Preminuo Zmago Horvat, slovenski ultramaratonac koji je trčao za Vukovar i žrtve rata

U 64. godini života preminuo je Zmago Horvat, poznati slovenski ultramaratonac iz Maribora, čovjek koji je godine posvetio trčanju na najzahtjevnijim svjetskim i regionalnim stazama, ali kojemu rezultat i štoperica nikada nisu bili jedini razlog zbog kojeg je trčao.

Vijest o njegovoj smrti objavio je slovenski dnevnik Večer, navodeći da se od Horvata opraštaju obitelj, prijatelji i brojni ljudi s kojima je dijelio kilometre na ultramaratonskim stazama. Uzrok smrti u objavljenim informacijama nije naveden i o njemu ne treba nagađati.

Za hrvatsku javnost Horvat je imao posebno značenje. Godinama je dolazio u Hrvatsku i sudjelovao u utrkama kojima se čuvalo sjećanje na Vukovar, hrvatske branitelje i civilne žrtve, a kasnije je povezao Vukovar i Srebrenicu trčeći od Ovčare do Potočara.

Više od 4.280 kilometara zabilježenih na ultramaratonima

Horvat je rođen 21. svibnja 1963. godine, a međunarodna DUV baza ultramaratonskih rezultata bilježi 46 njegovih nastupa i ukupno 4.281,455 kilometara na službeno evidentiranim utrkama.

Trčao je utrke od 50 i 75 kilometara, stotke, višesatne utrke te višednevne etapne ultramaratone.

Jedan od njegovih najvećih međunarodnih pothvata bio je UltraMilano–Sanremo 2017. Dugih 285 kilometara završio je za 47 sati i 19 minuta, zauzevši 13. mjesto ukupno i peto mjesto u kategoriji M50.

Nastupao je i na 220-kilometarskom UltraBalatonu, stotkama u Švicarskoj, Srbiji i Hrvatskoj te na utrkama Celje–Logarska dolina, Zagreb–Čazma i brojnim drugim iskušenjima.

Posebna veza s memorijalnim ultramaratonom Zagreb–Vukovar

Horvatovo ime godinama se pojavljivalo i među sudionicima Memorijalnog ultramaratona Zagreb–Vukovar „Putevi dragovoljaca HOS-a i bojovnika Domovinskog rata“.

Riječ je o utrci koja se održava u znak sjećanja na hrvatske branitelje koji su 1991. iz Zagreba krenuli prema Vukovaru u obranu Hrvatske.

Horvat je na toj iznimno zahtjevnoj stazi dugoj oko 344 kilometra nastupao više puta. Njegovi rezultati ostali su zabilježeni i u arhivi organizatora UDHOS Zagreb.

Posebno se istaknuo 2016. godine. Pet etapa od Zagreba do Vukovara završio je za 39 sati, jednu minutu i 21 sekundu, bio treći u ukupnom poretku te pobjednik svoje dobne kategorije M50.

I dvije godine ranije, 2014., na istoj je utrci bio prvi u kategoriji M50, a ukupno peti.

Za Horvata takva utrka nije bila tek još jedan sportski izazov.

Trčao od Ovčare do Potočara

Još snažnije to pokazuje njegovo višegodišnje sudjelovanje na Memorijalnom ultramaratonu Vukovar–Srebrenica.

Horvat je zajedno s hrvatskim ultramaratoncima prelazio 227 kilometara od Ovčare preko Vinkovaca, Brčkog, Janje i Zvornika do Potočara, u znak sjećanja na žrtve Vukovara i genocida u Srebrenici.

Da je Horvat bio jedan od stalnih sudionika potvrđuje i HRT-ov izvještaj iz 2019. godine, u kojem je naveden uz Dražena Ćućića, Roberta Kasumovića, Elvira Rakipovića i Duška Štrpca.

Godinu ranije HRT je izvijestio i o njihovom dolasku u Srebrenicu nakon što su pretrčali cijelu dionicu od Vukovara do Potočara.

Horvat je 2019. za Al Jazeeru Balkans objasnio zbog čega mu je ta utrka toliko značila. Govorio je o obvezi sjećanja na stradale i o prijateljstvu među ljudima koji zajedno prolaze cijelu zahtjevnu rutu.

Njegovu poruku možda najbolje sažimaju riječi:

„Dušu ili imaš ili nemaš.“

Horvat je govorio da mu sudjelovanje predstavlja veliku čast te da se na put od Vukovara prema Srebrenici želi vraćati dok god bude mogao trčati.

Sport mu nije bio samo natjecanje

Njegov sportski put zapravo nije ni započeo trčanjem.

Horvat se u mladosti godinama bavio borilačkim vještinama, zbog čega su ga među ultramaratoncima prozvali Samurai. Kada je završio natjecateljsko razdoblje u borilačkom sportu, počeo je trčati u prirodi.

U velikom razgovoru koji je Večer objavio 2017. godine prisjetio se kako je nakon prvih dužih utrka počeo razmišljati o granicama ljudske izdržljivosti. Treninzi su mu s vremenom dosezali i oko 200 kilometara tjedno, a trčao je danju, noću, ljeti i zimi.

Po zanimanju je bio električar, ali je u ultramaratonskom svijetu postao poznat kao čovjek iznimne upornosti.

Njegov prijatelj i ultramaratonac Miro Režonja opisao ga je kao borca koji se nije lako predavao i čovjeka punog pozitivne energije. Nakon vijesti o smrti, brojni prijatelji i trkači opraštaju se od njega upravo kao od velikog motivatora.

Sanjao je utrku od Nagasakija do Hirošime

Horvatovi motivi često su bili povezani s mjestima velikih ljudskih tragedija.

Jedna od njegovih najvećih želja bila je nastupiti na ultramaratonu dugom oko 450 kilometara od Nagasakija do Hirošime, posvećenom žrtvama atomskih bombi.

Još je 2017. govorio da želi istrčati tu utrku, iako je znao da takav projekt zahtijeva ozbiljnu logistiku i financijska sredstva.

U tome se možda najbolje vidi ono po čemu se razlikovao od mnogih sportaša. Kilometri za njega nisu bili samo dokaz fizičke izdržljivosti. Koristio ih je i kao način da podsjeti na ljude koji su stradali u ratovima.

Hrvatska će ga pamtiti i po koracima prema Vukovaru

Horvat je bio Slovenac iz Maribora, ali je velik dio njegove ultramaratonske priče ostao vezan uz Hrvatsku.

Trčao je prema Vukovaru na memorijalnoj utrci posvećenoj hrvatskim braniteljima. S Ovčare je kretao prema Srebrenici odajući počast žrtvama dvaju ratnih stradanja. Natjecao se na hrvatskim cestama i godinama gradio prijateljstva s hrvatskim ultramaratoncima.

Njegova veza s Memorijalnim ultramaratonom Vukovar–Srebrenica nije bila slučajna. Organizatori i danas ističu da ta utrka povezuje Vukovar, simbol herojske obrane u Domovinskom ratu 1991., i Srebrenicu, mjesto genocida iz 1995., s porukom očuvanja istine, sjećanja i mira.

Zmago Horvat iza sebe je ostavio više od četiri tisuće službeno evidentiranih ultramaratonskih kilometara. No brojke ne govore cijelu priču.

Dio tih kilometara vodio je prema mjestima na kojima se nije trčalo zbog medalje, nego zbog sjećanja.

Među njima je bio i Vukovar.