Dinamovi navijači već mogu slaviti, kontroverzni stadion neće se graditi!? Bez reakcije na Plenkovića

Vjerojatno je malo onih koji nisu pročitali priopćenje koje je predsjednik Dinama uputio svim dinamovkama, dinamovcima, članovima i navijačkoj skupini BBB. Nije promijenio mišljenje o pobjedničkom projektu novog Maksimira, ostao je kod svog stava. Drugo nismo niti očekivali, Boban nije od onih koji će pognuti glavu pod bilo kakvim pritiscima, pa makar se radilo o javnom linču kakav se uprizorio nakon predstavljanja novog stadiona. Predsjednik drži da je žiri izabrao najbolje rješenje i ne povlači ništa od onoga što je posljednjih dana govorio u obrani izabranog projekta.

- Kako sam samo jedna kap u plavom moru, nemam pravo, kao ni itko drugi unutar Kluba, ne boriti se za to da se vaše ideje čuju i respektiraju te da se pokuša sve kako bi se one i konkretno ostvarile. Vjerujem da će investitori, Grad Zagreb i Vlada Republike Hrvatske, zajedno s ocjenjivačkim žirijem pronaći najbolji mogući put ka ostvarenju tih ideja.

To su rečenice izvučene iz priopćenja, a koje zapravo otkrivaju zamisli predsjednika plavog kluba. Nije bilo teško primijetiti da je jedino Zvone Boban u cijeloj priči izašao na čistinu, bio je gromobran svim munjama, gromovima koji su sijevali sa svih strana. Pred nezadovoljnu javnost izašao je bez pancirke, s raskopčanom košuljom i raširenim rukama. Metaforički se može kazati da je rekao: ‘pucajte‘!

I pucalo se sa svih strana, streljački vod javnosti nije se zaustavljao, samo je mijenjao šaržere. Boban je obranu projekta preuzeo na sebe, iako nije bio jedini član žirija koji je odabrao projekt. U njemu su bili predstavnik države, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, gradonačelnik Tomislav Tomašević, dakle investitori. Uz, naravno, ugledne arhitekte. Međutim, sav gnjev javnosti kojoj se nije svidjelo rješenje sručio se na Bobana. Kao da je on jedini donio odluku. Nije s time imao problema.

Ali sada isčitavamo da je loptica prebačena, nogometnim rječnikom kazano, na drugu polovicu terena. Na državu i na Grad. Dinamo, odnosno Zvonimir Boban, kreće u razgovor s njima, dakle, s investitorima. Sasvim je jasno da su oni ti koji u konačnici odobravaju financijska sredstva, pa je samim time bjelodano jasno da i odlučuju. Poanta priče jest da bi investitori trebali udovoljiti željama većine Dinamova članstva. Koje će Boban zastupati u razgovorima s Gradom i državom. Naravno, razgovarat će se i s arhitektima. Boban će biti jasan, vjerojatno će izaći s rečenicom: ‘gospodo, većina Dinamovih članova i navijača želi drukčiji projekt‘.

Odluku o tom ‘drukčijem projektu‘ donijet će, dakle, investitori. Ne Dinamo, ne Boban. Pokretanje razgovora će, dakle, biti prvi Bobanov potez. Nakon toga se u razgovorima mora pronaći način kako da se ostvare želje onih koji su projektu okrenuli palac dolje. Mogli bi to biti zahtjevni razgovori Grada, države, arhitekata i Bobana. Možemo zaključiti da će pronaći neko rješenje kako bi se zadovoljila javnost, odnosno svi oni koji novi maksimirski stadion vide drukčije od onoga što je prezentirano. Kakvo će biti to rješenje, znati se ne može. Može se jedino špekulirati.

Dakle, sve je otvoreno. Onaj prvi natječaj na temelju kojeg je odabran predstavljeni projekt može se poništiti. Ako se ne poništi, mogu se implementirati promjene, modifikacije, poboljšanja, recimo zatvaranje onih ‘rupa‘ na tribinama koje su bile najveći kamen smutnje i koje su ponajviše bile podložne, blagim izrazom kazano, kritikama. Naravno, u cijeloj priči se mora voditi računa koliko bi to oteglo, odnosno usporilo početak gradnje stadiona.

Ukoliko bi se krenulo u poništenje natječaja, onda je logično zaključiti da bi se datum početka gradnje i njezin dovršetak usporio. Razlog je jasan, sve bi trebalo krenuti ispočetka, morao bi se napraviti novi natječaj. U drugom slučaju, odnosno doradi postojećeg projekta, vjerojatno ne bi došlo do usporavanja. U konačnici, a to je većini promaklo, dorade osnovnog projekta su ionako bile u planu, u toj kompletnoj komunikaciji oko stadiona, stekli smo dojam da nitko nikoga i nije želio slušati. Ono što se vidjelo na prezentaciji bilo je samo idejno rješenje.

A konačno rješenje ovoga puta, kao što to kod nas obično biva, na kraju će ponuditi - politika. Država i Grad Zagreb. Investitori će imati dva odlučna glasa, ostali dio žirija bit će očito samo kozmetika. Uz napomenu da je rješenje, čini se, ipak dosta izvjesno. Naime, na press konferenciji u ponedjeljak premijer Andrej Plenković je kazao da bi on - poništio natječaj!

- Poštujem struku, ali mislim da treba vidjeti što je prije moguće postoje li pravne pretpostavke za poništavanje natječaja. Mislim da bi to, što se mene osobno tiče, a i većine ljudi u Vladi, bilo najbolje i najbrže, s ciljem da se organizira drugi, možda pozivni natječaj, kojim bi se došlo do rješenja s kojim bi ipak, dugoročno gledano, trebali biti zadovoljni i publika i nogometna struka. Stadion se ne gradi za pola godine ili godinu dana. Moramo naći rješenje koje je dobro - kazao je Plenković.

Načelni dogovor Vlade i Grada bio je da se prepusti struci međunarodni natječaj koji bi trebao donijeti Zagrebu, Hrvatskoj, Dinamu i reprezentaciji, rješenje s kojim bi svi bili zadovoljni. Međutim, taj dogovor je očito pao u vodu, javnost i premijer nisu zadovoljni... Trebamo li uopće sumnjati da će biti organiziran drugi natječaj, a da će ovaj biti precrtan i pospremljen u povijest? Ako i dođe do usporavanja početka gradnje, neće biti neke panike. Kad smo već toliko dugo čekali na novi maksimirski stadion, možemo i još malo duže od predviđenog.

Iz Dinama nije bilo reakcije na presicu premijera. Nije je niti trebalo biti, jer je sve zapravo na tragu onoga što je dan prije u svom priopćenju iznio Zvonimir Boban. Reakcija premijera, tako se može iščitati, zapravo je bila na Bobanovo priopćenje, pa je zapravo reakcija na reakciju bespotrebna. Iako smo mišljenja da će se natječaj vjerojatno poništiti, to se ipak još ne zna. Ne znaju, naravno, to niti u Dinamu. Na tu temu će i Grad Zagreb morati kazati nešto. Jer za sada se izjasnio samo jedan investitor, država preko premijera.

Ali dok se stvari konačno ne definiraju, mogli bismo zaključiti da su ovoga puta javnost, svi Dinamovi članovi i navijači - pobijedili. Onaj stadion koji je predstavljen neće se graditi!