08. siječnja 1992. Zločini srpske vojske – zašto Kadijević i generali JNA nisu osuđeni za zločine u Hrvatskoj?
PDN - arhiva · · 4 min čitanja
Pravno i pred zakonom ispada, prema presudama u Haagu , da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni i izdvojeni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbije u ratu u Hrvatskoj – čisti kao suza.
Na današnji dan 1992. smijenjen je s mjesta ministra obrane general zločinačke JNA Veljko Kadijević . Primarni razlog bio je neuspjeh u ratu protiv Hrvatske, a kao službena izjava razlog je bio rušenje helikoptera promatrača Europske zajednice.
General Veljko Kadijević je samo jedan iz vrha JNA i Jugoslavije koji nikada nije odgovarao za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. Za Udruženi zločinački pothvat Srbije, JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj nikada nije podignuta optužnica, a pogotovo nije donesena nikakva presuda. To je ono što hrvatski narod čini ogorčenim.
Protiv Kadijevića, koji je umro u Rusiji, u Hrvatskoj su podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva – u Vukovaru, Osijeku i Bjelovaru. No sigurnost “majčice Rusije” nije dozvolila da ga se ovdje izvede pred lice pravde. I protiv Kadijevićeva nasljednika, načelnika Generalštaba JNA Blagoja Adžića također su podignute optužnice u Osijeku i Vukovaru, ali je preminuo 2012., bez izlaska pred sud za brojne zločine nad Hrvatima, piše Glas Slavonije.
Haški sud nije ih nikada pozvao na odgovornost, premda su krivi za ubojstvo 16.000 ljudi u Hrvatskoj, protjerivanje 300.000 ljudi, paljenje stotina sela, brojna silovanja, bombardiranja gradova, razaranje Vukovara, koncentracijske logore, pljačku hrvatske imovine i brojna druga djela protiv hrvatskog naroda i pojedinaca.
Kada je riječ o najvišim oficirima bivše JNA, poslije JA, zbog zločina koje su počinili u agresiji na teritoriju Hrvatske osuđeni su samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Riječ je o oficirima koji su u vrijeme zločina na Ovčari bili u činu pukovnika, dakle nisu baš usporedivi s pozicijom Gotovine i Markača u HV-u ili generala HVO-a. Bliži su usporedbi pozicije u vojnom vrhu Beograda Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, no protiv njih Haag nikada nije podnio optužnicu.
Ratko Mladić, koji jest činio brojne zločine po Hrvatskoj, nikada nije dobio optužnicu za zločine u Dalmaciji počinjene u Domovinskom ratu. Haag je odlučio optužnicu podignuti samo za nedjelju koja je počinila na teritoriju BiH. Oficiri JNA koje je Haag teretio zbog ratnih zločina u Dubrovniku, admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar (suđeni samo za napad 6. prosinca 1991. kada je poginulo 19 Dubrovčana) prošli su poput sudionika u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom, dobili su 7 i 7,5 godina i odavno su na slobodi.
Dakle, beogradski vojni vrh i cijeli zločinački pothvat u funkciji agresije na Republiku Hrvatsku Haagu predstavljaju samo Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin. Mrkšić je osuđen na 20 godina zatvora, Šljivančanin na 10 godina i već je na slobodi, a njihove kazne za zločin Ovčare (i brojne druge zločine) bitno su manje nego Slobodanu Praljku i časnicima HVO-a.
„A u slučaju Vukovara nisu procesuirani Savezni sekretarijat narodne obrane – SSNO (general Kadijević), Komanda 1. vojne oblasti, Novosadski korpus i Gardijska divizija – njih uopće nema u optužnici – nego je procesuirana samo Gardijska brigada kao jedan od sudionika napada na Vukovar. U slučaju Vukovara, dakle, biran je samo jedan segment ratnog zločina, i to bolnica, dok je napad na grad kao takav potpuno ignoriran. Postavlja se pitanje: je li to pravda ili amnestiranje JNA?“, pita se povjesničar dr. sc. Davor Marijn.
Dakle, veliki broj sudionika Udruženog zločinačkog pothvata nikad nije optužen od strane Haaškog tužiteljstva. Među onima koji nikad nisu ni optuženi su uglavnom čelnici JNA i ljudi koji su bili blisko povezani s jugoslavenskom vojskom.
Veljko Kadijević i Blagoje Adžić predstavljali su vojni vrh Jugoslavije u tom trenutku. Kroz knjige samog Kadijevića, ali i knjige Borisava Jovića i Branka Mamule, koje su iz 'sjene' imale velik utjecaj na događanja u JNA, vidljivo je da je JNA uz Miloševića igrala presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i bila važan kotač UZP-a. No iz nekog nepoznatog razloga, generali su 'listom' amnestirani od svega onoga što se dogodilo.
Tako je i Aleksandar Vasiljević, koji je tada bio na čelu KOS-a, bio oslobođen svake krivnje, čak je bio i važan svjedok suradnika Haagea.
Sve u svemu, pravo ispada po Haagu da su zločini u Hrvatskoj počinjeni samo na relaciji Knin-Zagreb (Milan Martić, Milan Babić) uz pojedinačni zločin Ovčare, a da su Beograd, vrh JNA i Srbija – čisti kao suza.
To je haška pravda za Hrvate, žrtve zločina velikosrpske politike.
