U veliku srijedu prije Uskrsa 6. travnja 1667. godine oko 8 sati i 45 minuta ujutro Dubrovnik i okolicu pogodio je pustošan potres. Potres se osjetio od Genovskog zaljeva, na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana (u Veneciji), Albaniji pa sve do Smirne i Carigrada.

Potres je oštetio dobar dio Grada (koji je tada bio bogat i napredan), Gruža, današnje Rijeke Dubrovačke, Mokošice, Rožata (intenzitet IX EMS98 ljestvice), mjesta Koločep i Lopud (VIII-IX EMS ljestvice).

Od teških oštećenja pošteđene su obrambene zidine i tvrđave Grada. U teško oštećenoj Kneževoj palači poginuo je knez S. Getaldić sa svojom obitelji.

Odmah nakon potresa nastao je tsunami, o čemu je pisao nizozemski konzul Jakob van Damm koji je na putu za Smirnu potres preživio u Dubrovniku.

Mornar u luci mu je navodno pričao „kako je voda iz luke tri puta uzmakla, tako da je brod na dno pao i udario“ (Kišpatić, 1891). Jaki je vjetar raspirao požare u razrušenim kućama. Nakon potresa i požara (koji su se ugasili 8. travnja) Dubrovnik je još i opljačkan. Nažalost ne zna se točno koliko je stanovnika bilo u Dubrovniku prije potresa (procjenjuje se da ih je bilo oko 6000), kao što se ne zna ni točan izgled Grada prije potresa.

Potres je uzrokovao mnogo štete iu okolici Dubrovnika. Osjetio se intenzitetom od VIII stupnjeva EMS ljestvice južno od Dubrovnika, sve do Budve (oko 70 km udaljeno od epicentra), a sjeverno do četrdesetak km udaljenog Stona. Ne zna se točan broj poginulih i ranjenih, ali procijenjeno je oko 2200.

O cijelom strašnom događaju postoje brojni dokumenti, koji svi ukazuju na razmjere katastrofe koja je pogodila Dubrovnik i nakon koje se dugo i sporo oporavljao, ali više nikada nije ponovio raniji sjaj. Glavnina pisama i rukopisa opisivala je prizore iz Grada i okolice koji su se ticali prizora jada koji je među stanovništvom nastao nakon potresa, te oštećenja pojedinih zgrada. Potres je pretvorio Grad u hrpu ruševinu, kao brda Srđa kotrljalo se kamenje. Izvori i gustijerne su presušili. Podigao se oblak prašine iznad Grada o čemu npr. piše dubrovački vlastelin Jaketa Gjonorić Palmotić u spjevu „Dubrovnik ponovljen“ (pjevanje XIII, 29):

„A u gustom crnom oblaku

čim sve ujedno pade i sruši,

Sunce sakri svoj zrak

i sve od svudi prah zaduši“.

Osnovni uzrok seizmičke aktivnosti na istočnoj obali Jadranskog mora leži u podvlačenju Jadranske mikroploče pod Vanjske Dinaride. Njihov broj i jakost raste idući od sjeverozapada prema jugoistoku, tako da je najveći broj potresa kao i najveći potres događaja na prostoru od Stona i Dubrovnika do Albanije.

Seizmički hazard Dubrovnika, kao i cijele Hrvatske može se naći na Kartama potresnih područja Republike Hrvatske, slobodno dostupan na internetskoj stranici Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu ( http://seizkarta.gfz.hr/ ).

Bilo bi izvrsno da se sljedeće godine, povodom 350. obljetnice dubrovačkog potresa, institucije Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije odluče obilježiti taj značajan događaj, u čemu će im nevelik broj hrvatskih seizmologa svesrdno pomoći.

Pripremili: prof. dr. sc. Davorka Herak, prof. dr. sc. Marijan Herak/ pmf.unizg.hr