03. srpnja 1991. – JNA i četnici okupirali Baranju

Dana 03. srpnja 1991. snage JNA potpomognute pričuvnim postrojbama u kojima su bili „četnički dobrovoljci“, ušle su preko mosta u Batini na Dunav s teritorija Srbije na teritorij Republike Hrvatske i okupirale Baranju. Toga dana je kolona od 60 tenkova i transportera, s brojnim drugim vozilima ušla u najveći grad Baranje Beli Manastir i praktički su ga okupirale u jednom danu.

Četiri godine velikosrpskog sustava razaranja i ubijanja

Time su srbijanske snage došle do nadomak najvećeg slavonskog grada Osijeka odakle su ga četiri godine sustavno rušile, ubijajući pritom nevine građane Osijeka i istočne Slavonije.

Ovaj čin ulaska jedinice JNA sa teritorije Srbije u Hrvatsku, bivši ministar Davorin Rudolf smatra početkom agresije JNA na Hrvatsku. Pošto je Hrvatska nekoliko dana ranije proglasila neovisnost i samostalnost, Rudolf smatra da je ovo prvi čin sukoba dviju država. 

“Rat se definira kao oružani sukob između država i prema tome svi sukobi, dok nije proglašena suverenost i nezavisnost Hrvatske, mogu se smatrati pobunama ili unutarnjim sukobima”, izjavio je Rudolf. Dodao je kako se i događaji u Pakracu, na Plitvicama i Borovu mogu smatrati sukobima, ali ne i agresijom i početkom rata protiv Hrvatske, koja je povela JNA, Srbije i Crne Gore,

Nakon ulaska JNA, ubrzo u Baranju dolaze i četničke snage iz Srbije i počinje sustavni progon svih stanovnika koji nisu Srbi. Prognani i ubijani su Hrvati, Mađari i ostali stanovnici ovog hrvatskog kraja.

Po popisu stanovništva 1991. u Baranji je živjelo svega 25% Srba, te 42% Hrvata, 17% Mađara, 9% Jugoslavena i 7% ostalih.

Etničko čišćenje nesrpskog stanovništva u Baranji koje je živjelo stoljećima u mirnom suživotu, dokaz je da je velikosrpska ideja bila mješavina vladajućih komunističkih i fašističkih ideja, koje su ideološki, rasno i nacionalno progonile sve one koji se nisu uklapali u njihovo viđenje Velike Srbije očišćene od svih onih koji nisu Srbi. Taj plan nisu provodili samo u Baranji, već iu čitavoj Hrvatskoj, a kasnije iu Bosni i Hercegovini, te Kosovu.