SKANDALOZNO: Vučić priprema sprovod Ratku Mladiću uz državne i vojne počasti?! Hrvatska mora zaustaviti Srbiju na putu u EU

Pravomoćno osuđeni ratni zločinac umro je u haaškoj pritvorskoj bolnici služeći doživotnu kaznu zbog genocida i zločina protiv čovječnosti, a samo nekoliko sati poslije srbijanski mediji objavili su da mu Beograd priprema državni i vojni ispraćaj.

Ratko Mladić, bivši zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i pravomoćno osuđeni ratni zločinac, umro je 27. kolovoza 2026. u 84. godini u pritvorskoj bolnici Ujedinjenih naroda u Haagu. Mladić je posljednje godine života proveo služeći doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo zdravstveno stanje mjesecima je bilo iznimno teško, a obitelj i vlasti Srbije bezuspješno su tražile da bude pušten na liječenje i palijativnu skrb u Srbiji.

BEOGRAD/ZAGREB – Samo nekoliko sati nakon smrti Ratka Mladića u pritvorskoj bolnici Ujedinjenih naroda u Haagu iz Srbije je stigla vijest koja, ako bude službeno potvrđena, predstavlja otvorenu uvredu žrtvama genocida, obiteljima ubijenih i prognanih te svim državama koje su bile izložene njegovu ratnom djelovanju.

Glavni urednik Informera Dragan J. Vučićević izjavio je u posebnom televizijskom programu da iz Predsjedništva Srbije i nadležnih ministarstava doznaje kako će Mladić biti pokopan „uz sve državne i vojne počasti“. Informer je istodobno objavio da je država već pokrenula proceduru kako bi Mladić bio pokopan na Topčiderskom groblju u Beogradu, uz grob svoje kćeri Ane. Informaciju su potom prenijeli Kurir, Pink i drugi srbijanski mediji.

U trenutku zaključenja ovog teksta Predsjedništvo Srbije, Vlada Srbije i Ministarstvo obrane nisu objavili službenu odluku niti su potvrdili da će u Mladićevu ispraćaju sudjelovati Vojska Srbije. Zbog toga se još ne može kao utvrđena činjenica tvrditi da je Aleksandar Vučić osobno izdao takav nalog. Službeni Beograd zasad uopće nije javno reagirao na Mladićevu smrt.

Ali objava da su u proceduru navodno uključeni upravo Predsjedništvo i ministarstva zahtijeva hitan odgovor – ne samo Beograda nego i Zagreba, Sarajeva i Bruxellesa.

Privatni pokop jedno je, a vojna počast nešto sasvim drugo

Nitko ne osporava Mladićevoj obitelji pravo da ga privatno pokopa na groblju i mjestu koje je obitelj odabrala. Njegova želja da počiva uz kćer Anu privatno je obiteljsko pitanje.

Međutim, državne i vojne počasti nisu obiteljski čin. One uključuju državni protokol, vojnu postrojbu, zastavu, počasnu stražu, predstavnike institucija i simboličnu zahvalnost države pokojniku. Takav ispraćaj nije neutralan: njime država javno određuje koga smatra vrijednim najvišeg poštovanja.

Ako Vojska Srbije bude odavala počast Ratku Mladiću, tada će vojnom ceremonijom biti počašćen čovjek koji je umro kao pravomoćno osuđeni počinitelj genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Ne postoji „druga strana priče“ – postoji pravomoćna presuda

Ratko Mladić nije umro kao neosuđeni vojni zapovjednik niti kao osoba čija je odgovornost ostala predmet političke rasprave. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju 2017. osudio ga je na doživotni zatvor, a Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma 8. lipnja 2021. pravomoćno je potvrdilo i osudu i kaznu.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, prisilno premještanje stanovništva, teroriziranje i nezakonite napade na sarajevske civile te uzimanje pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce.

To nisu političke kvalifikacije hrvatskih ili bošnjačkih medija. To su činjenice utvrđene pravomoćnom međunarodnom presudom.

Mladić je osuđen i u Hrvatskoj

Hrvatska u ovom slučaju nije udaljeni promatrač. Ratko Mladić ostavio je krvav trag i tijekom agresije na Republiku Hrvatsku.

Okružni sud u Šibeniku još ga je 8. srpnja 1992. u odsutnosti osudio na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Presuda se odnosila na zapovijedanje napadom na Kijevo 26. kolovoza 1991., kada je selo zasuto granatama, bombama i kasetnim bombama, gotovo potpuno razoreno i potom spaljeno.

