upućuje na širi krug ljudi koji su morali znati kamo su žrtve odvezene, gdje su ubijene i tko je uklanjao tijela.

Optužnica iz 2010. obuhvatila je Gornje Jame

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 30. srpnja 2010., a javno objavilo 4. kolovoza, veliku optužnicu za zločine na glinskom području.

Optuženi su Dušan Jović, Mile Paspalj, Vlado Čupović, Marko Vrcelj i Joso Kovačević. Puna su imena poslije javno objavljena u sudskoj kronologiji, pa njihovo navođenje ne predstavlja otkrivanje osoba koje institucije još štite inicijalima.

DORH je u prvotnom priopćenju naveo da su podređene postrojbe optuženih počinile zločine u više od dvadeset sela, uključujući Gornje Jame, pri čemu je smrtno stradalo 185 ljudi, a uništena je ili spaljena 1.401 kuća.

Najkonkretnija javno dostupna formulacija za Gornje Jame nalazi se u prikazu predmeta K-rz-14/2012. Marku Vrcelju optužnicom se stavlja na teret da je kao zapovjednik brigade Teritorijalne obrane Glina znao da su njemu podređeni pripadnici 11. prosinca 1991. u Gornjim Jamama usmrtili dvanaestero civila, ali nije poduzeo mjere da takvo postupanje spriječi, suzbije ili kazni.

Dušan Jović optužen je zbog planiranja i naređivanja napada te uloge predsjednika Ratnog predsjedništva Gline. Vlado Čupović optužen je kao zapovjednik Štaba Teritorijalne obrane Glina. Mile Paspalj tereti se prvenstveno za mučenje ratnih zarobljenika u KPD-u Glina. Optužbe protiv Jose Kovačevića odnosile su se na druge zločine i zlostavljanje zarobljenika, a postupak protiv njega obustavljen je nakon njegove smrti.

Suđenje preostaloj četvorici odobreno je u odsutnosti. Vrhovni sud 4. veljače 2021. potvrdio je odluku kojom je dopušten takav postupak, a rasprava je počela pred Županijskim sudom u Zagrebu 16. ožujka 2021.

Posljednje javno pronađene evidencije rasprava pokazuju da se predmet vodio i u rujnu 2023. godine. Do 28. kolovoza 2026. na javno pretraživim stranicama Županijskog suda u Zagrebu, Visokog kaznenog suda, Vrhovnog suda i DORH-a nije pronađena objava prvostupanjske ili pravomoćne presude u tom predmetu.

To ne omogućuje zaključak da je postupak formalno obustavljen. Omogućuje samo zaključak da javnost nema lako dostupnu, ažuriranu informaciju o njegovu završetku.

Tko je osuđen?

Nije pronađena pravomoćna ni nepravomoćna presuda kojom bi određena osoba bila osuđena upravo za smrt Nikoline Fabac, Željke Fabac, Darka Dvornekovića i ostalih civila nestalih u Gornjim Jamama 11. prosinca 1991. Marko Vrcelj optužen je po zapovjednoj liniji jer su njemu podređeni pripadnici, prema optužnici, usmrtili dvanaestero civila i jer nije spriječio ili kaznio zločine. Dušan Jović i Vlado Čupović optuženi su zbog zapovjednih i političkih uloga u širem sustavu napada na glinskom području. Optuženicima se sudilo u odsutnosti jer su bili nedostupni Hrvatskoj. Joso Kovačević umro je, pa je postupak protiv njega obustavljen. Nijedan javno imenovani pripadnik „Šiltova“ nije pravomoćno osuđen kao neposredni izvršitelj ubojstava djece u Gornjim Jamama.

MUP, međunarodni sudovi i praznine u javnim evidencijama

Na javnom portalu Ravnateljstva policije pronađena su priopćenja o drugim dovršenim kriminalističkim istraživanjima ratnih zločina na području Gline, uključujući odvođenje i strijeljanje ratnih zarobljenika. Nije pronađeno zasebno policijsko priopćenje koje bi objasnilo rezultate izvida za dvanaestero nestalih iz Gornjih Jama, poimenično identificiralo pripadnike bijelog kombija ili navelo moguću lokaciju posmrtnih ostataka.

To ne znači da izvidi nisu provedeni. Policijski izvidi po zakonu mogu ostati tajni, a dio podataka mogao je biti ugrađen u spis velike optužnice. Problem je javna transparentnost: obitelji i javnost ne znaju koliko je neposrednih izvršitelja identificirano, tko je živ, gdje se nalazi i je li od Srbije zatražena konkretna pravna pomoć.

