VIŠE OD 700 RATNIH OZNAKA NA JEDNOM MJESTU: Daniel Capek stvara digitalni arhiv postrojbi Domovinskog rata

Mala oznaka prišivena na rukav, džep ili borbenu odoru na prvi pogled može izgledati kao običan komad tkanine. Za čovjeka koji ju je nosio ona je nešto sasvim drugo. Ime postrojbe. Ljudi s kojima je odlazio na položaj. Grad koji je branio. Poginuli suborac. Godine koje se ne zaboravljaju.

Upravo iz tog razloga vrijedi obratiti pozornost na projekt „Oznake Domovinskog rata“, digitalni arhiv koji pokušava na jednom mjestu sačuvati vojno znakovlje hrvatskih postrojbi iz razdoblja 1991.–1995. godine.

U trenutku kada smo detaljnije pregledali arhiv, njegova naslovnica prikazivala je 726 evidentiranih oznaka, 213 oznaka odnosno postrojbi uz koje je obrađena povijest, deset kategorija i 251 povijesnu fotografiju. Još 1.447 zapisa označeno je kao građa u pripremi.

OTVORI DIGITALNI ARHIV „OZNAKE DOMOVINSKOG RATA“

Od Tigrova i Gromova do ratnih brigada koje su branile svaki dio Hrvatske

Vrijednost projekta najbolje se vidi tek kada se uđe dublje u zbirku.

Nisu ondje samo oznake najpoznatijih gardijskih brigada. Arhiv obuhvaća ratne brigade, gardijske postrojbe, boj­ne, satnije, vojnu policiju, domobranske postrojbe, PZO, mornaricu, strukture MORH-a i Glavnog stožera, ali i znakovlje manjih postrojbi koje je danas ponekad vrlo teško pronaći čak i na fotografijama.

Samo uz 111. brigadu, primjerice, arhiv trenutno povezuje 29 oznaka, uz 128. brigadu njih 16, uz 133. brigadu 14, dok je kod pojedinih gardijskih brigada evidentirano više različitih ratnih inačica znakovlja.

To je važan detalj. U Domovinskom ratu oznake nisu uvijek bile uniformirane na način na koji ih danas zamišljamo. Postojale su različite serije, lokalne izvedbe, oznake bojni, satnija, izvidničkih skupina i privremenih borbenih sastava. Dio je izrađivan u malim količinama i danas postoji gotovo isključivo u privatnim zbirkama.

Upravo zato ovakav arhiv može postati zanimljiv ne samo kolekcionarima nego i braniteljima, obiteljima poginulih, povjesničarima i novinarima koji pokušavaju identificirati neku gotovo zaboravljenu postrojbu.

143. brigada HV-a pokazuje kako je projekt zamišljen

Daniel Capek Portalu je kao primjer izdvojio 143. brigadu HV-a „Ogulinsku“.

Na njezinoj stranici nije prikazana samo oznaka. Prikazan je razvoj postrojbe od bataljuna „Klek“, preko 143. brigade do 143. domobranske pukovnije, ključne točke obrane ogulinskog područja te njezin put u operaciji Oluja.

FOTOGRAFIJA: Izvorna oznaka 143. brigade HV „Ogulinska“ iz Capekova arhiva

Osnovni podatak prema kojem je 143. brigada HV-a ustrojena 13. studenoga 1991. potvrđuje i službena povijest Grada Ogulina. Grad također navodi njezinu reorganizaciju u 143. domobransku pukovniju 1. rujna 1994. te njezino sudjelovanje u Oluji.

Takav spoj oznake, fotografije, naziva postrojbe i sažetog ratnog puta zapravo je najveća vrijednost projekta.

Jer oznaka bez priče ostaje predmet.

Tek kada se uz nju stave ljudi i događaji, ponovno dobiva značenje.

Tko je Daniel Capek?

Iza projekta ne stoji institucija, muzej ili državno tijelo.

Prema pravnoj napomeni stranice, Daniel Capek osobno je vlasnik i odgovorna osoba projekta, koji se vodi iz Njemačke. Stranica je izričito definirana kao privatni i nekomercijalni obrazovni i dokumentacijski projekt: nema oglasa i ne prodaje robu ili usluge.

Capek je na posebnoj stranici objavio i vlastitu životnu priču.

Danas ima 42 godine i rođen je u Njemačkoj. Kao malo dijete s roditeljima je došao u Hrvatsku i nekoliko godina živio kod bake. Njegova majka rođena je u Ogulinu, a upravo je ogulinski kraj ostao središnja točka njegove veze s Hrvatskom.

Domovinski rat nije za njega, barem prema njegovu svjedočanstvu, nešto što je upoznao tek kasnije iz knjiga.

Opisuje povratke obitelji u Hrvatsku tijekom rata, putovanja kroz ratna područja te boravak u Ogulinu neposredno prije Oluje. Dio ratnog razdoblja proveo je kao dijete u skloništu kod rodbine.

Još je važnija njegova obiteljska povezanost s braniteljima.

Capek navodi da su četvorica braće njegove majke sudjelovala u Domovinskom ratu, a njegov ujak Ante bio je pripadnik upravo 143. brigade HV-a Ogulin. I još jedan majčin rođak bio je pripadnik te brigade.

