FIFA, sudačke pogreške, VAR, SP 2026. (II dio)

Kako smo već pisali OVDJE, krećemo s utakmicama u srpnju.

1. srpnja – Engleska protiv DR Konga: vratar je promašio loptu, ali penala nije bilo

Harry Kane prošao je vratara Lionela Mpasija, koji je krenuo u klizanje, nije došao do lopte i ostvario je kontakt s engleskim napadačem.

Sudac nije dosudio jedanaesterac, a VAR je potvrdio odluku. ESPN-ova analiza smatrala je da je Engleska trebala dobiti kazneni udarac te upozorila da je usporena snimka stvorila pogrešan dojam kako je Kane mogao izbjeći vratara.

Ovdje je tehnologija napravila upravo suprotno od onoga što bi trebala. Umjesto da objasni stvarnu brzinu događaja, usporavanje je promijenilo dojam o prirodnosti kontakta.

VAR nije intervenirao premda vratar nije igrao loptom i ostvario je kontakt s napadačem

2. srpnja – SAD protiv Bosne i Hercegovine: Balogunov crveni karton postao je politički slučaj

Folarin Balogun isključen je nakon VAR pregleda zbog starta na gležanj Tarika Muharemovića. U stvarnoj brzini radilo se o dvojici igrača koji su krenuli prema lopti. U usporenom prikazu Muharemovićev se gležanj savio i kontakt je izgledao znatno brutalnije.

ESPN-ova analiza ocijenila je da Balogun nije trebao dobiti crveni karton i da se VAR previše oslonio na usporene i zaustavljene snimke, koje se prema protokolu trebaju upotrebljavati prvenstveno za utvrđivanje mjesta kontakta, a ne cjelokupnog intenziteta akcije.

Do ovog trenutka riječ je još uvijek bila o ozbiljnoj, ali nogometnoj raspravi.

Tada se uključio američki predsjednik Donald Trump.

Trump je osobno kontaktirao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina i zatražio preispitivanje slučaja. Nakon tog poziva FIFA nije poništila crveni karton, ali je njegovu automatsku zabranu nastupa suspendirala na godinu dana uvjetno, čime je Balogunu omogućila nastup protiv Belgije. FIFA se pozvala na članak 27. Disciplinskog pravilnika.

Redoslijed događaja bio je porazan za povjerenje u sustav:

Balogun je isključen nakon VAR-a. Trump je nazvao Infantina. FIFA je aktivirala rijetko korištenu mogućnost i odgodila obveznu suspenziju. Belgija je prosvjedovala, a UEFA i brojne nogometne osobe upozorile su da je prijeđena granica između nogometa i političke moći. Ovo je presedan u nogometnom takmičenju.

FIFA tvrdi da je odluku donijelo neovisno disciplinsko tijelo, a ne Infantino osobno. To treba navesti. Ali ne može se ignorirati da većina reprezentacija nema predsjednika svjetske velesile koji može podignuti telefon i izravno zatražiti intervenciju predsjednika FIFA-e.

SAD je na kraju izgubio od Belgije 4:1. To ne umanjuje težinu presedana.

Američki napadač isključen je tek nakon VAR pregleda

3. srpnja – Portugal protiv Hrvatske: kad čip poništi srce

Hrvatska je protiv Portugala duboko u sudačkoj nadoknadi postigla pogodak za 2:2. Joško Gvardiol poslao je loptu u mrežu, hrvatski igrači i navijači počeli su slaviti, a onda se uključio senzor.

Connected Ball Technology registrirala je iznimno slab dodir Igora Matanovića. Taj je dodir ponovno aktivirao procjenu zaleđa, nakon čega je utvrđeno da se Mario Pašalić nalazio u nedopuštenom položaju.

Dodir se ljudskim okom nije jasno vidio. Lopta nije zamjetno promijenila smjer. Reuters je naveo da je senzor možda registrirao čak i kontakt s Matanovićevom kosom. Hrvatski pogodak je poništen, Portugal je pobijedio 2:1, a Hrvatska ispala.

Odmah nakon Matanovićeva dodira lopta je pogodila portugalskog igrača Renata Veigu. Procijenjeno je da Veiga nije namjerno i kontrolirano odigrao loptom, pa faza zaleđa nije poništena.