U javno pretraživim spisima MKSJ-a i MRMKS-a nije pronađena presuda koja bi posebno obrađivala Gornje Jame ili individualizirala odgovornost za smrt troje djece. Haški predmeti utvrdili su postojanje struktura SAO Krajine, suradnju njezinih političkih i sigurnosnih organa sa Srbijom te šire obrasce progona nesrpskog stanovništva. Ti nalazi daju kontekst, ali nisu zamjena za presudu o ovom selu i ovim žrtvama.

Nije pronađena ni potvrda da je Srbija preuzela hrvatski predmet ili otvorila vlastitu istragu protiv dostupnih pripadnika „Šiltova“.

Što još nije razriješeno?

Nije utvrđeno gdje su tijela dvanaestero ljudi nestalih nakon dolaska naoružane skupine 11. prosinca.

Nije pronađena ni identificirana Nikolina Fabac, Željka Fabac ili Darko Dvorneković.

Nije sudski utvrđeno jesu li civili ubijeni u Kiretinoj kući i spaljeni, jesu li odvedeni na drugo mjesto ili je dio žrtava stradao na različitim lokacijama.

Nisu javno imenovani svi pripadnici postrojbe koja je u selo došla bijelim kombijem.

Nije pravomoćno utvrđeno tko je pucao, tko je čuvao civile, tko je zapalio kuću i tko je organizirao uklanjanje tijela.

Nije potvrđeno tko je ubio Gojka Pavlovića niti je njegova smrt u javno dostupnom sudskom dokumentu povezana s određenim optuženikom.

Nema javno dostupne odluke koja bi objasnila trenutačni status predmeta K-rz-14/2012 nakon posljednjih pronađenih rasprava iz 2023.

Nije poznato jesu li Dušan Jović, Mile Paspalj, Vlado Čupović i Marko Vrcelj još živi, jesu li protiv svih aktivne tjeralice i jesu li Srbija ili druge države odgovorile na hrvatske zahtjeve.

Nije utvrđena politička i sigurnosna odgovornost svih ljudi koji su nakon zločina raspolagali informacijama o postrojbi „Šiltovi“, a nisu osigurali istragu, kažnjavanje počinitelja i pronalazak tijela.

Zaključak: optužnica je imenovala zapovjednu razinu, ali djeci još nije vratila ni grob

Gornje Jame imaju dokumentirane žrtve, prepoznatu postrojbu, optužnicu i sudski predmet.

To je više nego što imaju mnoga mjesta ratnih zločina. Ali gotovo nijedan od tih elemenata nije dovršen.

Optužnica protiv viših zapovjednika ne govori tko je osobno ušao u Kiretinu kuću. Ne govori tko je držao oružje nad djecom, tko ih je odveo i tko je znao gdje su njihova tijela skrivena. Nema javno dostupne presude koja bi potvrdila kaznenu odgovornost optuženih, a svi su bili izvan dosega hrvatskoga pravosuđa.

Tri dječje dobi nisu usklađene čak ni među memorijalnim bazama. Brojevi 12, 14, 15 i 16 prenose se bez objašnjenja obuhvaćaju li samo 11. prosinca, ranije ubojstvo trojice Fabaca, branitelja ili Gojka Pavlovića.

Ono što nije dvojbeno jest da su Nikolina, Željka i Darko bili djeca, da su nestali pod nadzorom naoružane postrojbe u okupiranom selu i da ih njihove obitelji još nisu pokopale.

Pravosudni epilog za Gornje Jame neće biti potpun sve dok se ne objavi status započetoga suđenja, ne utvrde neposredni izvršitelji, ne objasni odgovornost zapovjednika i ne pronađu posmrtni ostaci.

Do tada spomen-kapelica čuva njihove fotografije, ali ne i odgovor gdje su im grobovi.

Izvori: DORH/ŽDO Sisak – optužnica za zločine na glinskom području; Documenta – Gornje Jame i Joševica, poimenični popisi i okolnosti; Documenta – predmet K-rz-14/2012, optuženici i suđenje u odsutnosti; Ministarstvo hrvatskih branitelja – žrtve i potraga za 11 nestalih; Grad Glina – lokalni popis i komemoracija; DZS – službeni popisni podaci; Ravnateljstvo policije – kriminalistička istraživanja ratnih zločina na glinskom području; projekt „Nestali“ – Nikolina Fabac; projekt „Nestali“ – Željka Fabac; projekt „Nestali“ – Darko Dvorneković; projekt „Nestali“ – Mara Kuštreba; Jutarnji list – terenski zapis, fotografije i stanje potrage 2024.; 24sata – stanje potrage i dokumentarni video; YouTube/24sata – „Nestali #58“; Sisak.info – podizanje spomen-kapelice 2012.; Hrvatsko žrtvoslovno društvo – pregled zločina i nestalih