STRUČNI KOMENTAR Može li se poništiti natječaj za Maksimir?

Premda je rad talijanskih arhitekata Tommasa Fantinija i Alberta Rossija iz ureda VG13 Architects dobio jednoglasnu potporu svih devetero članova žirija – između ostalih ministra sporta Tončija Glavine, gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i predsjednika Dinama Zvonimira Bobana – nakon izrazito negativnih reakcija javnosti svi su počeli reterirati.

Tomašević je najavio da će 'Grad i Vlada, kao investitori, razgovarati što dalje s projektom', Boban se oglasio pitijskim pisanim priopćenjem u kojemu je barem dao do znanja da je svjestan golemih kritika navijača kluba što ga vodi, a umjesto ministra Glavine pepelom se po glavi posuo premijer Andrej Plenković, i to pred njim:

'Osobno ovim rješenjem nisam zadovoljan, to zna i kolega Glavina. I kad vam nešto na prvu ne sjedne, onda nekako imate dojam da treba slijediti osjećaj. Identična je reakcija ogromne većine navijača Dinama i brojnih ljudi koji su vezani za nogomet. Poštujem struku, međutim mislim da trebamo vidjeti, što je prije moguće, postoje li određene pravne pretpostavke za poništenje ovoga natječaja. Mislim da bi to, što se mene tiče, a i većine ljudi u Vladi s kojima sam razgovarao, bilo najbolje i najbrže rješenje', rekao je Plenković.

'Sramota na međunarodnoj razini'

Iza pobjedničkog rješenja odabranog na međunarodnom javnom natječaju, na koji se prijavilo 88 natjecatelja, po svemu sudeći ostaje tek stručni dio ocjenjivačkog suda. Njegov predsjednik Toma Plejić, arhitekt koji je predloženi novi Maksimir opisao kao 'apsolutno genijalan', u utorak nije bio dostupan za komentar.

No zato je oštro reagirala predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac izjavivši da bi poništenje provedenog natječaja bilo presedan ne samo u hrvatskim, već u svjetskim razmjerima.

'Nije samo naša hrvatska sramota, nego sramota na međunarodnoj razini to da politika direktno utječe na rezultate natječaja mimo odluke stručnog žirija, u kojem su sjedili svi predstavnici naručitelja, Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Dinama i Hrvatskog nogometnog saveza. Osobno smatram da je to direktan pritisak politike na stručno mišljenje žirija i ne bih dalje komentirala razloge takve izjave', rekla je Bunjevac za Jutarnji.

Može li se, dakle, provedeni javni urbanističko-arhitektonski natječaj doista poništiti tek tako, jer se navijači bune i jer su Vlada i HDZ reterirali pred njihovim nezadovoljstvom?

'Mogući razlozi za poništenje postupka javne nabave precizno su definirani u zakonu i kreću se od toga da nije pristigla nijedna prijava ili nema nijednog sposobnog natjecatelja, pa do pojave novih okolnosti koje ranije nisu bile poznate ili cijene koja je premašila vrijednost javne nabave', objašnjava za tportal arhitektica Daša Gazde i primjećuje da je u posljednjim izmjenama Zakona o javnoj nabavi definiran još jedan potencijalni razlog koji glasi – ako je to potrebno, radi 'zaštite javnog interesa'.

'Natječaj je pogrešno vođen'

U ovom trenutku, podsjećamo, još uvijek traje žalbeni rok i moguće je da će neki natjecatelji na taj način pokušati osporiti rezultate natječaja, no treba reći da i samo podnošenje žalbe sada stoji čak 66 tisuća eura.

'Svejedno, u sustavu javne nabave i dalje nema previše prostora da se na ovakav arbitraran način poništi postupak ako je on vođen po zakonu i svim pravilima. Podsjećam da je žiri odlučivao o anonimnim radovima, dakle nije znao tko stoji iza njih, a tek nakon što su ih rangirali posao preuzimaju stručnjaci za javnu nabavu koji provjeravaju jesu li ispunjeni svi formalni uvjeti, jesu li uključeni predstavnici svih traženih struka, postoje li porezni dugovi i slično', dodaje Gazde.

Po njezinom osobnom mišljenju, natječaj za Maksimir trebao je biti vođen na drugačiji način:

'Odavno već postoji institut dvostupanjskog natječaja: nakon što se na javnom pozivu odabere pet ili deset radova koji ispunjavaju sve urbanističke i arhitektonske uvjete, oni prolaze dalje i javno ih se prezentira kako bi se mogli dorađivati i da bi javnost bila upoznata s tijekom procesa. Dvostupanjski natječaji postoje upravo za situacije poput ove, kada se donosi odluka o velikim zahvatima na koje je javnost osjetljiva. Kada dođe vrijeme za novi stadion u Splitu, po mom mišljenju također će biti potreban dvostupanjski natječaj', smatra Gazde.

Na primjedbu da je način predstavljanja dizajna novog Maksimira možda također pridonio negativnim reakcijama javnosti – najprije su isplivale mutne fotografije s prezentacije, a sama vizualizacija pobjedničkog rada djeluje siromašnije u odnosu na većinu ostalih – ona ima logično objašnjenje:

'Natjecatelji obično izrađuju vizualizacije da bi se svidjeli kolegama arhitektima u žiriju, a ne javnosti.'

Odvjetnik Hrdalo: Natječaj se ne može poništiti pozivanjem na javni interes

Odvjetnik Vlaho Hrdalo na LinkedInu je problematizirao mogućnost poništenja natječaja za novi Maksimir, o kojoj je govorio i premijer Andrej Plenković. Ističe da je, prema uvjetima natječaja, njegov naručitelj Grad Zagreb pa ga jedino Grad može i poništiti.

Ključno je, međutim, pitanje na kojoj pravnoj osnovi. Pravilnik o natječajima iz područja arhitekture i urbanizma predviđa tri razloga za poništenje, a Hrdalo smatra da bi u ovom slučaju u obzir mogla doći jedino zaštita javnog interesa.

No upravo tu vidi pravni problem. Mogućnost poništenja zbog javnog interesa unesena je u Zakon o javnoj nabavi tek izmjenama iz svibnja 2026., dok je postupak za Maksimir pokrenut u ožujku, prema tada važećem zakonu koji takav razlog nije poznavao.

Budući da se postupak mora dovršiti prema propisima koji su vrijedili u trenutku njegova pokretanja, Hrdalo zaključuje da pravilnik kao propis nižeg reda ne može proširiti zakonske razloge za poništenje. Stoga smatra da bi se moglo zaključiti kako se natječaj ne može poništiti ni pozivanjem na javni interes.

Za tportal je Hrdalo pojasnio još jednu potencijalno spornu situaciju. Budući da je propisano da je natječaj anoniman, što se može dogoditi ukoliko Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) usvoji žalbu nekog od natjecatelja i vrati natječaj na ponovno odlučivanje, budući da su imena svih natjecatelja već javno objavljena?

'Postoji jedna ranija odluka DKOM-a u sličnom slučaju u kojoj stoji da je anonimnost natjecatelja bitna samo do trenutka ocjenjivanja, te da u eventualnom ponovljenom odlučivanju mogu biti poznati njihovi identiteti. Dakle, u tom dijelu ne bi postojao problem', rekao nam je Hrdalo.