Prema strogoj tehničkoj primjeni pravila, FIFA može braniti odluku. Ali ovo je trenutak u kojem je tehnologija prestala pomagati nogometu i počela suditi umjesto njegova smisla.

Ako pogodak može biti poništen jer je čip registrirao vibraciju koju milijuni ljudi ne mogu vidjeti, onda se više ne sudi nogomet, nego seizmografski zapis.

HNS je od FIFA-e zatražio objašnjenje i primjenu tehnologije nazvao zlouporabom, dok je Luka Modrić poručio da se VAR treba koristiti kod jasnih pogrešaka, a ne za traženje razloga u sivim zonama.

Hrvatski pogodak poništen je nakon što je senzor registrirao gotovo nevidljiv Matanovićev dodir????

Čudna "odluka" čipa

5. srpnja – Engleska protiv Meksika: Quansah dobio dvije utakmice, Balogun uvjetnu slobodu

Jarell Quansah isključen je nakon VAR pregleda u utakmici koju je Engleska dobila 3:2. Thomas Tuchel kritizirao je i crveni karton i kriterij kod kaznenog udarca dosuđenog Meksiku, pitajući kako situacija koju sudac nije smatrao ni prekršajem nakon intervencije odjednom postaje „jasna i očita pogreška“.

FIFA je Quansahovu kaznu povećala na dvije utakmice, a Engleska ni nekoliko dana poslije nije dobila detaljno objašnjenje. Istodobno je Balogun, nakon Trumpova poziva Infantinu, dobio uvjetnu odgodu automatske suspenzije.

Tu se problem više ne može svesti samo na težinu starta. Radi se o jednakosti disciplinskog sustava.

Jedan igrač dobiva dvije utakmice zabrane. Drugi ostaje formalno isključen, ali mu se suspenzija aktivira tek ako u sljedećih godinu dana ponovi sličan prekršaj. Razliku ne prati uvjerljivo i javno objašnjenje.

7. srpnja – Argentina protiv Egipta: poništeni pogodak, Salah bez penala i pobjednički gol iz iste akcije

Egipat je protiv aktualnog svjetskog prvaka vodio 2:0 i bio nadomak najvećeg iznenađenja prvenstva. Međutim, utakmica je završila argentinskim preokretom 3:2, uz nekoliko odluka koje su izazvale službeni prosvjed Egipatskog nogometnog saveza i optužbe da kriterij VAR-a nije bio jednak za obje reprezentacije.

Prva velika kontroverza dogodila se kada je Mostafa Zico postigao pogodak koji bi Egiptu donio još uvjerljiviju prednost. VAR je vratio snimku duboko u raniju fazu napada i utvrdio da je Marwan Attia povukao Lisandra Martíneza te mu nagazio stopalo. Pogodak je poništen premda se sporni događaj zbio daleko od argentinskog gola, praktički na početku cijelog protunapada.

Pierluigi Collina poslije je branio takvu primjenu VAR-a tvrdnjom da ne postoji čvrsta vremenska ili prostorna granica do koje se pregled može vraćati. Upravo to tumačenje pretvara VAR u vremenski stroj: nakon svakog pogotka moguće je premotavati čitavu fazu posjeda dok se negdje ne pronađe guranje, držanje ili gaženje.

No još veći bijes Egipćana izazvala je završnica utakmice.

Dvije egipatske žalbe za kazneni udarac u istoj minuti

Pri rezultatu 2:2, duboko u sudačkoj nadoknadi, Egipat je u argentinskom kaznenom prostoru imao dvije uzastopne situacije u kojima je tražio jedanaesterac.

Najprije je Alexis Mac Allister rukom povukao Hamdyja Fathyja, koji je pao u borbi za ubačenu loptu. Sudac François Letexier pustio je igru, a nije bilo ni pregleda snimke uz teren. Reuters navodi da su Egipćani upravo taj događaj uključili među ključne odluke koje su, prema njihovu savezu, izravno utjecale na rezultat.

