21. veljače 1992. godine poginuo je Stjepan Major, jedan od hrabrih branitelja Pakraca koji su obranili taj slavonski gradić…

Kuću njega i njegova brata pobunjeni Srbi zapalili su među prvima u pakračkom kraju...

Major je rođen u Pakracu 1953., au njemu je i završio osnovnu školu, dok je srednju školu pohađao u Daruvaru gdje je stekao zvanje vodoinstalatera. Prije rata bio je zaposlen u Drvno-industrijskom kombinatu Papuk Pakrac…

Oni koji su ga poznavali pamte ga kao iznimno društvenog i veselog čovjeka. Bio je član KUD-a Seljačka sloga iz Prekopakre s kojim je često nastupao u DVD-u DIK Papuk. U slobodno vrijeme bavio se kuglanjem. Kako je živio u dijelu Pakraca većinski nastanjenom Srbima, početkom rata za njegovu su obitelj počeli vrlo teški dani. On i njegov brat Vinko, koji je stanovao preko puta, zarobljeni su i odvedeni na ispitivanje u srpsko uporište Kusonje…

Iako su ubrzo pušteni bili izloženi stalnim prijetnjama te su na kraju napustili svoje domove. Stjepan se tada priključio 76. samostalnom bataljunu Zbora narodne garde Pakrac u kojem je kao pripadnik 3. satnije branio Pakrac do kraja života. Kuću njega i njegova brata pobunjeni Srbi zapalili su među prvima u pakračkom kraju, a u dvorištu Stjepanove kuće iz kojega se pružao pogled na cijeli grad postavili su minobacače s kojima su gađali grad. Stjepan se posebno istaknuo u akciji “Alfa” u kojoj su oslobođena sela Japaga, Šeovica i Kraguj no zbog snažnog neprijateljskog protuudara hrvatski su ih branitelji morali napustiti, au tom povlačenju Stjepan je bio ranjen. Nekoliko tjedana nakon stupanja na snagu Sarajevskog primirja Stjepan Major stradao je u prometnoj nesreći u mjestu Brekinska. Imao je 39 godina. Iza sebe ostavio je suprugu Veru i troje djece – 17-godišnjeg Igora, 11-godišnjeg Tibora te malenu Valentinu koja je u trenutku očeve pogibije imala tek mjesec dana.