16. rujna 1991. - Bitka za Šibenik

Poslije zauzeća Drniša 16. rujna 1991. Deveti kninski korpus jugovojske, na čelu sa zloglasnim generalom Ratkom Mladićem, krenuo je u daljnji prodor prema Šibeniku kako bi se Hrvatska presjekla na dva djela.

Borbeno je djelovao cjelokupan neprijateljski korpus, potpomognut paravojnim formacijama pobunjenih Srba i uz potporu ratnog zrakoplovstva i mornarice. Mladić je računao i na garnizone JNA u samome gradu. Šibenik i okolicu branili su malobrojni i slabo naoružani pripadnici policije, 113. šibenske i 4. gardijske brigade.

Neprijatelj je u napad krenuo iz dva smjera: prvi preko Čiste Male, Gaćeleza, Zatona i šibenskog mosta na Krki, a drugi od Drniša preko Pokrovnika i Bilica. Kninski je korpus silnim udarom uspio probiti crtu obrane 113. brigade, pa je pred večer izbio na šibenski most gdje je zaustavljen. Neprijatelj se tada počeo pregrupirati za završni napad na grad udaljen samo kilometar i pol. Na drugom pravcu dio neprijateljskih snaga uspio se prebaciti do brda Debelo, ali je doživio težak poraz u Pakovu Selu, pa se u rasulu povukao prema Žitniću.

Sljedećih sedam dana Šibenik je bez struje i vode trpio cjelodnevna granatiranja i bombardiranja s kopna, mora i iz zraka. Pogođene su mnoge javne zgrade, među kojima i znamenita katedrala sv. Jakova. Neprijatelj je pokušao i neuspješan prodor prema Vodicama, ali su se najveće borbe vodile oko šibenskoga mosta.

Tijekom tih događaja odlučujuću ulogu odigrala je obalna topnička bitnica s otoka Žirja koja je dva dana prije početka bitke, zajedno sa zapovjednikom Željkom Baltićem, prešla na hrvatsku stranu. Bitnica je uspješno pucala po ratnim brodovima oko Šibenika, a tukla je i po neprijateljskim tenkovima na šibenskom mostu.

Drugog dana bitke postrojbe pod zapovjedništvom Rahima Ademija osvojile su prve rogozničke vojarne „Zečevo“ i „Krušicu“ što je dovelo do prekretnice. Branitelji su se dokopali mnogih neprijateljskih topova od kojih su ustrojene zemaljske i obalne bitnice, velikog strateškog značenja za protunapad i deblokadu Šibenika. Hrvatski branitelji nanijeli su napadačima znatne gubitke na kopnu, moru i u zraku. Tako su postigli veliku pobjedu koja je značila prekretnicu u bojnim djelovanjima na tom i širem području.

Zanimljivo je da se Šibenik također u rujnu, ali 1647., tijekom Kandijskoga rata, također u presudnoj bitki uspješno othrvao navali Osmanlija tijekom neuspješne turske opsade.