Samo nekoliko sekundi poslije Mohamed Salah ušao je s desne strane u kazneni prostor. Julián Álvarez pratio ga je s leđa, nakon čega je egipatski kapetan izgubio ravnotežu i pao. Salah, egipatski igrači i klupa odmah su tražili kazneni udarac, ali sudac je ponovno pokazao da se igra nastavi. Argentina je iz nastavka krenula u protunapad, a Enzo Fernández glavom je u 92. minuti postigao pobjednički pogodak.

Tako je u samo nekoliko sekundi Egipat od mogućeg kaznenog udarca kojim je mogao povesti 3:2 došao do primljenog pogotka i ispadanja sa Svjetskog prvenstva.

Je li Álvarez napravio prekršaj nad Salahom?

Snimke nisu dale potpuno jednoznačan odgovor. Na prvim kadrovima izgledalo je da Álvarez sustiže Salaha i zahvaća ga u trenutku promjene smjera. Bivši engleski reprezentativac Ian Wright ustvrdio je da je Salah „uhvaćen“ te da se VAR, ako je već vraćao raniji kontakt radi poništenja egipatskog pogotka, morao jednako temeljito vratiti i na ovu situaciju.

Drugi kut snimke sugerirao je da je kontakt bio vrlo slab te da je Salah možda izgubio ravnotežu dok je mijenjao smjer i pokušavao zadržati loptu. Prema toj analizi, nije bilo jasnog pokreta Álvarezove noge kojim bi egipatski napadač bio sapleten. Zbog toga ovu situaciju nije odgovorno predstavljati kao nedvojbeno dokazan kazneni udarac.

Ali problem nije samo u tome je li kontakt bio dovoljan za penal. Problem je u potpuno različitom tretmanu dviju sličnih situacija.

Kod egipatskog pogotka VAR se vratio gotovo cijelom duljinom terena kako bi pronašao povlačenje i nagaz Attije nad Martínezom. Kod pada Fathyja i zatim Salaha u argentinskom kaznenom prostoru nije bilo javnog prikaza detaljne provjere, poziva sucu pred monitor ni objašnjenja zbog čega kontakti nisu dosegnuli prag za intervenciju.

Alan Shearer problem je sažeo vrlo jednostavno: ili su oba kontakta prekršaji ili nije nijedan. Roy Keane također je priznao da se u ovakvim situacijama ponekad stvara dojam kako velike reprezentacije dobivaju povoljniji tretman.

Bivši egipatski reprezentativac Mido otišao je korak dalje, poručivši da je Salahova situacija morala biti dosuđena jednako kao raniji kazneni udarac za Argentinu. Njegova je tvrdnja bila da, ako je kriterij bio dovoljan za argentinski penal, morao je vrijediti i na drugoj strani.

Egipat podnio službeni prigovor FIFA-i

Egipatski nogometni savez objavio je da više ključnih odluka otvara ozbiljna pitanja o dosljednosti, pravednosti i transparentnosti suđenja. Posebno su izdvojeni poništeni Zicov pogodak te nedosuđeni kazneni udarci u završnici. Predsjednik saveza Hany Abo Rida podnio je službenu pritužbu protiv francuskog suca Françoisa Letexiera i njegovih pomoćnika.

Egipatski izbornik Hossam Hassan bio je još izravniji. Tvrdio je da je njegova reprezentacija oštećena i javno postavio pitanje bi li FIFA mogla prihvatiti ispadanje aktualnog svjetskog prvaka i najveće zvijezde prvenstva.

Takve optužbe same po sebi nisu dokaz namještanja. Ipak, redoslijed događaja bio je razoran za povjerenje u sustav: egipatski pogodak poništen je nakon dugog vraćanja akcije, dvije egipatske žalbe za penal odbijene su u nekoliko sekundi, a Argentina je odmah iz sljedećeg napada postigla pogodak za prolazak.

Salah i egipatski igrači tražili su objašnjenje zbog neujednačenog kriterija kod poništenog pogotka i dviju nedosuđenih situacija u argentinskom kaznenom prostoru

11. srpnja – Argentina protiv Švicarske: nova rupa u pravilu izbacila Embola

Švicarska je u četvrtfinalu izjednačila na 1:1 i preuzela inicijativu. Tada je sudac João Pinheiro dosudio prekršaj Breela Embola i pokazao žuti karton Argentincu Leandru Paredesu.

