03. siječnja 1992. Podgradina – monstruozni zločini Jugoslavenske narodne armije u sjevernoj Dalmaciji

Osam zapovjednika Jugoslavenske narodne armije (JNA) optužen je 2015. za ratne zločine nad Hrvatima u sjevernoj Dalmaciji, na benkovačkom i obrovačkom području, u kojima je od srpnja 1991. pa do ožujka 1993. godine ubijeno 214 Hrvata. Poštujući svaku žrtvu rata, dobro je primjetiti jedan važan i znakovit detalj: hrvatski mediji nikada nisu masovnije pisali o ovom pokolju u Podrgradini, dok su npr. o slučaju ubojstva u Gruborima nakon Oluje pisali godinama i pišu i danas. A u Podgradini je ubijeno više ljudi nego u Gruborima…

Tijekom napada i zauzimanja mjesta  Podgradina u blizini Posedarja  ( od 31. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992.)  ubijeno je i zakopano ili u svojim kućama zapaljeno ukupno devet civila Hrvata. Osim toga, JNA je u sjevernoj Dalmaciji izvršila brojna silovanja, mučenja, etnička čišćenja isključivo Hrvata s krajnjim ciljem pripajanja Dalmacije, bez Hrvata, državi Srbiji. Vrijedi istaći i neprestano ponavljati da je jugoslavenska vojska radila isključivo zločine nad Hrvatima i da nije zabilježeno da je vojska Jugoslavije, koja je trebala biti savezna vojska svih republika, ikada ispalila jedan metak prema Srbima. To više nego jasno govori o karakteru Jugoslavije, države u kojoj su Hrvati živjeli u “bratstvu i jedinstvu”, da bi u njoj završili na isti način kao i na početku stvaranja Jugoslavije – bili su pobijeni i bačeni u jame po istom obrascu kao i 1945. godine. To valja neprestano prizivati ​​u sjećanje – nije pokolje izvršila isključivo velikosrpska paravojska već regularna vojska Jugoslavije. Tako je bilo iu hrvatskoj Dalmaciji u kojoj su Hrvati bili žrtve jugoslavenskog terora i ubijanja od 1945. s kuliminacijom 1991. godine, čiji su dio bili i ovi pokolji u Pogradini. I tako svako mjesto sjeverne Dalmacije, napose benkovačkog i obrovačkog kraja, od Podgradine pa do Polače, Bulića, Lišana Ostrovačkih, Vukšića, Korlata, Jasenice, Šopota, Raštevića, Jagodnje Donje, Lepura, Pristega, Smilčića, Paljuva, Zemunika Donjeg, Zemunika Gornjeg , Popovića, Podgrađa, Perušića, Rodaljica, Lisičićia, Provića, Dobropoljaca, Vrane, Podluga, Kruševa, mjesta Meki Doci, Bruške, Zatona Obrovačkog i Medviđe ima svoje žrtve – Hrvate.

Optužnicu protiv sedmorice državljana Srbije, oficira JNA, i jednog državljanina BiH, podiglo je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu nakon provedene istrage zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva.

Ubojice iz Podgradine i ptuženi oficiri JNA su: pukovnik Tripko Čečović (68), zapovjednik “180. mehanizirane brigade”, načelnik “stanice javne sigurnosti Benkovac” Boško Dražić (52), njegov nasljednik na istoj funkciji u tom periodu Slobodan Vujko (54), Đorđe Jelić (55), načelnik “stanice javne sigurnosti Obrovac”, bojnik Jovan Dopuđa (67). ). ) koji je bio zapovjednik TO Obrovac, zatim komadant TO Benkovac Zoran Lakić (60), potom potpukovnik JNA i zapovjednik “92. mehanizirane brigade vojske RS” Ilija Mašić (69) i konačno pukovnik JNA Pavo Samardžić (68), zapovjednik “4. jezerske brigade”. Okrivljenicima se stavlja na teret da su od srpnja 1991. do ožujka 1993. godine kao pripadnici tadašnje JNA postupali protiv IV. Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, te su počinili zločine na području tadašnje općine Benkovac i Obrovac.

Dalmacija je bila zavijena u crno, a Hrvati su bili predani na nemilost vojsci Jugoslavije kao ovce na klanje, kao žrtve strašnih pokolja kojih danas gotovo nitko više i ne spominje. Jer hrvatski političari i vlast danas se primarno i silno brine da ploča s poginulim mladićima vojnicima HOS-a koji se borio protiv JNA, junacima Domovinskog rata, bude izmještena iz Jasenovca. Da se ne bi netko “uvrijedio” čitajući imena onih koji su pali za slobodu hrvatskog naroda….