Pokolj u Dabru bio je srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Počinjen je nakon što su velikosrpske snage zauzele Dabar, mješovito selo u kojem je u nezamislivim teškim uvjetima okupaciju preživjelo 11 Hrvata, a ubijeno je 14 civila.

Utvrđeno je da je 21. studenog 1991. odvedeno, mučeno i ubijeno na osobito okrutan način sedam (7) civila. Ekshumirani su 4. travnja 1992., a na Zavodu za sudsku medicinu Rijeka nalaz obdukcije (i skrnavljenje žrtava) okvalificiran je kao najdrastičniji oblik ratnog zločina nad civilima. Jednoj ženi (64) nakon "Oluje" nađene su kosti jedne noge i torbica, starici (77) nakon "Oluje" nađeno je tijelo bez glave u spaljenoj štali kod blaga, jednoj ženi (57) odsječena je glava kraj šterne, jedna žena ( oko 70) zaklana je u Vrhovinama.