VAR je aktivirao prošireno pravilo „zamjene identiteta“. Nakon pregleda sudac je zaključio da Paredes nije napravio prekršaj, nego da je Embolo simulirao. Karton Paredesu je poništen i prebačen Embolu.

Budući da je švicarski napadač već imao žuti karton, automatski je isključen. Švicarska je ostatak utakmice i produžetke igrala s desetoricom te izgubila 3:1.

Sama odluka može se opravdavati tvrdnjom da se simuliranje mora kazniti. Ali način na koji se do nje došlo pokazuje koliko su ovlasti VAR-a rastegnute.

Novo pravilo trebalo je ispravljati situacije u kojima je kažnjen pogrešan igrač. U četvrtfinalu je postalo sredstvo za ponovno suđenje cijelog prekršaja, poništenje kartona jednoj momčadi i dodjeljivanje drugoga kartona protivničkom igraču.

Embolo je teren napustio u suzama. Švicarski izbornik Murat Yakin rekao je da je odluka uništila utakmicu.

11. srpnja – Engleska protiv Norveške: lopta u žici, FIFA bez „otkucaja“, a Norveška bez polufinala

Četvrtfinale Engleske i Norveške završilo je pobjedom Engleza 2:1 nakon produžetaka, ali susret će se pamtiti po događaju koji je svjetska javnost ubrzo prozvala „Cablegateom“. Norveška je vodila 1:0, a neposredno prije izjednačujućeg pogotka Judea Bellinghama dogodila se situacija koja je mogla potpuno promijeniti ishod utakmice.

U drugoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena norveški vratar Ørjan Nyland izveo je dugo ispucavanje. Lopta je tijekom leta iznenada izgubila prirodnu putanju i gotovo okomito pala prema travnjaku, gdje ju je prihvatio engleski veznjak Elliot Anderson. Nekoliko dodavanja poslije Bellingham je pogodio za 1:1. AP je izvijestio da je na televizijskim snimkama izgledalo kao da je lopta okrznula jedan od kabela koji nose robotsku kameru iznad igrališta.

Norvežani odmah prosvjedovali, sudac nije dobio nikakvu obavijest

Nyland je nakon primljenog pogotka ljutito udarao po travnjaku i prigovarao francuskom sucu Clémentu Turpinu. Reagirali su i norveška klupa te dio igrača, koji su tvrdili da je lopta naglo promijenila smjer nakon kontakta s kabelom. Izbornik Ståle Solbakken tijekom odmora je upozorio suce, ali mu je odgovoreno da Turpin nije vidio dodir i da iz VAR sobe nije stigla nikakva intervencija.

Solbakken je nakon utakmice rekao da je lopta „pala ravno s neba“ te da je takva promjena putanje izazvala nesporazum među njegovim igračima u najgorem mogućem trenutku. Priznao je da osobno nije vidio sam dodir, ali su ga, prema njegovim riječima, vidjeli vratar, igrači i članovi stručnog stožera koji su se nalazili uz mjesto na kojem je lopta pala.

Norveški veznjak Sander Berge situaciju je nazvao smiješnom i upozorio da su male razlike ponovno otišle u korist velike reprezentacije. Guardian je kroz niz televizijskih kadrova pokazao iznenadni pad lopte, Nylandov prosvjed i reakciju cijele norveške klupe.

Što nalažu Pravila nogometne igre?

Kabel mobilne kamere predstavlja vanjski čimbenik. Da je sudac utvrdio da je lopta pogodila kabel i da je time promijenjena njezina putanja, igra je morala biti zaustavljena. Prema pravilima IFAB-a, kada lopta ostvari kontakt s vanjskim čimbenikom, igra se nastavlja spuštanjem lopte na mjestu kontakta.

To znači da engleska akcija iz koje je postignut pogodak nije smjela biti nastavljena. Anderson ne bi osvojio loptu na način na koji ju je osvojio, ne bi uslijedila kombinacija prema Bellinghamu, a pogodak za 1:1 ne bi mogao biti priznat.

Nije, dakle, riječ o nevažnom dodiru žice u situaciji udaljenoj nekoliko minuta od pogotka. Navodni kontakt s kabelom neposredno je odredio mjesto na koje je lopta pala, promijenio posjed i pokrenuo napad iz kojeg je Engleska izjednačila.