Nakon kasnijeg povratka u Hrvatsku pomagao je ujaku Anti i braniteljskoj udruzi u Ogulinu, između ostaloga i pri izradi zastave udruge. Danas ponovno živi u Njemačkoj.

Upravo tu treba tražiti odgovor na pitanje zašto se netko nekoliko desetljeća nakon rata odlučuje baviti stotinama starih vojnih oznaka.

Za Capeka one nisu prvenstveno militarija.

One su poveznica s ljudima.

FOTOGRAFIJA IZ „GALERIJE SJEĆANJA“: Hrvatski branitelji na položaju

Velik dio oznaka dolazi iz njegove osobne zbirke

Još jedan podatak bitan je za razumijevanje projekta.

Prema informacijama koje je objavio sam arhiv, većina prikazanog znakovlja potječe iz Capekove vlastite zbirke. Fotografije i oznake potom se digitalno obrađuju kako bi bile što čitljivije i sačuvale izvorni izgled.

U projektu sudjeluju i drugi.

Fotografije i podatke ustupaju branitelji, kolekcionari, članovi obitelji, udruge i građani. Među posebno navedenim izvorima arhiv ističe OGportal, Adama Brkića, stranicu „Brinje u Domovinskom ratu“, fotografa Delmija Alvareza, skupinu 7. gardijske brigade „Pume“, Ivicu Vukoju i druge suradnike.

To je model koji bi se u budućnosti mogao pokazati još važnijim.

Jer najveći dio ratne svakodnevice još se uvijek ne nalazi u velikim arhivima nego po kutijama, albumima, ladicama i privatnim kućama hrvatskih branitelja.

Ondje su fotografije s položaja na kojima ljudi više ne znaju sva imena. Oznake postrojbi koje više ne postoje. Ratne iskaznice, dnevnici, zemljovidi, zahvalnice i komadi odora.

Kako odlaze ratne generacije, nestaje i dio podataka koji nikada nisu zapisani.

FOTOGRAFIJA IZ ARHIVA: Branitelj ispred ratom razrušenog objekta

Ovo je arhiv u nastajanju, a ne službena vojna baza

Upravo zbog ozbiljnosti teme potrebno je napraviti jednu jasnu razliku.

Projekt „Oznake Domovinskog rata“ nije službeni arhiv Ministarstva obrane, Ministarstva hrvatskih branitelja ili Hrvatskog državnog arhiva, niti se tako predstavlja.

I sam autor vrlo otvoreno navodi da su dijelovi tekstualnih opisa nastajali uz pomoć umjetne inteligencije i javno dostupnih izvora te upozorava da su moguće pogreške. Također navodi da su neke reprodukcije oznaka digitalno restaurirane uz pomoć AI alata, dok su 3D i „gumene“ izvedbe samo računalne ilustracije i ne predstavljaju stvarne povijesne primjerke.

To je zapravo važna urednička napomena.

Oznake i fotografije daju projektu veliku dokumentacijsku vrijednost, dok povijesne tekstove o postrojbama kod ozbiljnijeg istraživanja treba dodatno provjeravati u arhivskoj građi, službenim izvorima i svjedočanstvima sudionika.

Sam projekt na svakoj stranici omogućuje slanje ispravka ili novog podatka. To je dobar pristup građi koja se još nadopunjuje.

Možda je najvažnije ono što još nije u arhivu

Capekov projekt danas već ima više od 700 oznaka.

Ali još je zanimljivija brojka onoga što čeka obradu – gotovo 1.450 novih zapisa prema stanju koje smo zatekli prilikom pregleda stranice.

To pokazuje koliko je ratno znakovlje Hrvatske vojske bilo razgranato i koliko toga još nije sustavno evidentirano.

Zato projekt ima smisla samo ako ostane živ.

Ako branitelj prepozna oznaku svoje postrojbe i uoči pogrešku, može je ispraviti. Ako netko kod kuće ima staru oznaku koja nije evidentirana, može poslati fotografiju. Ako obitelj posjeduje fotografije pokojnog branitelja i njegove postrojbe, i one mogu postati dio digitalnog sjećanja.

Na taj način privatna uspomena prestaje biti dostupna samo jednoj obitelji.

Postaje dio zajedničke povijesti.

Oznake su male. Priče iza njih nisu.

Za deset ili dvadeset godina možda više neće biti moguće nazvati svakog ratnog zapovjednika i pitati tko je nosio određenu oznaku, gdje je nastala i kojem je vodu pripadala.

Zato digitalizacija takve građe nije samo kolekcionarski posao.

To je utrka s vremenom.

I možda upravo takvi projekti mogu sačuvati pojedine komadiće Domovinskog rata koje velike institucije nikada nisu imale u svojim depoima.

Daniel Capek svoj je arhiv pokrenuo zbog vlastite obitelji i povezanosti s Ogulinom. Danas je taj osobni projekt prerastao okvir jedne obiteljske priče.

Ako se bude razvijao uz branitelje, povjesničare, muzeje i ozbiljnu provjeru podataka, „Oznake Domovinskog rata“ mogu postati vrlo korisna digitalna polazna točka za istraživanje ratnog znakovlja Hrvatske vojske.

Jer iza svake od tih oznaka jednom je stajao čovjek.

A iza čovjeka – njegova priča.

Pregledajte digitalni arhiv Oznake Domovinskog rata