DORH navodi i Mladićevu odgovornost za napade na područja Sinja, Vrlike, Šibenika i okolnih naselja. Protiv njega su u Hrvatskoj vođeni i drugi postupci, uključujući predmet povezan s miniranjem brane Peruća i pokušajem ugrožavanja desetaka tisuća ljudi u dolini Cetine.

Zato bi hrvatska šutnja na eventualni vojni ispraćaj Ratku Mladiću bila posebno nedopustiva. Vojska države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji odavala bi počast čovjeku pravomoćno osuđenom i za razaranje hrvatskih naselja.

Europska komisija već upozorava na veličanje ratnih zločinaca u Srbiji

Ovo nije izolirana epizoda. Europska komisija u Izvješću o Srbiji za 2025. izričito navodi da pojedine srbijanske političke stranke, političari i mediji nastavljaju pružati potporu i javni prostor pravomoćno osuđenim ratnim zločincima te nekažnjeno poricati ratne zločine, uključujući genocid u Srebrenici.

Komisija je zaključila i da Srbija još nije pokazala stvarnu predanost procesuiranju ratnih zločina te da je u suradnji s Hrvatskom postignut tek neznatan napredak.

Državni i vojni sprovod Ratku Mladiću zato ne bi bio samo novi incident. Bio bi institucionalna potvrda upravo one politike na koju Europska komisija godinama upozorava – pretvaranja osuđenih ratnih zločinaca u nacionalne junake.

Hrvatska može pravno zaustaviti Srbiju

Pravno govoreći, Hrvatska ne može donijeti jednostrani dokument koji bi se zvao „zabrana ulaska Srbije u Europsku uniju“. Ali kao članica EU može postići potpuno isti rezultat.

O otvaranju i privremenom zatvaranju pregovaračkih poglavlja i klastera Vijeće Europske unije odlučuje jednoglasno. To znači da Hrvatska može uskratiti svoju suglasnost i zaustaviti svako daljnje formalno napredovanje Srbije. Konačni pristupni ugovor također mora jednoglasno odobriti Vijeće i ratificirati svaka država članica. Bez hrvatskog pristanka i ratifikacije Srbija ne može postati članica Europske unije.

Srbija trenutačno ima otvorena 22 od 35 pregovaračkih poglavlja, a samo su dva privremeno zatvorena. Hrvatska stoga još ima vrlo snažne pravne i političke instrumente.

Službeni hrvatski stav u slučaju održavanja vojnog sprovoda morao bi glasiti:

Republika Hrvatska smatra odavanje državnih i vojnih počasti Ratku Mladiću institucionalnom glorifikacijom pravomoćno osuđenog počinitelja genocida i ratnih zločina, nespojivom s temeljnim vrijednostima Europske unije. Hrvatska stoga neće dati suglasnost za otvaranje ili zatvaranje bilo kojeg daljnjeg pregovaračkog poglavlja ili klastera niti za pristupni ugovor Republike Srbije sve dok se službeni Beograd nedvosmisleno ne ogradi od veličanja osuđenih ratnih zločinaca, prihvati međunarodne i hrvatske sudske presude te ostvari punu suradnju u procesuiranju ratnih zločina i pronalasku nestalih osoba.

Takav stav imao bi čvrsto uporište u člancima 2. i 49. Ugovora o Europskoj uniji. Za članstvo se može kandidirati samo država koja poštuje ljudsko dostojanstvo, vladavinu prava i ljudska prava te se obvezuje promicati te vrijednosti.

Srbija mora izabrati: Mladić ili Europa

Europska unija ne može od Srbije tražiti samo tehničko usklađivanje propisa, dok istodobno zatvara oči pred državnim veličanjem čovjeka osuđenog za genocid i sustavno teroriziranje civila.

Ne može se vojnički salutirati pred lijesom Ratka Mladića, a zatim u Bruxellesu govoriti o pomirenju, dobrosusjedskim odnosima i europskim vrijednostima.

Ako službeni Beograd izabere državne zastave, vojnu počasnu stražu i plotune nad grobom Ratka Mladića, Hrvatska mora izabrati žrtve. Tada odgovor Zagreba ne smije biti još jedna blaga diplomatska nota, nego jasan i pravno provediv veto:

Država koja ratnom zločincu odaje vojne počasti nije spremna postati članica Europske unije.