FIFA odgovorila „otkucajima srca lopte“

FIFA se još tijekom utakmice oglasila preko službenog kanala. Tvrdila je da senzor u povezanoj lopti nije zabilježio nikakav vrhunac u takozvanim „otkucajima srca lopte“ dok se ona nalazila u zraku. Iz toga je izveden zaključak da nema dokaza da je lopta pogodila kabel i promijenila smjer.

AP je pritom upozorio da nije bilo jasno kada je i na koji način FIFA analizirala podatke iz lopte niti je li VAR sudac Jérôme Brisard uopće formalno pregledao situaciju. Utakmica nije zaustavljena, sudac nije pozvan pred monitor, a Norvežanima nije ponuđen javni prikaz cjelovitog postupka provjere.

Upravo je tu nastao novi apsurd prvenstva.

Kod poništenog hrvatskog pogotka protiv Portugala FIFA je od javnosti tražila da vjeruje senzoru koji je registrirao toliko slab Matanovićev dodir da ga kamere nisu mogle jasno prikazati. Kod utakmice Engleske i Norveške FIFA je ponovno tražila da se vjeruje istom senzoru — ovaj put zato što nije registrirao ništa.

Engleski izbornik Thomas Tuchel pritom je podsjetio da čip može otkriti čak i dodir vlasi kose, pa bi, prema toj logici, morao moći utvrditi i udarac lopte u kabel iznad igrališta.

Što senzor zapravo dokazuje?

FIFA-ina tvrdnja pažljivo je formulirana: senzor nije pokazao vrhunac i zato nema dokaza o kontaktu. To nije potpuno isto što i neoboriv dokaz da kontakta nije bilo.

Senzor u lopti bilježi njezino kretanje i vibracije te FIFA-i pomaže pri utvrđivanju trenutka dodira, zaleđa i drugih situacija. Međutim, javnosti nije ponuđeno neovisno stručno objašnjenje koliku vibraciju može proizvesti lagani kontakt s tankim i pokretnim kabelom, može li kabel kliznuti preko površine lopte bez jasnog vrhunca te je li putanja uspoređena s podacima o kretanju lopte prije i nakon navodnog kontakta. FIFA službeno opisuje povezanu loptu kao pomoć sudačkom timu, a ne kao autonomnog suca koji samostalno donosi odluke.

Zato pošten zaključak glasi: dostupna fotografija ne dokazuje potpuno sigurno da je lopta pogodila kabel, ali snimka pokazuje dovoljno neobičnu putanju i dovoljnu blizinu žice da je situacija zahtijevala transparentniju i temeljitiju provjeru od jedne rečenice o „otkucajima srca lopte“.

I drugi norveški pogodak završio u VAR sobi

Norveška je tijekom drugog poluvremena ponovno zatresla mrežu, ali je pogodak Torbjørna Heggema poništen nakon pregleda Haalandova guranja Elliota Andersona. Kontakt je postojao, ali odluka je dodatno pojačala norveško nezadovoljstvo jer je VAR detaljno analizirao guranje pri prekidu, dok za mogući vanjski utjecaj na loptu prije engleskog pogotka nije bilo vidljive intervencije. AP-ova galerija zabilježila je reakcije igrača nakon poništenog norveškog gola.

Bellingham je potom u produžetku pogodio za konačnih 2:1 i odveo Englesku u polufinale. Solbakken je odbio cijelo norveško ispadanje svesti samo na žicu, ali je zaključio da će Norvežani o tom kabelu govoriti još godinama.

Kabel koji je postao simbol prvenstva

Ovaj slučaj sažima sve probleme SP-a 2026.

Kamera je postavljena iznad terena kako bi televizijski prijenos bio atraktivniji i komercijalno vrjedniji. Kabel te kamere možda je utjecao na samu igru. Suci ništa nisu vidjeli. VAR nije javno reagirao. FIFA je zatim obranu odluke prepustila čipu ugrađenom u loptu.

Tako je tehnologija koja je trebala samo snimati nogomet možda postala njegov sudionik, dok je druga tehnologija — senzor u lopti — poslužila kao konačno opravdanje da se igra nastavi.

