1740 nestalih Hrvata – tema o kojoj Beograd i dalje šuti

Dok službeni Beograd docira o toleranciji, iz usta predsjednika Srbije izlazi rečenica koja zvuči kao groteskna parodija istine: “Idioti jedni, gdje vi vidite snajper?” Tako se Aleksandar Vučić brani od snimaka koje ga prikazuju na brdu iznad opkoljenog Sarajeva 1995. – s predmetom u ruci koji bi, prema njemu, trebao biti običan kišobran. Kišobran. U ratu. Na položaju s kojeg se puca.

Istodobno, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije izražava “ozbiljnu zabrinutost” zbog simbola i poruka u Hrvatskoj, upozorava na navodni povijesni revizionizam i proziva Zagreb zbog netolerancije. Moralna lekcija dolazi iz zemlje koja se još nije ozbiljno suočila s vlastitom ulogom u ratovima devedesetih – i to iz kabineta čovjeka koji se nikada nije jasno odrekao velikosrpske ideologije, nego ju je politički prepakirao.

Dvostruka mjerila i kratko pamćenje

Hrvatska diplomacija odgovorila je hladno i precizno: odbacila je tendenciozne optužbe, nazvala ih pokušajem diskreditacije i podsjetila na 1740 nestalih Hrvata iz Domovinskog rata. To je broj koji Beograd uporno gura pod tepih, dok istodobno drži lekcije o suočavanju s prošlošću. Ako je istina temelj pomirbe, kako se pomiriti bez pune suradnje u pronalasku nestalih?

MVEP: Dosta lažnih optužbi, vrijeme je za istinu

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske odlučno je odbacilo navode iz Beograda kojima se Hrvatskoj tendenciozno imputira promicanje mržnje, povijesnog revizionizma i netrpeljivosti, ocijenivši ih kao pokušaj diskreditacije i stvaranja lažne slike o hrvatskom društvu.

U odgovoru je naglašeno kako Hrvatska ostaje dosljedna europskim vrijednostima, osudi svih totalitarnih ideologija i zaštiti manjinskih prava, ali i da neće prihvaćati moralne lekcije iz zemlje koja se još uvijek nije iskreno suočila s vlastitom ratnom prošlošću.

Posebno je istaknuto da je istinsko suočavanje s prošlošću nemoguće bez pune suradnje Srbije u pronalasku 1740 nestalih hrvatskih državljana iz Domovinskog rata, što predstavlja temeljno humanitarno, a ne političko pitanje. Bez istine o nestalima, poručuje MVEP, nema povjerenja, nema pomirbe i nema stabilne budućnosti u regiji.

Kišobran, snajper ili zolja – tko je tu slijep?

Kritika o “hrvatskoj mržnji” dolazi iz države na čijem je čelu političar koji je rat proveo uz Vojislav Šešelj, huškao po Banovini i obilazio paravojne položaje oko Sarajeva. Snimke postoje. Predmet u ruci postoji. Kontekst postoji. Tvrdnja da je riječ o kišobranu vrijeđa zdrav razum.

Nakon što je dokumentarac Sarajevo Safari ogolio stravičnu priču o “vikend snajperistima” koji su s Pala pucali na civile – žene, djecu i starce – Vučić je ponovno posegnuo za istom obranom. Umjesto odgovora, uvrede. Umjesto činjenica, galama. Umjesto istine, pantomima.

Lekcije iz Beograda koje nitko ne treba

Predsjednik države koja proziva Hrvatsku zbog netrpeljivosti pred novinarima viče “lažljivci”, dok snimke govore same za sebe. Tko je tu slijep? Oni koji pitaju ili onaj koji tvrdi da se s ratnog položaja maše kišobranom?

Ako Beograd želi govoriti o toleranciji, neka počne od istine. Ako želi pomirbu, neka krene od odgovornosti. A ako već dijeli lekcije, neka barem prestane vrijeđati inteligenciju svih koji još vide – i pamte.