Samo tri dana nakon ubojstva obitelji Zec u Zagrebu, maleno hrvatsko selo Gornje Jame kod Gline zadesila je još veća tragedija o kojoj se i danas ništa ne zna. Ubijene su tri hrvatske obitelji s djecom.
Sve ubijene obitelji, kao i nekoliko staraca, na kraju krvavog pira Srbi su zapalili u jednoj kući. Ubijen je i Srbin Gojko Pavlović koji je preklinjao četnike da ne ubijaju ljude, osobito da poštede djecu. To ga je koštalo života.
Ova velika tragedija je već 30 godina nezanimljiv za nevladine udruge, medije, portale, novine, borce za ljudska prava, “intelektualce”, kazališne i filmske redatelje.
Na današnji dan 11. prosinca 1991. počinjen je strašan zločin u Gornjim Jamama kod Gline o kojemu hrvatska javnost ništa ne zna. Radi se ne samo o zločinima nad 15 civila, već i o ubijanju troje djece od 10 do 14 godina. Ubijena je cijela obitelj Fabac: otac Nikola, majka Marija i dvije djevojčice od 10 i 14 godina Nikolina i Željka. Također ubijena je i obitelj Dvorneković, majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko. Ubijena je još jedna obitelj Fabac, otac Ivo i njegova dva sina Janko i Stevo.
Sve te ubijene obitelji, kao i nekoliko staraca, na kraju krvavog pira Srbi su spalili u jednoj kući.
Tamošnje pobijene obitelji su posve nepoznate zaboravljene, za razliku od obitelji Zec, premda se sve događalo u isto vrijeme. Zašto? Imaju li sve žrtve, sve obitelji, sva djeca jednaku ‘težinu’ ili ne? Možemo li konačno doznati sudbine i imena sve ubijene djece u Domovinskom ratu, a ne samo jednoga? Može li se i u njihov spomen napraviti poneka kazališna predstava, dokumentarni film ili barem javno izreći njihovo ime da se zna da su i oni ubijeni u podloj agresiji na Hrvatsku?
Nedosanjani san – Velika Srbija
Srpske su postrojbe počinile strašne zločine u ljeto 1991. u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline, kada su etnički očistile i pobile gotovo sve Hrvate iz tih čisto hrvatskih sela. To su učinili u okviru svog monstruoznog plana Velike Srbije koji je podrazumijevao rijeku Kupu kao granicu te fašističke države, koja je i danas nedosanjani san mnogih političara sa prostora Republike Srbije.
Gojko Pavlović, sumještanin ubijenih Hrvata, koji je ostao u selu, ne napustivši svoje susjede Hrvate, i koji se usprotivio pokolju koji je predstojio. Uporno je ponavljao da ti Hrvati nikada nikome nisu nikakvo zlo učinili, vikom napominjući da je troje djece među tim uhićenicima. Njegove su pokušaje teroristi prekinuli paljbom iz strojnice, ubivši ga na mjestu.
Potom su ubili i zarobljene Hrvate te ih zajedno s kućom zapalili. Selo je potom sasvim uništeno, a danas se do njega jedva može doći šumskim putem i u njemu nitko ne živi. Od ubijenih mještana samo je troje pronađeno dok se za posmrtnim ostacima ostalih, uključujući Darka, Željku i Nikolinu još uvijek traga.
Za zločin u Gornjim Jamama nitko nije kazneno odgovarao.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.