Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. u Širokom Brijegu, a preminuo 3. svibnja 1998. u Zagrebu. Za života obnašao je i dužnost ministra iseljeništva, bio je ratni ministar obrane od 1991. do svoje smrti. Jedan je od najbližih suradnika predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je dao velik doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske i stvaranju neovisne države Hrvatske.

Odlikovan je Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskoga trolista, Medaljom za Bljesak, Medaljom za Ljeto 95, Medaljom za Oluju i Medaljom za iznimne pothvate. Osim toga, nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i Spomenice domovinske zahvalnosti.

Posmrtno je 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernoga generala Hrvatske vojske. Pokopan je 7. svibnja 1998. na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja.

Na njegovom grobu stoji jasna poruka:

Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti! (Lk 17,10)