13. rujna 1991.g. - Osijek - Trideset sati pakla

Na današnji dan, 13. rujna 1991. godine  započeo je petodnevni napad na grad Osijek s teškim artiljerijskim, a  koji je      vjerojatno   dan najtežeg razaranja Osijeka u njegovoj povijesti.

U tom napadu na Osijek je bačeno više tisuća granata iz topova, tenkova, bazuka, itd. Velikosrpski agresori su napadom napravili veliku štetu na objektima kulture, civilnim, zdravstvenim, stambenim i industrijskim objektima.

 Za ovo prekomjerno granatiranje nitko nije optužen niti je odgovarao. 

Ovog događaja, u razgovoru za Glas Slavonije 13. rujna 2011.g.,  prisjetio se  Ivan Šoltić, ratni zapovjednik 1. bojne 106. brigade, koji tekst Vam prenosimo u cijelosti:

"Noć. Bombe. Krv. Strah. Eksplozije. Tresak. Zemlja jauče. Ljudi u šoku. Rat je. Bjesomučan. Težak...

Ovim riječima naslovnica Glasa Slavonije, objavljenog 14. rujna 1991. godine, opisuje "crni petak 13.", odnosno 13. rujna 1991. godine. Dan kada se dogodilo vjerojatno najteže razaranje Osijeka, ne samo u Domovinskom ratu, već i u njegovoj povijesti, a čija se 20. godišnjica obilježava baš danas.

Toga stravičnoga dana na Nepokoreni grad i njegove građane, već dobrano izmučene i izranjavane mučkim razaranjima srpskih agresora, sručile su se tisuće projektila ispaljenih iz minobacača, višecijevnih raketnih bacača, haubica, topova i tenkova, i to sa sve tri strane s koje je Osijek bio opkoljen. Ružnih slika dobro se sjeća i Ivan Šoltić, ratni zapovjednik 1. bojne 106. brigade.

"Osijek je te jeseni stalno bio granatiran, ali taj dan bio je posebno strašan. 'Gruvalo' je i udaralo sa svih strana, dan i noć. Smirilo se tek idućeg dana. Gađali su nas s istoka, juga i sjevera, ali i iz tzv. Bijele vojarne, zasigurno jer su čuli da je planiramo zauzeti. Ništa im nije pomoglo, uspjeli smo u tome za nekoliko dana. No, toga dana puno je ljudi stradalo. Ja sam taj dan proveo u obilasku svojih postrojbi", prisjeća se Ivan Šoltić, danas umirovljeni brigadir HV-a.

Granatiranje je neprestano trajalo više od trideset sati, dakle protegnulo se i na subotu, 14. rujna. U neprijateljskom divljanju stradali su mnogi važni civilni objekti. Velike štete zadobili su spomenici kulture u Europskoj aveniji, poput Galerije likovnih umjetnosti, Očni odjel osječke bolnice, Privredna komora (danas Hrvatska gospodarska komora)...

Pogođen su i zgrada Hrvatske televizije i radija, zatim spomenički kompleks Tvrđe, a uništene su i mnoge stambene zgrade. U osječku bolnicu toga "krvavog vikenda" primljeno je više od 130 ranjenika i četvero mrtvih.

"U ovom kontekstu danas glupo izgledaju izjave o nekakvim topničkim dnevnicima... Mora se naglasiti da je Osijek doslovce bio na prvoj liniji obrane i, uz Vukovar i Vinkovce, pretrpio najžešća razaranja. Osim toga, bez Branimira Glavaša, koji je ljude poveo za sobom, bilo bi teško obraniti Osijek. To se danas zaboravlja", zaključio je Šoltić.

 "Ožiljci" na Galeriji
Vlastimir Kusik, ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti Osijek, koji je u vrijeme Domovinskog rata bio viši kustos, prisjeća se toga užasnoga dana. "Toga smo dana stolar i ja bili sami u zgradi, vrlo dobro ga se sjećam. Granate su nam srušile polovinu krova, a dva tenkovska projektila pogodila su sjeverozapadni rub, čiji 'ožiljci' su i danas vidljivi. Svi prozori bili su razbijeni. Srećom, užasna šteta brzo je i dobro sanirana. Kasnije je Općinsko tužiteljstvo napravilo očevid i uzelo brojne ostatke granata s jasnim potpisom 'pošiljatelja'. Od tada do kraja rata pogodila nas je još jedna slična katastrofa tijekom zime, kada su uništeni radijatori pa smo bili poplavljeni. Galerija, ali bez većine djelatnika, preselila je u podrum i odradila svoj 'ratni program', ističe Kusik. "