Norveška je ispala. Engleska je prošla. Rezultat je postao službena činjenica.

No pitanje je ostalo visjeti iznad terena, upravo poput žice koju su svi gledali, a koju suci navodno nisu vidjeli:

je li Englesku u polufinale, uz Bellinghamova dva pogotka, pogurao i kabel televizijske kamere?

Nismo obuhvatili sve sumnjive situacije – i upravo je to najveći problem

Nismo obuhvatili sve sporne odluke ovoga Svjetskog prvenstva. Teško ih je više i pobrojiti. Svaka nova faza natjecanja donosila je novi poništeni pogodak, novi kontakt različito protumačen od onoga nekoliko dana ranije, novo vraćanje akcije, novo milimetarsko zaleđe i novo službeno objašnjenje FIFA-e koje je trebalo uvjeriti javnost da je sustav nepogrešiv.

Ovdje smo izdvojili situacije koje najbolje pokazuju obrazac. Nije svaka odluka bila dokazano pogrešna, niti je svaka reprezentacija ispala samo zbog suca. Međutim, prevelik je broj utakmica u kojima je jedna VAR intervencija, jedno rastegnuto tumačenje pravila ili jedna odluka donesena daleko od travnjaka izravno promijenila rezultat i putnika u sljedeći krug.

Najviše zabrinjava dojam da takozvane male reprezentacije mogu iznenaditi favorita tijekom igre, ali im je gotovo nemoguće preživjeti sivu zonu sudačke odluke. Kada treba odlučiti o milimetru, intenzitetu kontakta, početku faze napada ili opravdanosti intervencije, odluke su prečesto završavale u korist tržišno najvećih reprezentacija.

To nije dokaz da je FIFA unaprijed odredila polufinaliste. Ali jest razlog za ozbiljnu sumnju u sustav u kojem su Argentina, Engleska, Francuska i druge nogometne sile preživjele situacije nakon kojih su Egipat, Norveška, Hrvatska, Senegal, Iran, Švicarska i Njemačka završavali natjecanje.

„Mali“ mogu igrati, ali ne smiju poremetiti proizvod

Svjetsko prvenstvo više nije samo sportsko natjecanje. To je najveći televizijski i komercijalni proizvod u nogometu. Velike reprezentacije donose globalnu publiku, najveće zvijezde prodaju ulaznice, televizijske pretplate, sponzorske kampanje i reklamne minute.

Iz tog razloga svaki prolazak Argentine, Engleske, Francuske, Brazila, Portugala ili domaćina ima mnogo veću tržišnu vrijednost od prolaska reprezentacije koja dolazi s manjeg televizijskog tržišta.

To samo po sebi ne dokazuje da se utakmice namještaju. Ali kada se poslovni interes poklopi s nizom dvojbenih odluka u korist najvrjednijih reprezentacija, javnost ima puno pravo postaviti pitanje: je li rezultat još uvijek isključivo sportski interes ili je postao dio zaštite komercijalnog proizvoda?

„Mali“ su poželjni dok stvaraju simpatične priče, pune stadione i proizvode iznenađenje u skupini. Problem nastaje kada se približe završnici i zaprijete da će izbaciti reprezentaciju s milijunima navijača, globalnim zvijezdama i neusporedivo većom televizijskom vrijednošću.

Tada se pojavljuje čip. Tada se vraća akcija nekoliko desetaka sekundi. Tada kontakt koji je na jednoj utakmici dovoljan za penal na drugoj nije dovoljno snažan. Tada se gleda svaki centimetar napadača, ali ne i kopačka u visini protivnikove glave.

PNI se ne ukidaju – ona se selektivno rastežu

Pravila nogometne igre formalno i dalje postoje. Problem je što ih se sve češće primjenjuje tako da odgovaraju odluci, umjesto da odluka proizlazi iz jasnog i jednakog pravila.

VAR je trebao intervenirati samo kod jasne i očite pogreške. Danas se sudac poziva pred ekran i nakon višeminutnog pregledavanja situacije. Ako je potrebno pet minuta, sedam kutova kamere i deset usporavanja da bi se nešto utvrdilo, teško se može govoriti o jasnoj i očitoj pogrešci.

