23. rujna 1991. - Odred naoružanih brodova Dubrovnik

Nedugo prije izravnog napada na Grad Dubrovnik šačica odvažnih mladih Dubrovčana otišla je 23. rujna 1991. s nekoliko bržih glisera u more probijajući višemjesečnu blokadu Jugoslavenske ratne mornarice.

Incijativu za osnivanje ovakve postrojbe potekla je već ranije  Miljenka Bratoša , koji je kasnije poginuo u nerazjašnjenim okolnostima,  Aljoše Nikolića , zapovjednika postrojbe i Rudija Butkovića. Iz luke Gruž uzeli su i za djelovanje prilagodili zatopljene glisere krijumčara. Prvi naoružani gliser dobio je ime "Sveti Vlaho", a ubrzo su uslijedili "Škituljko", "Gonzales", "Fucker I", "Luda ​​Guda", "Dezerter" i drugi.

Odred naoružanih brodova Dubrovnik imao je 22 brodice i 117 odvažnih pripadnika. Ta samonikla postrojba uskoro je postala jedan od najvažnijih činitelja uspješne obrane Dubrovnika i jedina veza opsjednutog Grada s ostatkom Hrvatske i svijeta. Pripadnici Odreda danonoćno su prkosili agresoru, vješto izmicali zamkama u priobalju, gasili požare, spašavali brodolomce, prevozili ranjenike i bolesne po najtežim vremenskim prilikama, zavaravali neprijatelje i uspješno ga napadali.

Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade i juriša na sam pramac neprijateljskih brodova. U borbi Davida i Golijata bilo je mnogo bliskih susreta, a žestoka pučnjava često ih je pratila duž Koločepskog kanala od Dubrovnika do Stona. 

Tijekom djelovanja pripadnici Odreda prešli su 52 tisuće nautičkih milja, prevezli oko 6 tisuća vojnika i civila, dvije stotine ranjenika, te prenijeli više od 2 tisuće tona raznog tereta: oružja, streljiva, goriva, hrane i lijekova. Trojica pripadnika Odreda su poginula, jedan je bio teško, a nekoliko je lakše ranjeno. No, unatoč nedvojbenim zaslugama osim Plave vrpce Vjesnika ni jedan pripadnik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik nije dobio aktivni čin niti bilo koje ratno odlikovanje.