21. svibnja 879. – papa svečano blagoslovio kneza Branimira i hrvatski narod

Na blagdan Uzašašća Gospodnjega 21. svibnja 879., papa Ivan VIII. služio je svetu misu u kojoj je podigao ruke k nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju. Tim činom hrvatski narod je, na određeni način, dobio službenu potvrdu pripadnosti Katoličkoj Crkvi i zapadnoj uljudbi. Tom svetom misom papa Ivan VIII. praktički je priznao nezavisnost hrvatske države, što je u to doba predstavljalo međunarodno priznanje.

Hrvatski narod je tada zauvijek potvrdio vjernost katoličkoj crkvi i vjeru u Boga, koji će im kasnije u teškim i krvavim ratovima s Turcima dati snagu da postanu predziđe kršćanstva „Antemurale Christianitatis“. Treba istaći da je prije Branimira Hrvatskom vladao probizantski raspoloženi Zdeslav.

Prije nekog vremena izašla je karta koja je na šaljiv način prikazivala identitete pojedinih europskih naroda, pa je uz Talijane pisalo ‘zemlja pizza i muzeja’, Švedsku ‘IKEA’, Rumunjsku ‘zemlja vampira’ i dr., a za našu Hrvatsku ‘drugi Vatikan’ (second Vatican). Iako je to zamišljeno kao šala, nesvjesno autor karte Europe da je nama Hrvatima zapravo veliko priznanje!

Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru

Portal narod.hr prenosi pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru kao poticaj svim generacijama Hrvata da shvate koliko bogatu povijest i baštinu posjeduje naš narod.

Ovo papino pismo odgovor je na pismo što ga je prethodno primio od Branimira, a njime se priznaje Branimir kao zakoniti vladar, a Hrvatska kao zakonita država.

„Ljubljenom sinu Branimiru

Čitajući pismo Tvoje plemenitosti koje si nam poslao po časnom svećeniku, zajedničkome vjerniku Ivanu, sjajnije od svjetla smo upoznali kolika je Tvoja vjera i iskrena pobožnost prema crkvi sv. Petra i Pavla i nama.

Božjom pomoći, kao vjerni sin sv. Petra i nas, koji ga Božjom pomoći zamjenjujemo, ponizno ispovijedaš i želiš biti poslušan, ovim pismom Našega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i očinskom ljubavi, kao predragoga sina koji se vraća u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s čijeg su prečistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasijedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu nad neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.

I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: „Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji“; a on sam veli u evanđelju: „Tko mene ljubi, držat ce riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.“

Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaje, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: „Proslavit cu one koji mene slave.“

I budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado.

Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega čitali misu pred žrtvenikom sv. Petra da uzmogneš ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduješ za sve vijeke.

Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga svećenika Ivana odredili za poslanika bugarskome kralju, pa te molimo, da za ljubav Božju dozvoliš, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, te stoga Tvojoj ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.“