Faza napada trebala bi imati razuman početak i završetak. Na ovom prvenstvu VAR se vraćao gotovo do drugog kraja terena, sve dok nije pronađen kontakt dovoljan za poništenje pogotka.

Opasna igra trebala bi biti opasna igra. Međutim, noga u visini glave uz ostvareni kontakt nije sankcionirana jer navodno nije bilo dovoljno intenziteta.

Vanjski čimbenik trebao bi zaustaviti igru. No kod moguće lopte u kabelu kamere utakmica je nastavljena jer čip nije proizveo očekivani „otkucaj“.

Crveni karton trebao bi značiti automatsku suspenziju. Balogunov karton ostao je u zapisniku, ali je njegova kazna suspendirana nakon političke intervencije.

PNI tako nisu otvoreno ukinuta. Ona su pretvorena u elastičan materijal koji se može rastegnuti, suziti ili zaobići službenim tumačenjem.

Suci više ne sude samo ono što vide

Nekada je sudac donosio odluku prema onome što je vidio. Danas ponekad ne sudi ono što vidi jer očekuje da će ga VAR ispraviti. U drugim situacijama pušta igru iako sumnja u vlastitu odluku, računajući da će tehnologija biti sigurnosna mreža.

Time se promijenila psihologija suđenja.

Sudac više nije posljednja i najvažnija osoba na travnjaku. On je postao prvi stupanj postupka. Njegova odluka ostaje privremena dok je ne potvrde ljudi pred ekranima.

VAR je trebao biti pomoćnik. Postao je upravljački centar.

Iz VAR sobe određuje se što će se ponovno pregledavati, koji će se kadar pokazati, koliko će se daleko vratiti akcija i je li ono što je sudac vidio dovoljno pogrešno da se odluka promijeni.

Glavni sudac formalno donosi konačnu odluku. U stvarnosti je pod ogromnim psihološkim pritiskom. Kada ga četiri kolege pozovu da pogleda snimku, jasno mu poručuju da smatraju kako je pogriješio. Zato su rijetke situacije u kojima sudac nakon poziva pred monitor ostane pri početnoj odluci.

Utakmica se tako više ne vodi samo na travnjaku. Vodi se u prostoriji koju gledatelji ne vide, čije razgovore ne čuju i čiji kriterij ne mogu provjeriti.

VAR soba postala je važnija od suca i igrača

Najveći problem nije pojedinačna pogreška, nego premještanje moći.

Jedan sudac na terenu može pogriješiti zbog lošeg položaja, brzine akcije ili zaklonjenog pogleda. To je ljudska pogreška koja je uvijek bila dio nogometa.

Ali kada dvadesetak kamera, senzor, poluautomatsko zaleđe i skupina sudaca imaju sve snimke, a ipak donesu odluku koja izaziva još veću kontroverzu, onda više nije riječ o slučajnoj pogrešci jednog čovjeka.

Riječ je o pogrešci sustava.

Još je gore što takva pogreška dolazi s pečatom tehnološke sigurnosti. FIFA objavi graf, povuče digitalnu liniju, pokaže „otkucaje srca lopte“ i očekuje da je rasprava završena.

Međutim, graf ne objašnjava zašto se jedna akcija pregledavala, a druga nije. Senzor ne objašnjava zašto se jednom vjeruje njegovu najmanjem titraju, a drugi put njegovoj šutnji. Kamera ne objašnjava zašto je isti kontakt jednom penal, a drugi put dopuštena borba.

Tehnologija je precizna samo u mjerenju. Odluku i dalje donosi čovjek.

Osjećaj namještanja nije nastao bez razloga

Nije odgovorno tvrditi da su utakmice namještene bez čvrstih dokaza. Ali jednako je neodgovorno ismijavati navijače koji su nakon svega dobili osjećaj da se prvenstvom upravlja.

Taj osjećaj nije nastao zbog jednog pogrešnog auta ili nedosuđenog prekršaja na sredini terena. Nastao je nakon niza događaja koji su odlučivali o ispadanju reprezentacija:

• Hrvatskoj je čip poništio pogodak zbog gotovo nevidljivog dodira.

• Egiptu je poništen pogodak nakon vraćanja akcije, dok su zahtjevi za penal ostali bez istog tretmana.

• Norveška je primila izjednačujući gol nakon sporne lopte uz kabel kamere.

• Švicarska je ostala s desetoricom nakon novog i teško razumljivog VAR tumačenja.

• Balogunova automatska suspenzija odgođena je nakon Trumpova poziva FIFA-i.

• U više utakmica opasni kontakti nisu kažnjeni, dok su minimalni dodiri pod povećalom postajali odlučujući prekršaji.

Kada se uz to u završnici natjecanja nalaze upravo najvrjednije reprezentacije, sumnja postaje neizbježna.

Možda utakmice nisu unaprijed namještene.

Ali sustav je postao toliko neujednačen i netransparentan da ostavlja dojam kako se utakmicom može upravljati.

A za vjerodostojnost sporta ponekad je gotovo jednako poguban osjećaj namještanja kao i samo namještanje.

Prvenstvo na kojem je novac bio sigurniji od pravila

Najveća pogreška FIFA-e nije to što je uvela tehnologiju. Pogreška je što je tehnologiju pretvorila u sredstvo potpune kontrole utakmice, dok je istodobno povećavala broj utakmica, reklamnih prekida, televizijskih termina i komercijalnih paketa.

Pauze za hidrataciju uvedene su i ondje gdje vremenski uvjeti nisu zahtijevali takvu intervenciju. Utakmica je podijeljena na četiri dijela. Treneri su dobili taktičke minute odmora, a televizije unaprijed određene reklamne prozore.

SP je proširen na 48 reprezentacija i 104 utakmice. FIFA govori o razvoju nogometa, ali poslovna računica je očita: više utakmica znači više prava, više prijenosa, više oglasa, više sponzorskih minuta i više prihoda.

U tom sustavu najmanje je zaštićena upravo sama igra.

Pravila se mogu reinterpretirati.

Rezultat se može promijeniti iz VAR sobe.

Suspenzija se može odgoditi.

Ali televizijski termin, reklamni blok i financijski interes ostaju čvrsti.

Ovo je najgore prvenstvo dosad jer je uništilo povjerenje

Možda su neka ranija prvenstva imala teže pojedinačne sudačke pogreške. Neka su bila lošije organizirana, neka manje kvalitetna, a neka obilježena otvorenim skandalima.

Ali nijedno prvenstvo nije u tolikoj mjeri spojilo tehnološko nadziranje, komercijalno prekrajanje igre, politički utjecaj i neujednačenu primjenu pravila.

Zato se SP 2026. može ocijeniti najgorim Svjetskim prvenstvom dosad.

Ne zato što nije bilo dobrih igrača i velikih utakmica.

Nego zato što se više nije moglo vjerovati da će ono što igrači naprave na terenu ostati konačno.

Pogodak više nije bio trenutak radosti, nego početak istrage.

Sudac više nije bio autoritet, nego posrednik između travnjaka i VAR sobe.

PNI više nisu bila jasna pravila, nego materijal za tumačenje.

„Mali“ više nisu morali samo pobijediti velike. Morali su pobijediti i kamere, senzore, tržište, politički utjecaj i FIFA-inu potrebu da najveće zvijezde ostanu što dulje u televizijskom programu.

To je previše protivnika za jednu nogometnu reprezentaciju.

Na ovom prvenstvu veliki nisu uvijek morali biti bolji. Bilo je dovoljno da prežive odluku.

Mali nisu uvijek ispadali zato što su bili slabiji. Prečesto su ispadali nakon što je utakmicu preuzela VAR soba.

I upravo zato SP 2026. nije uništila jedna pogreška.

Uništio ga je sustav u kojem je novac postao važniji od nogometa, tehnologija važnija od zdravog razuma, a odluka iz zatvorene sobe važnija od onoga što su svi vidjeli na terenu.

No još se igra utakmica, kako će to izgledati u polufinalu i finalu, vidjeti ćemo. Za sada, ovo Svjetsko prvenstvo nema prolaznu ocjenu.

Bio je to tehnološki i komercijalni cirkus u kojem je FIFA zaradila, velike reprezentacije preživjele, a nogomet izgubio svoju čar, vjerodostojnost i dušu.